Aktualnosti

Zagrebački pomoćni biskup mons. dr. Ivan Šaško otvorio je u četvrtak, 18. prosinca u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu (NPi) izložbu božićnih jaslica „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima“. Otvarajući izložbu, biskup Ivan Šaško naglasio je kako su jaslice danas u božićnome ozračju prepoznatljiv pojam koji i izvan crkvenih i vjerničkih okvira čuva asocijaciju na oblik uprizorenja svetopisamskoga izvješća o Kristovu rođenju.

Taj se – ponajviše pučki – kulturalni izražaj veže uz božićno vrijeme od mise bdjenja Rođenja Gospodinova do nedjelje nakon Bogojavljenja. No, u svojoj širini pripreme, jaslice se odnose na cijelo vrijeme božićnoga ciklusa i duhovno žive u vjernicima paralelno s adventskim iščekivanjem, rekao je, te uputio na lako zapostavljen kršćanski ključ čitanja, prema kojemu "jaslice ne mogu biti odvojene od cjelokupnoga kršćanskoga otajstva.

Zato je za razumijevanje toga izražaja u kršćanskome ključu jaslice potrebno promatrati ne samo u svjetlu one jedinstvene betlehemske noći, nego poglavito u svjetlu Kristova vazma. Svako liturgijsko slavlje, pa tako i Božić, vraća se na otajstvo smrti i uskrsnuća, jer se i u slavlju Rođenja slavi euharistija, nekrvna žrtva koja ponovno posadašnjuje Kristov prinos na Golgoti".

Zahvaljujući svima na trudu, a ponajprije onima koji su omogućili da vidimo njihove radove, biskup je iznio nekoliko osobnih dojmova o radovima.

Prigodni govor biskupa Šaška donosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji Božjega očitovanja čovjeku!

I. Ne znam koliko je djece vidjelo prave jasle i prostor koji je s njima povezan, ali je svakako zanimljiv postupak prihvaćanja te stvarnosti koja je postala ime za puno više stvari, pa čak i puno više od materijalnoga predmeta. Jaslice su danas u Božićnome ozračju prepoznatljiv pojam koji i izvan crkvenih i vjerničkih okvira čuva asocijaciju na oblik uprizorenja svetopisamskoga izvješća o Kristovu rođenju.

Taj se – ponajviše pučki – kulturalni izražaj veže uz Božićno vrijeme od mise bdjenja Rođenja Gospodinova do nedjelje nakon Bogojavljenja. No, u svojoj širini pripreme, jaslice se odnose na cijelo vrijeme Božićnoga ciklusa i duhovno žive u vjernicima paralelno s adventskim iščekivanjem.

U ovoj prigodi, uz sve što nam je poznato i uz sve što jaslice znače za našu osobnu povijest vjere i kulture, želio bih večeras istaknuti lako zapostavljen kršćanski ključ čitanja, prema kojemu jaslice ne mogu biti odvojene od cjelokupnoga kršćanskoga otajstva. Zato je za razumijevanje toga izražaja u kršćanskome ključu jaslice potrebno promatrati ne samo u svjetlu one jedinstvene betlehemske noći, nego poglavito u svjetlu Kristova vazma.
 
II. Ulazeći u srž toga pitanja, navodim riječi svetoga pape Lava Velikoga koje nas bude iz nekršćanskoga pristupa i mogu djelovati grubo za sve koji su uljuljani u slatkastoj idili. On kaže: „Jedina svrha rođenja Božjega Sina, njegova dolaska na svijet, jest omogućiti njegovo raspeće“, dakle, žrtvu na križu. U krilu Djevice uzeo je „smrtno tijelo i u tome tijelu podnio muku.“ (Traktat 48, 1)

Sažetak 'Kristova života' (Vita Christi) koji donosi Lav Veliki proizlazi iz Novoga zavjeta. Naime, već se na četvrtu nedjelju, osobito u ciklusu čitanja 'C' vidi upravo taj smisao. U Poslanici Hebrejima čitamo: „On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: 'Evo dolazim!... Vršiti, Bože, volju tvoju!'" (Heb 10, 5-7), a dalje se u tekstu daje i objašnjenje: „U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.“ (Heb 10, 10)

