Objavljeno: 27.10.2017.
Pozivamo vas da nam se 27. 10. 2017., u 18 sati pridružite u našem Izložbenom prostoru HULULK, na otvorenju izložbe arhitekta i fotografa Damira Barešića – „NA PUTU“.
Izložbom znakovita naziva autor predstavlja fotografski opus nastao tijekom dva hodočasnička puta po Španjolskoj, poznatim pod nazivom Caminos de Santiago.
IZ RECENZIJE:
Damir Barešić – NA PUTU
Izložbom znakovita naziva „Na putu“ autor Damir Barešić predstavlja fotografski opus nastao tijekom dva hodočasnička puta po Španjolskoj, poznatim pod nazivom Caminos de Santiago. To je jedan od najpoznatijih, ali i najzahtjevnijih putova koji završava u gradu Santiago de Campostela, u svetištu sv. Jakova. Dužina pojedinačnog puta iznosila je 820 km, a cijeli put, ispunjen brojnim tjelesnim i psihičkim naporima Barešić je prepješačio s teškim ruksakom na leđima. No, ruke su bile slobodne, nerijetko se laćajući fotografske kamere kako bi zabilježile manifestacije i senzacije jednog napose duhovnog puta kojega su zabilježile mnoge kamere i opisali brojni putopisi, eseji pa i romani, a on ipak ostaje i dalje nepresušna inspiracija i motivacija mnogima, da se na tome putu žrtve i duhovnog pročišćenja, i umjetnički izraze.
Svoju „umjetnost“ Damir Barešić stvara digitalnom Panasonic kamerom, ostavljajući fotografiju čistom, nedorađenom tek promijenjena izreza okvira. To je fotografija koja priča jedinstvenu priču. Hvata trenutak u vremenu, bilježi određeno mjesto, rutu puta, dana kada se nad Pirinejima tek podiže magla ili kroz gustu kišu probija sunčeva svijetlost. Barešić intuitivno bira što da uključi a što da isključi iz kadra, dajući svoje jedinstveno viđenje, birajući scenu koja u danome trenutku najbolje predstavlja njegov kreativan naboj i viziju. A sve se događa u trenu, pritiskom okidača kamere kada nam fotografija otkrije nešto posebno i spektakularno.
I dolazi kao poziv na zajedničko istraživačko putovanje nama nepoznatim stazama kojima nas autor vodi. Jer Damir Barešić je hodočasnik. On hoda i časti, slavi Svemogućeg Oca i Njegovu stvoriteljski snagu koju osjećamo i u svakom segmentu prirode, njezinim mijenama, onome što je stvorio Bog, a oplemenio čovjek. Barešić ne traga za motivom, on mu u kadar dolazi sam. Autor prepoznaje tek njegovu potentnost, značenje koje može postati simbol ili metafora. Okidajući spontano kako bi dokumentirao svoj put, osmislio vizualnu priču, Barešić već unaprijed prepoznaje kadrove koji će nositi umjetničku vrijednost. Koristi svjetlo i njegove mijene, sfumatozne ranojutarnje prizore, maglice, staze oprane kišom koja ispire pejzaž, stvarajući prizor nalik najsuptilnijoj akvarelnoj slici, a intenzitet te mekoće glavna je izražajna karakteristika njegovih fotografija.
No, krajolik Barešiću nije glavni motiv. To je ipak čovjek, hodočasnik koji je uvijek tu i kada fizički nije prisutan u kadru. Njemu pristupa kreativno, stvaralački. Izazov mu je utjecaj prirodnih fenomena na percepciju i modifikaciju stvarnosti. Stoga njegova interpretacija ima mnogo elemenata lirskoga i slikarskoga. To su zgusnute emocije koje imaju realizaciju u vizualnom. Iz njih izvire ljepota izabranih motiva, jednostavnosti kadra oživljenog žutim il' crvenim kolorom putnikovih kišnih kabanica. I dok bilježi put – polja, maslinike, doline i planine, šume i puteljke, raspela i kamena zdanja, on spaja čovjeka i prirodu – jedinstveno i zajedničko Božje djelo. Dugim, suženim panoramskim formatom akcentira put, kretanje, snagu pogleda i kadriranja slike koja fascinira. Ne dorađujući ništa, dopušta da nas očara naravnost fotografije, zahvaćanje u srž prizora, hvatanje najboljeg trenutka netom probuđene ljudskosti ili najljepše vizure prirode.
Ovim ciklusom fotografija Damir Barešić potvrđuje samosvojnost dosljednu vlastitim stvaralačkim iskustvima i vjernost osobnim preokupacijama – uzajamnom odnosu čovjeka i prirode artikuliranom uvijek s mjesta koje pruža pogled na obje strane, onu objektivnu koju bilježi „oko“ kamere i onu subjektivnu, duhovnu koju emanira stvorena fotografija. Priroda i ljudi, njezine mijene i njihov temperament. Krajolici zemlje i krajolici duše.
Sanda Stanaćev Bajzek
