" /> "/> " />

Vlč. Jakov Rađa, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promicatelj kršćanskih poziva Nadbiskupije, u Sesvetskim Selima

24.2.2020.


U sklopu Godine župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, koja traje od 13. lipnja 2019. do 13. lipnja 2020., organiziran je poseban program u župi sv. Antuna Padovanskog. Želja je župnika vlč. Antuna Sentea starijeg da Godina župe bude blagoslov za župu te da je vjernici iskoriste kao priliku aktivnije živjeti svoju vjeru. Tim povodom, u nedjelju je u župi gostovao povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promicatelj kršćanskih poziva Zagrebačke nadbiskupije dr. sc. vlč. Jakov Rađa.


 
Vlč. Rađa počeo je izlaganje slikom: “U Rimu ima jedna crkva, crkva sv. Klementa, jedna od najljepših crkava u Rimu. Kad uđete u nju, u apsidi crkve je predivan mozaik, u sredini se nalazi jedan veliki križ. Mozaik prikazuje križ kao stablo na kojem se gnijezde mnoge ptice. Križ kao stablo izvire iz jednog potoka, jednog jezerca, a toj vodi s jedne i druge strane prilaze košute. Košute su u crkvi slika katekumena (Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Ps 42,2).
 
Taj križ je plod krštenja. A iz njega se granaju grane. Poput vrtloga. I u svakom tom vrtlogu je prikaz. U jednoj grani su apostoli, u drugoj grani su proroci, u trećoj evanđelisti, u četvrtoj se vide ljudi koji su bili crkveni naučitelji. U jednoj grani može se vidjeti žena kako hrani kokoši, u drugoj pak ribara kako ribari i krpa mreže. Kako to da su apostoli i evanđelisti i proroci zajedno s jednom običnom ženom koja hrani kokoši i ribarom koji krpa mreže?” upitao je vlč. Jakov.
 
Istaknuo je da je poruka vrlo jednostavna. “U Crkvi su svi pozivi jednako vrijedni. I apostoli i proroci i evanđelisti, ali i žena koja hrani životinje – sve su to plodovi Kristove žrtve na križu. Nije bitno što u životu radiš, nije bitno gdje te Gospodin stavio, bitno je da budeš spojen s izvorom i da to što radiš ne radiš sam. I zato moja služba kao povjerenika za duhovna zvanja nije u tome da pronađem novog svećenika, niti nove redovnice nego je moja služba da povežem osobu s Kristovim križem, da ona pronađe sebe. Zadnje što nam u Crkvi treba je da mladić koji nema poziv postane svećenik. Ili da jedna djevojka koja nema poziv postane redovnicom. Bitno je da svatko bude ondje gdje treba biti. Da svaka osoba u Crkvi ono što čini čini povezana s Isusom Kristom. To izgrađuje Crkvu.
 
Tako da zvanje i poziv nisu pitanje samo za mladog čovjeka već za svakog čovjeka. Poziv se ne bira samo u mladosti nego u svakom trenutku života. Čak i kad se odabere poziv, time se riješio samo jedan mali dio našeg života. Primjerice, ja sam svećenik. Ali trebam se uvijek pitati kakav sam svećenik. Jednom kad uđeš u brak opet je svakodnevno pitanje koje si moraš postavljati – na kakav brak te Bog poziva. Možda Bog kuca na vrata tvog srca i želi nešto s tvojim životom učiniti. Kako ćeš znati što dolazi od Boga, a što ne? Svaki se čovjek, po svojoj naravi, cijeli život pita: ‘Što Bog želi od mene?'”
 
“Svakodnevno se suočavamo s odlukama koje trebamo donijeti”, naglasio je vlč. Rađa i nastavio: “Odlučujemo treba li nešto promijeniti ili nešto pustiti? Trebaš li nešto oprostiti ili ustrajati u nečemu do kraja i tražiti da se to izgladi. To su svakodnevna pitanja. A za donošenje odluka potrebni su alati. Kako prepoznati Božju volju u svom životu, kako donijeti ispravne odluke.”