Dok se nalazimo pred ovim djelima koja su rođena iz duša ljudi, iz razmatranja i umijeća, a ponajprije iz ljubavi prema Bogu, sjetimo se da prve životopisne naznake koje se tiču Isusa dolaze iz Poslanice sv. Pavla Galaćanima (oko 57. godine) koje potvrđuju upravo navedene riječi. Taj nam je važan tekst postao poznat, možda i previše, da bismo se iznova divili njegovoj važnosti i ljepoti: „A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.“ (Gal 4, 4-5)

Manje nam je poznat uvod u tu rečenicu koji nalazimo poglavlje prije: „O bezumni Galaćani, tko li vas opčara? A pred očima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti.“ (Gal 3, 1) Osim muke, an samome početku se nalazi uskrsnuće. Pavao započinje tu poslanicu nazivajući se apostolom: „Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih.“ (Gal 1, 1)

Primijetimo dakle redoslijed: uskrsnuće, smrt, rođenje. To je suprotan smjer od kronologije kakvom opisujemo nečiji život, dajući najprije do znanja kada je netko rođen.

Obrnut smjer će potvrditi i Evanđelja, jer je njihovo nastajanje rođeno u vjeri da je Krist uskrsnuo, zatim emotivnim i moralnim sudjelovanjem na njegovoj muci, a tek u zadnjemu dijelu iz pripovijedanja njegova života od rođenja.

III. Nastojanje da se niti jedan trenutak Kristova života ne razdvoji konkretizirala je liturgija. Svako liturgijsko slavlje, pa tako i Božić, vraća se na otajstvo smrti i uskrsnuća, jer se i u slavlju Rođenja slavi euharistija, nekrvna žrtva koja ponovno posadašnjuje Kristov prinos na Golgoti. Ako pogledamo pobliže liturgijska čitanja Božićnoga vremena (svetkovina, blagdana i svagdana) jasne su aluzije na njegovu buduću Muku.

U svetoj misi polnoćki postoji jasna naznaka da za njih nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2, 7). To je uvod u temu odbijanja koju je u teološkome ključu donio Ivanov proslov koji slušamo i na Božić i na nedjelju nakon Božića: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ (Iv 1, 9-11)

Na Bogojavljenje se od odbijanja prelazi u neprijateljstvo kada Herod pokušava saznati o mjestu na kojemu se rodio Krist, ne da bi mu se poklonio, nego da bi ga uklonio, slične riječi, a tako različit stav.

IV. Taj vazmeni sadržaj naglašavat će se osobito vjernička poezija i pučki himni, kako se to vidi u Stabat Mater: „Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati Sin joj na križ uzdignut.“ Na istu melodiju, u jednakome ritmu postoji i Božićna verzija, također pripisana Jacoponeu iz Todija, s riječima: Stabat Mater speciosa, juxta foenum gaudiosa, dum jacebat parvulus, što bi u vlastitome prijevodu glasila: Stala Majka predivna kraj jaslica radosna dok ležaše Maleni.

Kada se živi tijek liturgijske godine vjernici najprije pjevaju Božićnu verziju, a zatim korizmenu, očito je da se dogodilo spajanje osjećaja koje je u vazmenome vremenu nosilo radost rođenja, čime se pojačavala bol zbog smrti, kao svijest o budućemu umiranju, naznačenom u Božiću. Time se razvijalo suosjećanje sym-pathia prema krhosti Bogočovjeka. Ta dvostrukost otajstva umjetnike je privlačila, nadahnjivala tijekom svih razdoblja, pa tako i danas.

Taj se pristup može lako izgubiti, ali ako ovim radovima pristupimo tim pogledom cjelovitoga kršćanskog otajstva, slika postaje daleko bogatijom.

V. Zahvaljujem svima na trudu, a ponajprije onima koji su omogućili da vidimo njihove radove. Zahvaljujem organizatorima i autorici izložbe.

