Aktualnosti

Sprovodni obredi i ukop tijela fra Vice Blekića, franjevca trećoredca, župnika Župe sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, bili su 21. srpnja 2017 na zagrebačkoj groblju Mirogoj.

Predvodio ih je zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski, a uz njega su kao suvoditelji bili provincijal fra Ivo Martinović, fra Martin Jaković, OFMConv, dekan zagrebačkoga Gornjogradskog dekanata, mons. Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, vlč. Božidar Belinić, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Bolnici Milosrdnih sestara u Zagrebu,  Danijel Hranilović, župnik grkokatoličke župe svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu i o. Dragan Majić, DI, iz fra Vicine rodne župe u Drinovcima.

Uz fra Vicinu braću i sestre i redovnike, franjevce trećoredce u obredima su sudjelovali redovnici, svećenici i redovnice iz Zagreba te veliko mnoštvo: župljani župe na Sv. Ksaveru, vjernici iz Gračana, Ogulina i drugih mjesta u kojima je fra Vice djelovao, mnogi fra Vicini prijatelji, suradnici, znanci te mnogi koji su imali priliku susresti ga u njegovu  pastoralnom radu, posebno u njegovu dugogodišnjem djelovanju u Zagrebu.

Biskup je na početku, pridružujući se, prenio izraze sućuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića fra Vicinoj obitelji, rodbini, našoj redovničkoj zajednici i svima nazočnima.

Nadbiskup je u svom pismu provincijalu koje je pročitano na sprovodu između ostalog poručio: „Fra Vice je odrastao u brojnoj obitelji u Župi svetog Mihovila arkanđela u Drinovcima, gdje je primio osnove vjere, upoznao karizmu svetog Franje te odlučio svoj život posvetiti još većoj obitelji u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša. Kao zaređeni prezbiter od početka je zaorao brazdu dobra poslenika na njivi Gospodnjoj te svojim svećeničkim i redovničkim služenjem i svjedočenjem donosio radosnu vijest spasenja vjernicima i svim ljudima dobre volje (…) te dao značajan doprinos poslanju Crkve.

Kao zagrebački nadbiskup zahvaljujem Bogu za dar svećeničkog služenja fra Vice Blekića, koji je ostavio trag dobra u brojnim župama diljem Hrvatske i šire, a posebno kao župnik u Župi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu“.
           
Provincijal je izrazivši sućut fra Vicinoj obitelji, prijateljima i svima nazočnima i podsjetivši na posljednjih mjesec dana njegove iznenadne bolesti i na njegovo iznenadno preminuće, povezao Isusove riječi „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ i fra Vicino dugo i plodonosno redovničko i svećeničko djelovanje te između ostalog rekao: „Fra Vice je kao župnik bio blizak svima, a posebno svojim župljanima i vjernicima, pratio ih svojom očinskom, prijateljskom i učiteljskom ljubavlju.

Želio je svakoj osobi posvjedočiti majčinsku brigu i ljubav Crkve. (…) Bio je čovjek komunikacije i medija, za sve se zanimao, sve pratio i jako dobro uspostavljao povezanost s osobama. (…) Bio je čovjek suradnje, drag, veseo i zanimljiv sugovornik u razgovorima i raspravama. Posebno je volio Crkvu, svoju Provinciju, Domovinu i bio ponosan na svoju Hercegovinu, na svoje Blaževiće i Drinovce“. Iznijevši zatim tijek fra Vicina života i rada zahvalio mu je na svemu dobrome što je učinio i preporučio ga milosrdnom nebeskom Ocu.
           
U ime fra Vicine rodne župe od njega se oprostio o. Dragan Majić ističući: „Svaka smrt čovjeka potrese. Ova posebno. Ugrabi nam tako brzo, nenadano, dragog Vicu. U boli nas tješi činjenica da je Vice bio ono što mu ime znači – Pobjednik: dobar, plemenit čovjek, učen, svestran, vrstan pastoralac, znalac na peru i djelu … savjestan, zauzet, domoljub, rodoljub, ponos roda hrvatskoga i reda franjevaca trećoredaca glagoljaša“.
           
Nakon sprovoda slavila se sveta misa zadušnica u crkvi sv. Franje Ksaverskog. Predsjedao je biskup mons. Mijo Gorski, uz njega su bili provincijal fra Ivo Martinović, dekan fra Martin Jaković, fra Alojzije Duvnjak iz fra Vicine novicijatske generacije i fra Petar Grubišić, župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Ogulinu, a koncelebrirali su dvadeset i šestorica svećenika.