 
O koracima koji vode do ispravne odluke vlč. Rađa govorio je uz pomoć odlomka iz Matejeva evanđelja:
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti. Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: “U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela! Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: “Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim. Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Mt 2, 1-12
 
1. Digni pogled! Zatvori vrata crnim mislima u srcu!
 
“Ovaj evanđeoski odlomak govori o tome kako stići do Isusa, a to je cilj svake odluke. Koji je prvi korak da bismo došli do Isusa, da bismo donijeli dobru odluku u svom životu? Prvi korak je vidjeti zvijezdu poput mudraca. A da bismo vidjeli zvijezdu potrebno nam je podići glavu. Koliki od nas imaju spušteni pogled. A zvijezdu ne može vidjeti onaj koji u svom srcu ima otvoreno mjesto za crne misli. Ne možeš donijeti dobru odluku toliko dugo dok u tvom srcu postoji mjesto za crne misli. Postoje misli u našem srcu koje nas vode u slijepu ulicu, koje nas ne vode nikuda. To su misli da neće biti dobro. To su misli da si za ništa, to su misli da je Bog nemoćan, ili da je moćan, ali da ti ne možeš ništa učiniti s Njim ni On s tobom. Prvi korak je dignuti pogled prema gore i zatvoriti prostor svim crnim mislima. Na našim se licima vidi što nosimo u srcu, naše misli oblikuju izraz našeg lica”, objasnio je vlč. Jakov.
 
“Digni svoj pogled! I pogledaj zvijezdu. Postoje dva naziva na latinskom za zvijezdu: stella i sidera. Sidera je pjesnički izraz za zvijezdu i znači – želja. Drugi naziv za zvijezdu je želja. Dakle, ovi su mudraci slijedili jednu želju.”
 
Vlč. Jakov je istaknuo da put do Isusa uključuje to da slijedimo svoje želje. Kaže da mu se puno puta dogodilo da su mu mladi došli i pitali ga kako da prepoznaju Božju volju za svoj život, što Bog želi od njih. “A ja sam ih pitao”, svjedoči vlč. Rađa, “a što vi želite? Mi često mislimo kad molimo Očenaš i budi volja Tvoja – ‘nek bude, Bože, tvoja volja, kad već ne može biti moja’. Kao da su Božja i naša volja dvije različite stvari! No, Božja volja se skriva među našim željama. Nisu sve želje Božja volja za tebe, ali među tim željama se nalazi ona koju želi i Bog. Radi se o tome da pročistimo svoja srca i stignemo do onoga što je stvarno Božja volja za nas. Odnos s Bogom se temelji na želji, na žudnji. Sve lijepe stvari u našem životu čine se zato jer smo slobodni i biramo nešto što želimo.”
 
2. Zaviri u svoje srce i otkrij želje koje u njemu nalaze! Slijedi ih, ali ne one sebične već one koje te otvaraju za druge, koji izgrađuju Crkvu
 
“Bog je već u tvoje srce posijao ono što trebaš učiniti”, istaknuo je govornik i potaknuo: “Najprije podigni pogled, potraži u svom srcu želju, a ta želja, ako je prava, dovest će te (kao što je dovela i mudrace) najprije u Jeruzalem. U Knjizi Otkrivenja govori se o Nebeskom Jeruzalemu. Što je Jeruzalem u Novom zavjetu? Crkva. Da bi došao do Isusa, do Betlehema, trebaš proći kroz Jeruzalem, kroz Crkvu. Ne možeš imati odnos s Isusom bez Crkve. Jer biti u odnosu s Isusom bez Crkve znači biti u odnosu s Isusom bez braće. A biti u odnosu s Isusom bez braće, znači biti bez ljubavi. A jedino što Isus želi je da rastemo u ljubavi.
 
Živimo da bismo se učili ljubiti jedni druge. Ne može Božja volja biti nešto što je izvan Crkve. Što znači biti u braku? Izgrađivati Crkvu u malom. Što znači biti svećenik? Znači izgrađivati zajednicu. Živimo u vremenu gdje je čovjek usmjeren sam na sebe. Čovjek nije samo brat, prijatelj, suprug, već on sam jest odnos. To te definira. Ako su tvoji odnosi loši, ti si loš. Ako su tvoji odnosi s drugima dobri, ti si dobar. Odnosi nas oblikuju. I zato se ne može doći do Isusa bez svraćanja u Jeruzalem, u Crkvu. Božja volja u tvojoj odluci mora biti povezana s drugima, mora izgrađivati i druge. Ako se tiče samo tebe, to nije od Boga. Prave zvijezde su one koje te otvaraju prema drugima, one želje koji nisu od Boga motiviraju te da se vrtiš sam oko sebe. Ne trebaš se pitati samo što je dobro za tebe već i što je dobro za druge. Biti kršćanin znači biti čovjek Crkve”, naglasio je vlč. Rađa.


