Aktualnosti

Budući da Nacional u svojem broju od 15. studenog (br. 969) nije objavio pismeni odgovor dr. Jurja Batelje, postulatora u kauzi za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, od 12. studenog 2016., na uvrjede objavljene u Nacionalu, a iz uredništva je potvrđeno da je dopis primljen, objavljujemo taj dopis upućen glavnom uredniku Berislavu Jeliniću:

U časopisu »Nacional« od 8. studenoga 2016. (br. 968) objavili ste članak »Alojzije Stepinac nije bio otrovan i zračen. Crkva u Hrvatskoj manipulira i obmanjuje: umro je od policitemije, raka krvi!« (str. 12. – 17.), a s naslovom na omotnici: »Kaptol prevario papu. Stepinac nije ubijen« iz pera Drage Pilsela. Budući da je članak čista manipulacija i obmana i u njemu je nanesena uvreda Katoličkoj Crkvi, Svetoj Stolici, zagrebačkom nadbiskupu i mojoj osobi, molim cijenjeno Uredništvo da u skladu sa Zakonom o medijima objavi moj odgovor na bitne tvrdnje u spomenutome članku.

1. Memoari Josipa Manolića nisu pouzdan izvor za povijesnu istinu. Oni su pokušaj recikliranja povijesti i humaniziranja jednog represivnog sustava kojemu je on bio utjecajni član, a taj sustav proizveo je desetke tisuća ljudskih žrtava. Među njima je i bl. Alojzije Stepinac.

2. Komunističko nasilje nad kardinalom Stepincem nije se vršilo samo za njegova života, nego i nakon smrti. Potvrđuje to i činjenica da njegovo mrtvo tijelo nije balzamirano, nego je ispunjeno tekućinom upitna podrijetla i tako uništeno. Šteta što gosp. Manolić, na čijim je Memoarima napisan spomenuti članak, nije otkrio koja je bila njegova uloga u odašiljanju udbaških liječnika na obdukciju, u zapljeni alata kojim je doticano mrtvo Kardinalovo tijelo te u zapljeni i spaljivanju za relikviju sačuvanog Stepinčeva srca.

3. Autor članka, govoreći o zračenju bl. Stepinca, poziva se na mišljenje prof. dr. Borisa Labara, iz čijeg priloga proizlazi, ne dovodeći u pitanje njegovu stručnost, da ne poznaje problematiku Stepinčeva tretmana i da govori iz općeg znanja. Naime, u kostima kardinala Stepinca pronađeni su tragovi radioaktivnih tvari.

4. Budući da autoru članka nije poznat tijek liječenja kardinala Stepinca, donio je niz zaključaka koji nisu u skladu s medicinskom praksom. Tako je posve netočno prikazao i Kardinalovo liječenje radioaktivnim fosforom (P 32) jer on tu terapiju nije primao »sve do šest mjeseci prije smrti«, nego u svemu samo dvije injekcije (1953. i 1957. godine).

5. Nije samo trovanje nadbiskupa Stepinca u temelju proglašenja blaženim. Premda su u njegovim kostima pronađene toksične supstance antimona, arsena, kadmija, kroma i olova, Kongregacija za svete dekretom o proglašenju blaženim željela je istaknuti kršćanske kreposti koje na liku kardinala Stepinca »sjaje poput sunca« i zbog kojih ga Božji narod časti. Zato su junački podnesene nepravde komunističkog progona i patnje podnesene u zatvoru – ex aerumna carceris – temelj na kojemu je on proglašen blaženikom i mučenikom.

6. Kongregacija za svete odredila je, što je redovan postupak prije čina proglašenja blaženim, prepoznavanje zemnih ostataka bl. Alojzija Stepinca. Ona je dala smjernice i imenovala osobu iz svojih redova za provedbu »ekshumacije«. Zagrebačka nadbiskupija samo je predložila dr. Vladimira Palmovića, obducenta iz 1960. godine, da pomogne svojom stručnošću. On i svi prisutni na otvaranju lijesa osvjedočili su se koliko su lažni bili iskazi o balzamiranju tijela nadbiskupa Stepinca. Državno tajništvo Svete Stolice upoznato je s nasiljem nad mrtvim Kardinalovim tijelom i bilo sporazumno s kemijskom i radiološkom analizom njegovih zemnih ostataka.

7. Zlonamjerna je i klevetnička tvrdnja Drage Pilsela »da je Kaptol prevario papu«. Naime, postupak za proglašenje blaženim i svetim kardinala Stepinca nije vodila Zagrebačka nadbiskupija, nego Kongregacija za svete u Rimu. Ona je u sporazumu s Državnim tajništvom Svete Stolice imenovala crkveno sudište i prve su sjednice održane u njenim prostorijama. I zaključna sjednica biskupijskog dijela procesa održana je u Rimu i predsjedao joj je kard. Angelo Felici, pročelnik Kongregacije za svete. Kongregacija je odlučila o naslovu kauze i dala titul budućega kandidata za čast oltara. Učinila je to na temelju prikupljene dokumentacije (i iz arhiva UDBE) i saslušanja svjedoka, među kojima je bio i drug Josip Manolić.

8. Tendencioznost spomenutog članka prepoznatljiva je i u nastojanju autora članka da okleveće današnjeg zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, koji u spomenuto vrijeme nije bio nadbiskup zagrebački nego biskup krčki. Svjedok sam koliko je uništenje mrtvoga tijela kardinala Stepinca ražalostilo ondašnjega zagrebačkog nadbiskupa, danas slugu Božjega, Franju Kuharića. Štoviše, zahvalno se sjećam njegovih molitava kojima je pratio moje razgovore s progoniteljima i jednim od trovača kardinala Stepinca.

9. Nadam se da će knjiga »Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca«, koju sam pripremio o 80. obljetnici (1937. – 2017.) otkako je blaženi Alojzije Stepinac preuzeo službu zagrebačkog nadbiskupa, pružiti dovoljno dokumenata za objektivan i istinit sud o činjenicama njegova progona, bolesti i smrti.
           
U Godini milosrđa i poučen primjerom bl. Stepinca opraštam piscu članka za izrečene klevete i nanesene uvrede, ali ga molim da popravi nanesnu moralnu štetu osobama i institucijama koje je nemilice, predmnijevam u neznanju, uvrijedio.