Objavljeno: 31.10.2014.
Misu zadušnicu u crkvi Krista Kralja na zagrebačkom Mirogoju u četvrtak 30. listopada predvodio je prebendar Prvostolne crkve zagrebačke dr. Juraj Kolarić u zajedništvu sa šezdesetak svećenika, među kojima su bili i prebendari i kanonici Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga.
Predvoditelj slavlja istaknuo je kako je to okupljanje izraz zahvale za sve lijepo i dobro što je u svom životu pokojni Stanislav učinio.
Došli smo da počastimo njegov život i da Bogu zahvalimo za njegovo prijateljstvo, za radost koju je unosio u naše živote. Molimo Svemogućeg Boga da nam podari snagu da u svjetlu naše vjere vjerujemo da će svećenik Stanko nastaviti živjeti i u našim srcima i mislima, rekao je dr. Kolarić. Posebno se osvrnuo na posljednji prilog koji je za televiziju Z1 14. listopada snimio pokojnik, a koji je emitiran 17. listopada, nakon njegove smrti. U tom kontekstu dr. Kolarić istaknuo je značenje vjere, jer "čovjek bez vjere je putnik bez cilja".
Nakon mise, lijes s tijelom dr. Vitkovića položen je u grobnicu prebendara mirogojskih arkada. Uime Zbora prebendara Prvostolne crkve, te uime Križevačke eparhije, svećenika, redovnica i prijatelja, riječ oproštaja izrekao je dr. Zvonimir Kurečić. Predstavivši životni put pokojnika, istaknuo je kako je uz redovito i zauzeto obnašanje svećeničke, osobito propovjedničke i ispovjedničke službe u zagrebačkoj katedrali, od 1998. do 2010. bio je rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju. Stoga mu je, kao njegov nasljednik zahvalio na svemu učinjenom za tu crkvu i zajednicu koja se tu okuplja.
Pokojni Stanko bio je zauzeti brojnim obvezama. Rado je bio slušan kao predavač na simpozijima s crkveno-povijesnom tematikom i kao dugogodišnji suradnik Radio Marije, a povremeno je surađivao u katoličkoj publicistici i prevođenju djela hagiografskog značenja, a osobito za potrebe knjižare sv. Antuna na Kaptolu, rekao je dr. Kurečić. Podsjetio je, i kako Vitković nije djelovao kao teški bolesnik, no šećerna bolest i visoki tlak razarali su njegov organizam.
Kao svećenik se u toj bolesti vjernički suočavao sa svojim zdravstvenim stanjem. U toj situaciji postao je svjestan da se sve više bliži kraj njegova ovozemaljskog života, ali kao vjernik nije gubio nadu i pouzdanje u Boga. Premda je bio po svom znanju i djelovanju svestran, ipak u mnogome nije bio shvaćen ili prihvaćen. To nerazumijevanje prerastalo je u trpljenje za koje je dobivao snagu u Kristovoj muci, smrti i uskrsnuću.
Pripremao se za prijelaz praga nade, a to je prepoznatljivo u njegovim riječima o potrebi kajanja i brizi oko duhovnoga napretka. Imao je živu vjeru i pouzdanje u Gospodina kojemu je nastojao vjerno služiti. Upravo stoga u svoj oporuci kao zaključnu riječ pokojni Stanko, mogao je napisati ove riječi "Opraštam svima i za oprost molim. Dušu Bogu, tijelo Hrvatskoj, srce Rimu", rekao je dr. Kurečić, te oproštaj zaključio riječima "dragi naš Stanko, Gospodin kojemu si vjerno služio neka ti bude nagrada za sav tvoj svećenički trud. Počivao u miru Božjem, i uživao radost Božje slave".
Riječ oproštaja uime Marijine legije Regije Zagreb izrekao je Marko Oroz. Na misi i pogrebu pjevali su zagrebački bogoslovi pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka. (IKA; Foto: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije)