Sasvim osobno govoreći, našao sam se u pomalo frustrirajućoj situaciji, jer su svake jaslice koje sam promatrao u meni budile mnoštvo misli, tjerale me da ostanem ne samo kraj njih, nego da uđem u prizor, a morao sam žurno dalje. Ipak, donosim i par dojmova.

Prvi mi je bio: Božić pripada svakomu ozračju; nigdje ne djeluje strano; ove jaslice kao da provjeravaju ili, bolje, potvrđuju da se Bog uistinu rodio za svakoga čovjeka, za svako stvorenje i za svako mjesto. Zanimljive su odluke stvaratelja zašto su se odlučili baš za određeno ozračje i baš za određene materijale.

Nadalje, proširivanje konteksta je uvijek iznimno privlačno, bilo nadopunjavanjem likovima, bilo stvaranjem novih arhitektonskih rješenja, bilo ispitivanjem materijala. Vidimo korištenje prirodnih oblika za ambijentalnost ili stvaranje novih, da bi poruka bila izazovnija.

Jednako je i s koloritom: od prigušenosti, jednobojnosti do razigranosti boja koje se ne muče svetopisamskom doslovnošću, čime se potvrđuje staro patrističko pravilo da se Pismo širi, da raste s čitanjem.

Navještaj Božića u svakome je umjetniku odjeknuo drugačije, pogađajući njegovu radost, muku, darove…

Pozornost će gledateljima ponekad biti privučena redukcijom, svođenjem na bitno, bilo per excessum, obiljem elemenata; ili pak neobičnim aktualizacijama.

Ne će neprimijećenom proći sraštenost likova s materijalima iz kojih su izrađeni i ponekad s okolišem: zemljom, drvetom, kamenom...

Jaslice imaju svoja gibanja i svoja mirovanja, svoja isticanja likova ili identitetskih predmeta (na primjer kruna kraljeva/mudraca). Jaslice imaju svoje okvire koji žele čuvati, uputiti, na nekim mjestima s prerastanjem u likove – kao da je okvir sebe rastopio u prikaz.

I vjerujem da ćete doći do istoga dojma koji je meni ostao nakon što sam zakoračio u jaslice, a to je da ništa nije profanirano, da sve stane u te prizore, ne samo ozračja, nego i ljudske životne okolnosti.

VI. Na kraju ću reći i ono što mi nedostaje u širokoj lepezi hrvatskih jaslica u ovome trenutku, dok molimo za domovinu. Središnji pojam u navještaju Kristova dolaska na svijet jest utjelovljenje, Riječ postala tijelom koja je 'prebivala među nama'. To boravljenje, to prebivanje može se šire prevesti Bog je podigao šator među nama; ušatorio se.

Ako netko bude htio dodati još jedne jaslice koje su mi trenutno na srcu, neka napravi hrvatske branitelje pod šatorom, uz vatru, poput pastira koji gledaju znakove, budni, uz drijemež i uz gluhoću onih koji bi trebali čuti, ali uz anđeosku pjesmu iskrene sućuti i zahvalnosti za njihovu žrtvu, koju čuju u našoj molitvi. Tamo će Božić posebno sjati i tamo će Božić rado doći.

Hvala ti, Gospodine, što si otvorio otajstvenu izložbu u kojoj si svoje božanstvo izložio u liku rođenoga Djeteta, u liku Čovjeka boli, u prisutnosti Uskrsloga. I nama daj da ti se poklonimo u ljubavi prema bližnjima. Radosno razgledajte umijeće ljudi na Božju slavu.
 

Izložbu uz NPI organizira Udruga prijatelja hrvatskih božićnih jaslica, a može se razgledati do 12. siječnja 2015. godine, radnim danom od 10 do 16 sati, osim od 20. – 23. i 25. – 30. prosinca 2014.  i 1. – 6. siječnja 2015. kada će se moći razgledati od 15 do 20.30 sati.
Razgled za skupine moguć je uz najavu i u drugo vrijeme na broj telefona: 01 / 5522 000 ili elektroničku poštu: pastoralni.institut@zg-nadbiskupija.hr. Ulaz na izložbu je slobodan.