Aktualnosti

Akademija "Srce i riječ za Vukovar" održana je 20. studenoga u prepunoj dvorani "Vijenac" u organizaciji bogoslova i odgojitelja Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu. Nakon što je Oktet zagrebačkih bogoslova pod ravnanjem bogoslova treće godine Marka Domitera otpjevao pjesmu Pozdrav domovini (Petar Preradović, Vilko Novak), bogoslov Ivan Petrović interpretirao je pisano svjedočanstvo "Srce za Vukovar" prognane nastavnice iz Vukovara Ane Rakičić, a u pozadini se čula skladba Samuela Barbera Adaggio for strings, op. 11.

U spomenutom svjedočanstvu piše sljedeće: "Vukovar je uvijek potvrđivao hrvatstvo, sjećam se i prošlogodišnjega 14. prosinca (1995.), bilo je otvaranje Hrvatskoga doma. Došli su Vukovarci sa svih strana, i Antun Bauer je došao, ljudi su plakali slušajući Lijepu našu, osjećali su da se vraća zatrta Hrvatska, bili su ponovno u svome nekadašnjem Vukovaru". Uslijedio je isječak iz dokumentarnoga filma o kardinalu Franji Kuhariću u kojem je kardinal, hodajući po razvaljenom kamenju porušene marijanske crkve u Voćinu, sav žalostan i jadan, ali ne u mržnji niti osveti, nego, ističući vjeru Božjega naroda toga kraja, pozvao na mir, molitvu i praštanje.

Nakon filma uslijedilo je izlaganje dr. Mirjane Repanić Braun "Sjećanje na stradanja vukovarske kulturne i umjetničke baštine u Domovinskom ratu". Dr. Repanić Braun govorila je osobito o dvjema slikama koje su prije rata i dobrim dijelom tijekom razaranja Vukovara bile u franjevačkom samostanu, potom od četnika ukradene i nikada vraćene. Radi se o slici s glavnoga oltara Sv. Filipa i Jakova, djelo njemačkoga slikara Antona Hertzoga (1692. - 1740.) i o slici Posljednja večera iz blagovaonice toga samostana, djelo slikara Pavla Antuna Sensera (oko 1718. - 1758.). Dr. Braun spomenula je važan i koristan projekt koji bi uvelike pomogao gradu Vukovaru, a i šire, a to je uključenje Vukovara, kao grada kulture i umjetnosti, osobito barokne, na kulturnu kartu podunavskih europskih gradova.

U drugom nastupu Oktet je izveo pjesmu Što znači Isus za koju je riječi napisao bl. Alojzije Stepinac, a obrada je učinio mo Miroslav Martinjak. Kao uvod u izlaganje sljedećega predavača bogoslov Damir Burlić interpretirao je svjedočanstvo Vlaste Lederer, majke ubijenoga snimatelja HRT-a Gordana Lederera. Iz toga svjedočanstva valja izdvojiti: "Tada (10. kolovoza 1991.) sam doživjela i do danas preživjela ono što je gore od vlastite bolesti i smrti. Ubijen je moj sin Gordan mlad, vrlo obrazovan, širokih pogleda na život, dušom i tijelom pacifist".

Zlatko Kuretić, urednik informativne redakcije vijesti i središnjih emisija na Hrvatskoj radioteleviziji u vrijeme Domovinskoga rata, govorio je na temu "Sjećanje i obol djelatnika Hrvatske radiotelevizije obrani Republike Hrvatske". Vrlo temeljito i jasno "slici je dao okvir" – kontekst i predradnje autora Velike Srbije koje su poduzete prije 1990. i 1991. Počevši od 1986. kad su srpski akademici donijeli tzv. "Memorandum" o stvaranju Velike Srbije, potom navodeći pojedine važne sastanke, kongrese, okupljanja jugoslavenskih vlasti, a ubrzo potom i okupljanja četništvom zadojenog srpskog naroda, pružio je vrlo jasnu sliku i svojevrsnu lepezu događaja koji su prethodili agresiji na Hrvatsku. On je sve te događaje kao novinar pratio, izvještavao, a kasnije kao urednik primao bezbrojne izvještaje s bojišta i ratom pogođenih hrvatskih krajeva te pripremao za središnje vijesti i druge emisije.

Prije trećega izlaganja Bogoslovski tamburaški sastav je izveo pjesmu Vukovar, Vukovar (tekst i glazba Zlatni dukati, aranžman: Nikola Šrajbek) dok je bogoslov Matija Novački recitirao pjesmu Vere Marije Sertić Moj brat hrvatski vojnik.

Miljenko Filipović, general Hrvatske vojske, a prethodno član Legije stranaca te aktivni sudionik na raznim vojnim položajima u zemljama središnje Afrike, a ponajprije kao hrvatski branitelj, u izlaganju je vrlo sugestivno predočio duboku povezanost onog što je čovjeku vlastito, a to je bespogovorno braniti svoj dom, svoju obitelj, svoju domovinu i pouzdanje u Boga bez čije pomoći nenaoružan narod – "pod svakolikim embargom", nikako ne bi mogao nadjačati višestruko opremljenijeg neprijatelja. Međutim, upravo se u tome očitovala bitna prevaga, hrvatski su branitelji u potpunosti mogli računati na čvrstu, postojanu i vazda spremnu drugu crtu obrane naše domovine – vjerni Božji narod koji moli, koji prebire krunicu i vazda vapi Gospodinu "izbavi nas od zla".

U tom kontekstu general je spomenuo i trenutak rastanka s majkom; kada bi on odlazio braniti Hrvatsku majka je plakala, a on joj govorio da ne plače, jer netko mora i to učiniti – poći u obranu. Premda je majka i dalje plakala, bila je itekako svjesna te "zapovijedi", ali kroz suze je tražila način kako da i ona pripomogne svome sinu i svim hrvatskim braniteljima te našla svoje mjesto u obrani Domovine – molitvom – ustrajno i ponizno vapiti "Oče... budi volja tvoja".

Kao zaključak bila je izvedba Bogoslovskoga tamburaškog sastava instrumentala Slavujev pjev (Pjesma rastanka) pod ravnanjem bogoslova Roberta Jakice, diplomiranoga glazbenika Muzičke akademije u Zagrebu. Potom su sudionici akademije bili pozvani u tišini i molitvenoj sabranosti s upaljenim svjetiljkama krenuti u dvorište Nadbiskupskoga bogoslovnoga sjemeništa gdje su sudjelovali u službi riječi za Domovinu i hrvatske branitelje. Službu je predvodio duhovnik Vlado Razum. Nakon izmoljenih litanija u čast bl. Alojzija Stepinca i završnoga blagoslova, na sredini dvorišta poslagali su svijeće u obliku križa.

Na akademiji su bili i hrvatski branitelji, članovi Kluba veterana Zagreb Trnje 148. brigade Hrvatske vojske na čelu s Milanom Zanoškim, Vlasta Ivčević iz Ureda za branitelje grada Zagreba, kardiokirurg dr. Mladen Predrijevac – član sanitetskoga stožera u vrijeme Domovinskoga rata, prodekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Mario Cifrak, ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta dr. Josip Šimunović, postulator kauze bl. Alojzija Stepinca mons. dr. Juraj Batelja, mons. Lovro Cindori, župnik sv. Marije na Dolcu preč. Zlatko Golubić, kao i drugi svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci sa svojim odgojiteljima, studenti Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta i drugi gosti. (IKA)