 
3. Dođi u Crkvu, slušaj svećenike i tumačenje Svetog pisma, čitaj Božju riječ
 
“Jednom kad dođeš u Jeruzalem, u Crkvu, tamo te čeka Herod. Tko je Herod? To smo mi, svećenici. Herod je negativan lik, netko tko nije vršio Božju volju, netko tko je u strahu od Isusa pobio nevinu dječicu”, objasnio je dr. Rađa i dodao: “No, taj je Herod sazvao glavare svećeničke i pismoznance narodne i raspitivao se gdje se Krist ima roditi. I nakon što saznaje informacije, mudrace šalju da pođu u Betlehem. Drugim riječima, kad dođeš u Crkvu, naići ćeš na nekoga tko ne samo da nije savršen nego je grešan, ali ti zna reći gdje je Isus i bez kojega ne možeš dalje.
 
Ti Herodi to smo mi svećenici. Ali ni vi vjernici niste ništa drugačiji. Kad dođeš u Crkvu nećeš naići na savršene već na grešne ljude. Ali ćeš naići na nekoga bez kojega ne možeš. Od svećenika trebaš tražiti upravo to – da ti pomognu stići do cilja. I trebaš moliti za svećenike, da imaju srce puno ljubavi.
 
Što daje Herod? Dvije stvari. Daje cilj – šalje mudrace u Betlehem, a to čini na temelju riječi pismoznanaca koji su konzultirali proroke, odnosno Sveto pismo, Božju riječ.
 
Kakav je tvoj odnos s Božjom riječi? Čitaš li Sveto pismo? Posvećuješ li mu barem pet minuta? Kaže sv. Jeronim: Nepoznavanje Svetog pisma je nepoznavanje Krista.
 
Crkva ti ima zadatak reći – tvoj cilj je Nebo. Ne donosi nikakvu odluku koja će te udaljiti od tog cilja, od Neba. I drugo, čitaj Sveto pismo. Tamo ćeš pronaći sve odgovore.”
 
Vlč. Rađa je istaknuo da su mudraci saslušali Heroda i otišli kamo ih je uputio: “Vjera je poslušnost. Imati povjerenje u Boga znači slušati ga. Puno stvari u životu ne razumijemo, ali ni ne trebamo razumjeti. Trebamo biti poslušni Bogu. Često razumijevanje dolazi tek naknadno. Zato je prvi korak poslušnost. Tek kad se osvrneš unatrag shvatit ćeš da je sve imalo smisla. Mi ljudi obično želimo prvo razumjeti pa onda tek učiniti, ali vjera ne funkcionira na taj način. Činiš stvari ne zato jer ih razumiješ već zato jer si poslušan Ocu nebeskom koji te beskrajno ljubi i koji ti želi dobro. Slušaj ga.
 
Ovi mudraci su bili poslušni, saslušali su kralja i pošli. Pokušajmo i mi u onim malim, svakodnevnim stvarima, biti poslušni Božjoj riječi. I to nije vrijeđanje našeg razuma, jer je poslušnost vrhunac inteligencije. Pametan, mudar čovjek je poslušan. Lud čovjek je svojeglav čovjek, neposlušan, nerazuman.”


 
4. Što imaš u svojim škrinjama? Što možeš dati?

 
Vlč. Jakov rekao je da mudraci konačno stižu Isusu te su mu se poklonili: “Postoje dvije riječi za ‘pokloniti se’. Na grčkom proskúnēsis znači prostrijeti se (onako kako se svećenici, primjerice, prostiru na svećeničkom ređenju). Na taj način se iskazuje podložnost Bogu, predanje do kraja. A na latinskom adorare doslovno znači prinijeti nešto ustima, kao kad djeca stave dlan na usta kad im darujete dar koji su dugo iščekivali i željeli, divljenje. Također, to znači i poljubiti. Dakle, pokloniti se znači predati se, čuditi se, diviti, ali i poljubiti. Mi mislimo – treba doći u crkvu, pokloniti se Presvetom i to je dovoljno. Ali pokloniti se je zapravo jedan egzistencijalni čin intime s Bogom. Čitav ovaj put koji su prešli mudraci trebao ih je dovesti do toga – intime s Bogom.
 
