Aktualnosti

Predzadnja u ovogodišnjem ciklusu tribina „Zajednički vidici“ održana je 12. travnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. U vremenu sinodalnoga hoda Zagrebačke nadbiskupije, moderatorica tribina prof. dr. sc. Valentina Mandarić uvela je u radni dio tribine molitvom za Sinodu.

Tema ove tribine, Uloga vjeronauka u promicanju temeljnih vrjednota u hrvatskom društvu, aktualna je s više aspekata, pa čak i za one koji se neizravno bave vjeronaukom i propitkuju njegov status u institucionalnom odgoju i obrazovanju. O temi je kroz dvadesetominutno predavanje prvi govorio i stavio je u kontekst prof. dr. sc. Stjepan Baloban.

Uvodno je profesor naglasio važnost razlikovanja pojmova vrjednote (koji se odnosi na nešto nepromjenjivo, čvrsto) i vrijednosti (povezano sa subjektivizmom, pragmatizmom; ono što je promjenjivo). U tom kontekstu izlaganje je provedeno kroz tri okosnice: ukazivanjem na društveno okruženje u kojem se odvija nastava vjeronauka, ukazivanjem na izbor temeljnih vrjednota prikladnih za vjeronauk u školi, s osvrtom na način prenošenja tih vrjednota na vjeronauku.

Zamka je, ističe predavač, u manipulaciji javnošću koju vrši glasna manjina, koja si za pravo uzima tumačiti sve društvene pojave, pa tako i one crkvene, iako o njoj nema dovoljnih saznanja. Problem je i u shvaćanju sekularnog društva, s ciljem brisanja iz javnog prostora svega što ima veze s Bogom i vjerom.

Temeljne pak vrjednote kojima bi se na vjeronauku trebalo posvetiti vremena u današnjem društvenom okruženju predavač je panoramski prikazao, s posebnim osvrtom na život, obitelj, brak, vjeru, djecu, domovinu, obrazovanje. Za posredovanje u srednjoj školi to su osobito rad, opće dobro, supsidijarnost, ljudska prava, solidarnost i dr.

Posredovanje pak vrjednota predavač osobito vezuje uz način na koji će vjeroučitelji/katehete te vrjednote približavati djeci i mladima. Ovdje se osobito misli na svjedočku dimenziju vjeroučitelja, koji se svakako treba razlikovati od ostalih nastavnika, što podrazumijeva pomaganje učenicima da oblikuju i stavove kako bi i sami postali promicatelji vrjednota, a to su stav trajne i iskrene potrage za istinom, stav kreativne odgovornosti, stav pozitivne i dijaloške otvorenosti.

Važno je poznavanja sadržaja i poruke, ali i zahvaćenost tom porukom, koja tada djeluje na učenike. „U tom kontekstu vjeroučitelje vidim kao ljude nade i svojevrsne proroke u ovom vremenu ravnodušnosti, protiv koje se, prema papi Franji, kao kršćani moramo boriti evanđeljem“, zaključuje Baloban.

Prof. dr. sc. Ružica Razum svoje je promišljanje oblikovala oko nekoliko zabluda koje primjećuje u vezi odgoja i obrazovanja. Odgoj je važan za sve one koji se bave promišljanjem o budućnosti i izgradnji boljega društva. „Upravo je odgoj najizvrsniji put oblikovanja novoga čovjeka, boljega društva“, ističe prof. Razum.

Religiozni pak odgoj obuhvaća sveukupnu čovjekovu stvarnost – religiozni, društveni, politički i kulturni identitet. Vjeronauk pomaže čovjeku razvijati vlastitu duhovnost i nutrinu, ali uči i kako živjeti u zajednici, a ima i preobražujuće djelovanje. Kršćanstvo podrazumijeva da osoba živi aktivan liturgijski i sakramentalni život, ali i da aktivno uključuje svjedočanstvo svoga životnog uvjerenja u sve pore svakodnevice, jer „odnos prema svijetu u kršćanskoj je tradiciji izravni plod vjere“, naglašava predavačica.

To znači da mlade treba i osposobiti za ugrađivanje vrijednosti u društveno tkivo, za što treba posjedovati složene kompetencije. Vjeronauk kao školski predmet podrazumijeva stoga rad na osvješćivanju potencijala svake osobe da mijenja svijet te da preuzima odgovornost za svoje postupke, ali i za druge. U tom smislu vjeronauk postaje predmet koji je važan za razvoj i boljitak društva općenito i konkretnog čovjeka, a ne samo Crkve.

Radi se o usvajanju pozitivnih navika koje će i u odrasloj dobi poticati osobu na djelovanje. Odgoj takvog čovjeka koji će raditi na općem dobru podrazumijeva stoga izgradnju novog mentaliteta; izgradnju „unutrašnjeg čovjeka“, „novoga čovjeka“. Taj se mentalitet osobito treba izgrađivati zbog sukoba koji su u kulturi sve izraženiji, a koje promiče sustav u cjelini. Svi smo, nažalost, kreatori te i takve kulture. Antropologija homo economicusa važeća je i u školstvu. Valja stoga osposobiti mlade da se aktivno koriste svojom slobodom i odgovornošću, a to znači i omogućiti mladima stjecanje iskustva.

Stjecanje kompetencija koje podrazumijevaju usvajanje vrjednota podrazumijevaju sintezu svih vidova odgoja: intelektualnog, moralnog, duhovnog, emocionalnog i ponašajnog. Za vjeronauk u školi to konkretno znači da mora naći vremena i za praktično učenje kako bi učenici stjecali iskustva.

Projektna nastava upravo je jedan od načina da se ostvare takvi ciljevi, predlaže prof. Razum, a to znači aktivnu suradnju s ostalim predmetima i ustanovama.

Obzirom na desetu godišnjicu održavanja tribina „Zajednički vidici“, sljedeća je tribina zamišljena u vidu okruglog stola s više gostiju, a održat će se 24. svibnja na temu Različiti vidici u traganju za istinskim dobrom u odgoju i obrazovanju.