Biskup je u prigodnoj homiliji najprije nazočne učvrstio i ohrabrio u vjeri u uskrsnuće tijela i život vječni, a zatim prikazao lik fra Vice, vjernog, marljivog i zauzetog redovnika i svećenika: „U trenutcima kao što je ovaj, u trenutcima smrti naših dragih, ne posižemo za svojim riječima, nego za onim riječima koje jedine mogu donijeti utjehu, za riječima evanđelja, za riječju Božjom. Ta nam riječ govori: 'Tko živi i vjeruje u me neće umrijeti dovijeka!' (…) Ako se ovaj naš zemaljski šator, ovo naše tijelo, shrvano bolešću, tegobama života, razruši, mi znamo da imamo jedan drugi dom, nerukotvoren, kod Boga. (…) Oni koji su preminuli s Kristom žive u Bogu i smrt im nipošto nije naudila, došli su u najbolje ruke koje mogu zamisliti, u Božje ruke, u ruke dobroga Oca. To je naša vjera. (…)

U toj vjeri promatramo život i smrt svećenika i redovnika fra Vice Blekića. On je istinu Isusova i našeg uskrsnuća neumorno naviještao. Iz nje je crpio snagu za svoje redovničko i svećeničko djelovanje radi vječnosti i spasenja onih koji su mu bili povjereni. (…) Bio je svjestan da tko izgubi zajedništvo s Bogom u vječnosti zapravo gubi sve, ma koliko toga stekao ovdje na zemlji.



Ta služba redovnika i svećenika ima smisla na zemlji samo ako je usmjerena prema gore, prema tom životu u zajedništvu s Bogom. (…) A život fra Vice bio je život u službi Boga i bližnjega… živio je za svoju redovničku zajednicu, živio je za svoju Crkvu, živio je za svoju domovinu Hrvatsku. Danas zahvaljujemo za njegov redovnički i svećenički rad, za njegovo služenje Bogu, Crkvi u Zagrebačkoj nadbiskupiji i našem narodu…

Zahvaljujemo što je sačuvao svoju redovničku vjernost, zahvaljujemo za pedeset godina njegove svećeničke vjernosti Kristu. Pismo nam kaže: 'Koji su mnoge učili mudrosti, zasjat će kao zvijezde na nebu.' Vjerujemo da će fra Vice tako zasjati pred licem našeg Spasitelja. A ostat će i njegov trag u našoj povijesti, u našoj uspomeni.“
           
Na završetku mise svima se u ima svećenika Gornjogradskog dekanata  obratio dekan fra Martin Jaković govoreći između ostalog: „Želim zahvaliti Bogu za njega, njegov lik i, možemo reći, njegovu raspoloživost za sve. Uvijek otvorena srca, uvijek spreman za Boga učiniti sve. (…) Neka dobri Bog, koji sve najbolje zna, prepozna tu njegovu raspoloživost, neka mu obilno uzvrati za sve ono što je činio i za Boga i za čovjeka!“
           
U ime braće i sestara fra Vice, svima se za nazočnost, blizinu i iskazano poštovanje, dirljivim osobnim riječima zahvalila fra Vicina sestra Ana, koja je na oproštaj s bratom došla iz daleke Kanade. „Kad me je  posjećivao u Kanadi, kao svećenik, bila sam ponosna na svog brata; ponosna sam posebno danas kad vidim toliko ljudi koji su ga voljeli. To će mi ostati u uspomeni dokle god živim!“
           
Fra Zvonimir Brusač, provincijski tajnik, zahvalivši za mnoge izraze sućuti koje su primili Provincija i samostan na  Ksaveru pročitao je izraze sućuti koje su uputili Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj, biskupi iz biskupija u kojima je djelovao fra Vice - mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski, mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski u miru i  mons. Ivica Petanjak, biskup krčki, fra Jure Šarčević, predsjednik Hrvatske redovničke konferencije, o. Srećko Rimac, provincijal karmelićana, g. Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik i dr. Tanja Baran v. d. glavne urednice Radio Sljemena.

Nakon toga je u ime Provincije i samostana posebno zahvalio liječnicima i medicinskom osoblju u kliničkoj bolnici na Rebru za njihovu veliku pažnju i zauzetost u brizi za fra Vicu u njegovoj bolesti te redovnicama, Marijinim sestrama iz Zagreba, koje su brižno i stručno pratile njegovu terapiju za vrijeme kućne njege u ksaverskom samostanu.

Na kraju su se svi nazočni, na poziv ksaverskog gvardijana fra Branka Lovrića, okupili na susretu i okrjepi u samostanskoj blagovaonici i dvorištu.