I to je prevažno. Obično na vjenčanjima kažem: ‘Dragi mladenci, ako nećete biti u intimnom odnosu s Isusom i ako nećete biti u braku s Njim nećete znati biti ni u braku jedno s drugim Jer vas dvoje nemate snage ljubiti se uvijek u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Tako ljubi samo ona osoba koja je u intimi s Isusom i koja tu ljubav prima od Njega da bi je onda mogla dati drugome’.
 
U evanđelju smo slušali Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone… (Mt 5, 39-44)
 
I sad se ti pitaš kako je to moguće i kako bi tako mogao živjeti, odgovor je – Ne možeš! Jer Isus ne govori ovdje o tebi, on govori o sebi. Ne govori ono što ti trebaš učiniti već ono što on čini za tebe! On kaže da je on u odnosu na tebe bio spreman dati sve. I kaže ti da ti je oprostio i da se tvome zlu nije opirao i da je za tebe dao ne samo donju haljinu nego i gornju. To je ono što je on učinio za tebe! Tako ljubiti može samo ona osoba koja je upoznala takvu ljubav. Tako ljubiti može samo ona osoba koja stoji pred Isusom koji je tu osobu tako ljubio. I onda iz zahvalnosti Njemu, može uzvratiti na isti način”, naglasio je dr. sc. Rađa.


 
Istaknuo je da se to evanđelje ne vrši svojom snagom, već se ono živi kao odgovor na Isusovu ljubav: “I kad te supružnik ponizi, trebaš u sebi proći ovaj proces i upitati se – kako da mu vratim istom mjerom, kad Isus meni nije vraćao istom mjerom. I kad je Isus strpljiv sa mnom. I ako je on strpljiv sa mnom i okrenuo mi je drugi obraz, kako ja neću biti strpljiv sa svojim supružnikom. Tako ljubi samo onaj koji je upoznao takvu ljubav i zato ne treba suditi onoga tko to nije u stanju. Za takvoga treba imati sućuti. Jer nije upoznao takvu ljubav.
 
Svaka odluka u životu ima za cilj dovesti te do toga da imaš intimni odnos s Isusom.
 
U evanđeoskom tekstu piše dalje da su mudraci darivali Isusa. Nije ključno što su mu dali. Dali su mu ono što su imali. Zanimljivo je promatrati umjetničke prikaze ovog događaja. Jedan mudrac kleči, jedan stoji, a jedan je sagnut. I vidite ih kako otvaraju te darove. A s druge strane vidite Mariju koja pruža dijete Isusa kraljevima. Tko daje više?
 
Svaki put kad te Bog nešto traži i kad trebaš nešto odlučiti suočavaš se s gubitkom. Ako na raskršću biraš lijevo ili desno, izabereš li lijevo, gubiš desno. I obrnuto. Mi se često usmjeravamo na ono što gubimo, a ne na ono što dobivamo. Ovo evanđelje nas uči – koliko god dajemo Bogu, primamo više. Naš Bog je toliko velikodušan da ga ne možemo nadmašiti u darovima”, rekao je vlč. Jakov.
 
Upitao je: “Što ti imaš u svojim škrinjama? Što imaš za dati? Nemaš ništa? Nije istina. Bog nas je sve obdario nekim darovima. Puno puta kad nas Bog poziva da nešto ostavimo bude nam teško jer mislimo da gubimo. A zapravo svaki put kad nas Bog traži da nešto damo, traži nas da ispraznimo ruke, da nam može u njih staviti još puno više.
 
Tako je bilo i s ovim mudracima. Ostavili su zlato, tamjan i smirnu, ali primili su puno više.
 
Velikodušan čovjek je čovjek koji razmišlja o svemu što je dobio. Onda si slobodan, onda možeš birati prave stvari u svom životu jer već imaš puno. Poanta je u tome da se darujemo. Mi smo stvoreni da se darujemo, ne da se čuvamo za sebe. Sve što darujemo, primamo puno više.”

5. Što si bliži Isusu, to si mu sličniji
 
“I na kraju”, rekao je vlč. Jakov Rađa, “mudraci su otišli drugim putem u svoju zemlju. Ne možeš susresti Isusa i ostati isti. Ne možeš prisustvovati svetoj misi ili čitati Božju riječ i ostati isti. I kad nam se čini da je sve isto, nije. Naš život je kao jedna spirala. Ti razmaci su vrlo bliski pa nam se čini da se vrtimo na istom mjestu, ali nije tako. Bog nas vodi prema našem cilju i mi se mijenjamo, sve više se približavamo Njemu”, zaključio je.
 

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr