Aktualnosti

U subotu 26. srpnja 2014., na blagdan svetog Joakima i svete Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, hodačastila je župa Svetog Lovre mučenika u Vivodini na Mariju Bistricu predvođeni velečasnim Andrijom Markačem uoči posvećenja naše župne crkve i samog župnog proštenja 10. kolovoza, Lovrenča.
 
U vremenu u kojem živimo osjećamo sve više manjak vremena, a i cjelokupno okruženje kao da nam oduzima dah, skučeni smo u vlastitim prostorima i kao da ne možemo disati punim plućima, zato smo se odlučili da se duhovno pripremimo za susret s Marijom. Tri dana prije našega hodočašća sastali smo se u večernjim satima na molitvi krunice i litanija, a odaziv je bio zaista velik – iskreni znak štovanja Majke Božje na hrvatskim prostorima, pa tako i na našoj Vivodini.

Vrhunac našeg hodočašća i svih pobožnosti u svetištu bila je sveta misa koju je predvodio mladomisnik vlč. Matej Petrić. U svojoj je propovijedi istakao zasluge roditelja Blažene Djevice Marije koji su kao već stariji bračni par bili neplodni, bez potomaka, ismijavani i izrugivani, ali oni nisu posustali u vjeri. Iako ih je društvo odbacilo, oni su u svom jadu vjerovali Bogu, ostali vjerni i onda im je Bog podario Mariju – najsvetiju ženu koja je jedina bila dostojna biti Kristova Majka.

Tako bismo trebali i svi mi, kada se u našem životu zatamni, kada nema više nikakve nade i sve je okruženo problemima, ostati vjerni Bogu, jer jedino On ima odgovor i jedino on zna zašto su stvari takve. Nema tu ništa novog za jednog kršćana, to sve već znamo, ali bitno je zaustaviti se u strci svagdašnjice, uzeti si jedan dan vremena i proživjeti ga za Boga i s Bogom, razmatrati zasluge Blažene Djevice Marije koja je kao vjernica i kao majka zajedno sa svetim Josipom dala primjer kako treba vjerovati te onda razmišljati o svojim postupcima, o načinu našeg ophođenja prema sebi, prema drugima i prema Bogu i svakako donijeti neke zaključke kako nešto promijeniti u svom životu, postati bolji i živjeti u Božjoj milosti.

Iako to danas pod prilikama velikog tehničkog napretka izgleda nemoguće, ali Bog djeluje i poziva svoje ne tek svake prijestupne godine, ne svakog mjeseca ili tjedna, već svakodnevno, iz trena u tren pruža nam priliku da rastemo u vjeri, ali zato treba stati na loptu i osluhnuti Božji glas, a to mi kršćani činimo najradije s Marijom, s našom Majkom Božjom poput mnogih velikih svetaca u povijesti Crkve.

O tome nam svjedoči i veliko mnoštvo ljudi sakupljeno u podnožju bistričke Kalvarije na prostoru oko vanjskog oltara gdje je služena sveta misa.

Jedna naša župljanka opisala je svoje hodočašće na Mariju Bistricu ovako: „Naše molitve prije hodočašća, putem i pobožnosti (Križni put, ispovijed, sveta misa, klanjanje) u samom svetištu kao da su mi napunile već ispražnjene akumulatore, ali ne samo to, osjećam da sam tamo kod Marije ostavila sav svoj teret i sada sam puno lakša. Svaki put kad odem Majci Božjoj Bistričkoj osjetim posebnu radost u nutrini, posebnu blizinu Boga i Marije, zato ne prestajem moliti svakodnevno krunicu. Nisu mi uslišane sve molbe, ali uvjerila sam se da je bolje tako, jer se pokazalo da moje prošnje ne bi urodile takvim plodovima da su uslišane.“

Tako se priključujemo našoj župljanki i zajedno sa svetim Ivanom Pavlom II. želimo klicati Totus tuus! Sav tvoj! i dogodine opet otići Majci Božjoj Bistričkoj!