HR

Aktualnosti

Objavljeno: 20.09.2014.

Papa dolazi ohrabriti albanski narod



Kada je papa Franjo na Trgu sv. Petra obznanio da će 21. rujna 2014. godine pohoditi Albaniju, radost i uzbuđenje tamošnjih stanovnika dosegli su vrhunac. O tome svjedoči don Albert Krista, misionar koji već 4 godine djeluje u Albanskoj katoličkoj misiji u Zagrebu.

Uoči Papina posjeta Albaniji, don Krista progovara o trenutnom društvenom i političkom stanju, Katoličkoj crkvi u Albaniji, o značenju Papina pohoda, te o radu Albanske katoličke misije u Zagrebu.
 
1. Papa ove nedjelje odlazi na jednodnevni posjet Albaniji. To je četvrto međunarodno putovanje pape Franje. Kao dugogodišnji svećenik u albanskoj katoličkoj misiji u Zagrebu, recite nam kakvo društveno i političko stanje dočekuje papu Franju?

U Albaniji, možemo to tako reći, vlada opće narodno veselje. Raduju se i političke elite, ali i običan puk. Papa Franjo je isključivo bio pozvan od strane albanskih političara, a albanski biskupi su to svesrdno podržali. Papa je odlučio da njegov prvi posjet nekoj europskoj zemlji, (izvan Italije, op.a), bude posjet Albaniji, jer je ona za Katoličku crkvu, u nekom smislu, posebna zemlja.

U toj zemlji već stoljećima žive Albanci triju vjeroispovijesti - katoličke, pravoslavne (tzv. ortodoksi) i islamske. Unatoč različitosti, povijest Albanije ne pamti vjerske trzavice ili sukobe. Ista krv, iste tradicije i isti jezik drže ih zajedno. Papa to cijeni. No glavni razlog njegovu pohodu je mučenička prošlost Albanije, koja je bila robom ateističkog komunizma.

U tom režimu, većina svećenika bila je ubijena, i to u strašnim mukama. Oni koji su preživjeli, nažalost više nisu bili sposobni za svećeničku službu.

Papa je rekao da ide ohrabriti albanski narod u vjeri i dati nadu za budućnost. Mislim da su te dvije stvari bile ključne za pohod Albaniji.

2. U priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice stoji da će Papa odati počast brojnim mučenicima ateističkog komunizma. Što su Albanci i Katolička crkva proživljavali tih godina pod režimom Envera Hoxhe? Prema riječima tiranskog nadbiskupa Mirdite, tek trideset svećenika je preživjelo to komunističko doba.

Susretao sam rodbinu nekih svećenika ubijenih u tom režimu. Oni su govorili o strašnim, neobičnim torturama. Primjerice, jednom su zatvorili svećenika i nekoliko mačaka u istu vreću. Zamislite u kakvim je mukama umro! Neke svećenika koji su bili jako otvoreni za društvo, pokušali su pridobiti na svoju stranu, ali nisu uspjeli.

Svećenici su ostali vjerni Katoličkoj crkvi. Možemo reći da su Albanija i njezin narod, unatoč tomu što nisu imali nijedne crkve, očuvali svoju vjeru, a tomu je i sv. papa Ivan Pavao II. odao počast.

3. Kako danas žive katolici u Albaniji? Kakav je odnos s pripadnicima drugih religija, posebice muslimanima koji su u većini? Jedan od glavnih ciljeva Papina pohoda je ohrabrivanje međureligijskog dijaloga.

U Albaniji je jako zanimljivo. Teško je objasniti tu religijsku različitost. Isus je rekao: „Dođi pa vidi.“ U Albaniji ima 15 % katolika, 30 % pravoslavaca, a ostatak su muslimani. Dakle, kada se uzmu postoci u obzir, može se reći da u Albaniji živi podjednak broj kršćana i muslimana.

No imajući u vidu ono što se događa u Albaniji, valja zaključiti da su Albanci prvenstveno Albanci. Želim reći da su ti odnosi bratski. Rekao sam na početku da je situacija zaista kompleksna. Primjerice, ima slučajeva gdje su u braku musliman i katolkinja. Različitost vjere im ne predstavlja problem. Doduše, spoznali su da ih džamija duhovno ne hrani pa idu u crkvu, no s našeg stajališta teško je to razumjeti.



4. Ovo je drugi papa u povijesti koji će posjetiti Albaniju. Jeste li prisustvovali pohodu sv. Ivana Pavla II. 1993.? Što je to značilo za Albaniju koja se samo godinu dana prije oslobodila komunizma?

Mi svećenici s Kosova nismo mogli prisustvovati tom susretu. Nije nam bilo dozvoljeno doći u Albaniju iz političkih razloga, točnije, Srbija nam nije dala izlazne vize. Taj prvi pohod mnogo je značio albanskom narodu jer je papa Ivan Pavao II. došao s Majkom Terezijom.

U svojem prvom govoru, papa je predstavio Majku Tereziju kao najmanju, najznačajniju i najsnažniju ženu svijeta. Bio je to poseban događaj za nas Albance. 

5. Hrvatska je bila u sličnoj situaciji, odnosno komunističkog se režima oslobodila samo nekoliko godina prije Albanije. Što se događalo u Albaniji tih godina i s kojim se izazovima i kušnjama danas susreće Crkva u Albaniji?

Ja sam dijete bivšeg režima i mogu reći da su u vrijeme tadašnjeg režima crkve u Hrvatskoj bile otvorene, te da je većina Hrvata slobodno mogla ispovijedati svoju vjeru. U Albaniji pak nije bilo nijedne crkve, nijednog svećenika, nijedne crkvene institucije.

Sve je bilo uništeno. Čak su i kosti jednog fratra bačene u rijeku Drinu kako bi se izgubio svaki trag katoličke vjere. Možete onda zamisliti koliko je albanskom narodu značio pohod pape Ivana Pavla II. 1993. godine. Narod je bio ohrabren, a papa je k tome zaredio i nove biskupe.

Tim činom, Crkva u Albaniji počela je polako hodati, zajedno sa svim poteškoćama.

6. Vjerujem da ste u kontaktu s prijateljima svećenicima u Albaniji. Iščekuju li Papin pohod i čemu se nadaju? I vi putujete u subotu u Albaniji, što Vi očekujete od Papina pohoda?

Svi su u euforiji. Već se govori o plodovima kojima će Papin pohod uroditi.

Kad je papa Benedikt XVI. bio u Hrvatskoj onda je na poklon dobio Gospu od Kamenitih vrata. Pri svojem prvom pohodu Albaniji, papa Ivan Pavao II. sa sobom je donio Gospu – Majku dobroga savjeta. Sada nam Papa donosi kopiju prvog misala, a taj je misal prva knjiga uopće napisana na albanskom jeziku.

Velika je to simbolika za cijelu Crkvu u Albaniju. Također i za albansku kulturu koju povezuje prošlost Crkve jer je ona dala prvo pismo, prve škole, prve ustanove, pa čak i prvog premijera koji je bio klerik.

Što će Papa reći u nedjelju u Albaniji ne znam, ali bih volio da progovori o fenomenu koji imamo samo mi Albanci, a to je krvna osveta. Želim da potakne Albance da se oslobode te napasti.



7. Albanska katolička misija u Zagrebu otvorena je 17. travnja 1994. godine. Nadbiskup Mirdita tada je rekao da je „misijom omogućeno povezivanje Albanaca sa svojom prvom domovinom“. Je li to slučaj i danas, 20 godina poslije? Na koji ih načine pokušavate održati zajedno i koliko Albanaca katoličke vjeroispovijesti Zagreb uopće broji?

Stanje u misiji je promjenjivo. Službeno otvaranje je bilo 1994. godine, no misija je puno prije počela s radom. Albanska katolička misija u Zagrebu povezuje katolike s Kosova, iz Makedonije i Albanije.

Možemo reći da drži onu nit vjernika. Iz tog razloga, vjernici nam rado dolaze.

U Zagrebu živi 4 do 5 tisuća Albanaca, a na nedjeljnu misu u crkvu sv. Petra dolazi njih 500-tinjak. Osim nedjeljne mise, organiziramo susrete za odrasle i mlade i u drugim hrvatskim gradovima, surađujemo s nekoliko albanskih društava u cilju očuvanja albanske kulture i tradicije.

Nastojimo biti aktivno uključeni u život albanskih katolika. Često to nije lako jer, ovo je jedina albanska katolička misija u Hrvatskoj, a na raspolaganju samo jedan jedini svećenik.


Razgovarao i fotografirao: Davor Trbušić
 
Ispišite stranicu: