Riječ Svetog Oca

Dan počinka – proroštvo oslobođenja

Ego, tu mislimo, na primjer, na ljudske strasti: proždrljivi, pohlepni, gramzivi, škrti, srditi, zavidni, lijeni, oholi - i tako dalje - robovi su svojih poroka koji ih tiraniziraju i muče. Nema predaha za proždrljivca, jer je grlo licemjernost trbuha, koji je pun, ali nas tjera da mislimo da je prazan. Licemjerni želudac nas čini proždrljivima. Mi smo robovi licemjernog trbuha. Nema predaha za proždrljivca i pohotna čovjeka koji moraju živjeti od užitka; tjeskobna težnja za posjedovanjem uništava škrtca, samo zgrću novac, čineći zlo drugima; vatra srdžbe i crv zavisti upropaštavaju odnose. Pisci kažu da od zavist tijelo i dušu požute, kao kad osoba ima hepatitis pa požuti. Zavidnici imaju žutu dušu, jer nikada ne mogu imati svježinu zdravlja duše. Zavist uništava. Lijenost koja izbjegava bilo koji trud čini čovjeka nesposobnim za život; egocentrizam - taj ego o kojem sam govorio - oholica kopa duboki jazi između sebe i drugih. Draga braćo i sestre, tko je dakle pravi rob? Tko je onaj koji zna za počinak? Tko je nesposoban ljubiti! Svi ti poroci, ti grijesi, ta sebičnost odvlače nas od ljubavi i čine nas nesposobnima za ljubav. Postajemo robovi sebe samih i ne možemo ljubiti, jer je ljubav uvijek okrenuta prema drugima.
12.9.2018.

Isus ozdravlja i našu gluhoću i nijemost

Isus nam je otkrio tajnu čuda koje možemo ponavljati i mi sami te postati protagonisti onog „Effata", tih riječi „Otvori se" kojom je vratio govor i sluh gluhonijemom čovjeku. Riječ je o tome da se otvorimo potrebama naše braće koja pate i trebaju pomoć, kloneći se sebičnosti i zatvorenosti srca. Upravo je srce, to jest duboka srž osobe, ono što je Isus došao „otvoriti", osloboditi kako bi nas osposobio u punini živjeti odnos s Bogom i drugima. Postao je čovjekom kako bi čovjek, čiju je nutrinu grijeh učinio gluhom i nijemom, mogao slušati Božji glas, glas Ljubavi koji govori njegovu srcu te tako i on sam naučio govoriti jezik ljubavi, prevodeći ga u djela velikodušnosti i darivanja.
9.9.2018.

Dan počinka

Mir je nešto za što se čovjek opredjeljuje, ne može se nametati i ne nalazi se nasumice. Udaljavajući se od skrivenih kutaka svoga srca u kojima se ugnijezdila gorčina, čovjek ima potrebu pomiriti se s onim od čega bježi. Nužno je pomiriti se s vlastitom poviješću, sa činjenicama koje se ne prihvaćaju, s teškim dijelovima vlastitog života. Pitam vas: je li se svaki od vas pomirio s vlastitom poviješću? To je pitanje o kojem treba razmisliti: jesam li se pomirio sa svojom poviješću? Imati pravi mir, naime, ne znači mijenjati vlastitu povijest već prihvaćati je i vrednovati je takvu kakva jest. Koliko smo puta sreli kršćane koji boluju od neke bolesti koji su nas utješili vedrinom koju se ne može naći kod bonvivana i hedonista! Vidjeli smo također ponizne i siromašne osobe koje se raduju malim znacima naklonosti srećom u kojoj se osjeća dah vječnosti. Gospodin kaže u Knjizi Ponovljenog zakona: „pred vas stavljam život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj… da živiš ti i tvoje potomstvo" (30, 19). Taj je izbor onaj „fiat" Djevice Marije, to je otvorenost Duhu Svetom koja nas dovodi do Kristova puta, koji se predaje Ocu u najdramatičnijem času i utire tako put koji vodi k uskrsnuću. Kad život postaje lijep? Kad počnemo misliti dobro o njemu, kakva god da bila naša prošlost. Kad primimo dar sumnje i postanemo svjesni toga da je sve milost[1] i ta sveta misao zdrobi zid nezadovoljstva uvodeći u autentični počinak. Život postaje lijep kad se srce otvori Providnosti i otkrije se da je istina ono što se kaže u Psalmu: „Samo je u Bogu mir, dušo moja" (62, 2).
5.9.2018.

Čuvati neprocjenjivo dobro vode

Za nas, kršćane, voda predstavlja bitan element čišćenja i života. Odmah se sjetimo krštenja, sakramenta našeg ponovnog rođenja. Voda posvećena Duhom Svetim je tvar kojom nas je Bog oživio i obnovio; to je blagoslovljeni izvor besmrtnog života. I za kršćane različitih vjeroispovijesti krštenje predstavlja stvarnu i nezamjenjivu polazišnu točku za življenje sve autentičnijega bratstva na putu do punog jedinstva. Tijekom svojega poslanja Isus je obećao vodu koja može zauvijek utažiti čovjekovu žeđ (usp. Iv 4, 14) i izrekao ove proročke riječi: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni!" (Iv 7, 37). Doći k Isusu, piti s izvora koji je on sam znači susresti ga osobno kao Gospodina, crpeći iz njegovih riječi smisao života. Neka neprestano u našim srcima snažno odzvanjaju riječi koje je izgovorio na križu: „Žedan sam" (Iv 19, 28). Gospodin i dalje traži da mu se utaži žeđ, žedan je ljubavi. On traži od nas da mu damo piti u svima koje danas muči žeđ kako bi nam poslije mogao upraviti ove riječi: „ožednjeh i napojiste me" (Mt 25, 35). Napojiti nekoga, u globalnom selu, ne podrazumijeva samo osobna djela ljubavi, već konkretne izbore i stalno predano zalaganje da se svima osigura primarno dobro vode.
3.9.2018.

Prava vjera je nespojiva s licemjerjem

Izvršimo ispit savjesti da vidimo kako prihvaćamo Božju riječ. Slušamo je nedjeljom na misi. Ako je slušamo rastreseno ili površno, ona nam neće mnogo koristiti. Moramo, naprotiv, prihvaćati Božju riječ otvorena duha i srca, kao plodno tlo, tako da je usvojimo te ona donese ploda u konkretnom životu. Isus kaže da je Božja riječ poput sjemena, sjemena koje mora rasti u konkretnim djelima. Tako nam Božja riječ čisti srce i djela te naš odnos s Bogom i drugima biva oslobođen licemjerja. Neka nam primjer i zagovor Djevice Marije pomognu uvijek častiti Gospodina srcem, svjedočeći svoju ljubav prema Njemu u konkretnim opredjeljenjima za dobro braće.
2.9.2018.

Svijet treba revoluciju ljubavi

Ovaj moj posjet Irskoj, osim velike radosti, nužno je bio opterećen i bremenom boli i ogorčenosti zbog velike patnje koju su u toj zemlji prouzročili različiti oblici zlostavljanja maloljetnika također od članova Crkve, kao i činjenicom da se crkvene vlasti nisu znale u prošlosti uvijek na odgovarajući način uhvatiti u koštac s ovim zlodjelima. Duboki dojam na mene je ostavio susret s nekolicinom preživjelih – bilo ih je osmero –; i u više sam navrata zamolio Gospodina za oproštenje za te grijehe, za sablazan i osjećaj izdanosti koje su prouzročila. Irski su biskupi poduzeli ozbiljan put čišćenja i pomirenja s onima koji su trpjeli zlostavljanja i uz pomoć državnih vlasti utvrdili niz strogih pravila kako bi se mladima zajamčila sigurnost. 
29.8.2018.

Neka obitelji budu bedem vjere i dobrote

Neka Majka Božja upravi svoj milostivi pogled na sve članove obitelji svoga Sina koji pate. U molitvi pred njezinim kipom prikazao sam joj napose sve preživjele žrtve zlostavljanja od strane članova Crkve u Irskoj. Nitko od nas ne može ne biti dirnut pričama mladih ljudi koji su doživjeli zlostavljanja, kojima je oduzeta nevinost ili koja su odvajana od svojih majki i na duši nose duboke ožiljke bolnih uspomena. Ta otvorena rana postavlja pred nas izazov da budemo čvrsti i odlučni u težnji za istinom i pravdom. Molim Gospodinovo oproštenje za ove grijehe, za sablazni i izdaje koje su mnogi doživjeli u Božjoj obitelji. Molim našu Presvetu Majku da svojim zagovorom prati sve one koji su preživjeli bilo koji oblik zlostavljanja i da učvrsti svakog člana kršćanske obitelji u odlučnoj namjeri da se više nikada ne dopusti da se takve situacije dogode; neka svojim zagovorom prati i sve nas, kako bismo uvijek težili pravdi i, koliko je to do nas, popravili štetu učinjenu tolikim nasiljem.
26.8.2018.

Poštovati ime Gospodnje

Ako sve više kršćana bude uzimalo Božje ime bez himbe – provodeći na taj način u djelo prvi zahtjev iz Očenaša, „sveti se ime tvoje" – bit će sve više onih koji će slušati navještaj Crkve i taj će navještaj biti uvjerljiviji. Ako naš konkretan život očituje Božje ime, tada se vidi kako je lijepo krštenje i kakav je veliki dar Euharistija, kakva je uzvišena veza između našeg tijela i Tijela Kristova: On u nama i mi u Njemu! Ujedinjeni! To nije licemjerje, to je istina. To ne znači govoriti ili moliti poput papagaja, to znači moliti srcem, ljubiti Gospodina. Od Kristova križa pa nadalje, nitko ne može samoga sebe prezirati i loše misliti o svom vlastitom životu. Nitko i nikada! Što god da je učinio. Jer ime svakoga od nas je na Kristovim ramenima. On nas nosi! Vrijedi preuzeti na nas Božje ime jer je on preuzeo na sebe naše ime sve do kraja, čak i zlo koje je u nama; on je preuzeo taj teret da nam oprosti, da u naše srce utisne svoju ljubav. Zato Bog proglašava u ovoj zapovijedi: „Uzmi me na sebe, jer sam ja uzeo tebe na sebe".
22.8.2018.

Primiti pričest znači primiti živoga Krista koji nas preobražava iznutra

Isus, kao i nekoć, ponavlja svakom od nas danas: „Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!" (r. 53). Braćo i sestre, to nije materijalna hrana, nego živi i životvorni kruh koji nam prenosi sam Božji život. Kad se pričešćujemo primamo sâm Božji život. Da bismo imali ovaj život moramo se hraniti evanđeljem i ljubavlju braće. Na Isusov poziv da se hranimo njegovim Tijelom i Krvlju, možemo osjetiti potrebu da se raspravljamo i pokažemo otpor, poput slušatelja o kojima se govori u današnjem Evanđelju. To se događa kad nam teško pada oblikovati svoj život prema Isusovom, kad nam je teško ono što činimo dovesti u sklad s njegovim kriterijima, a ne s kriterijima svijeta. Hraneći se ovom hranom možemo ući u puni sklad s Kristom, njegovim osjećajima, njegovim ponašanjem. Ovo je veoma važno: ići na misu i pričešćivati se, jer pričešćivati se znači primiti tog živoga Krista koji nas preobražava iznutra i pripravlja nas za nebo.
19.8.2018.

Bog želi spasiti čitavog čovjeka, dušu i tijelo

Čudesna stvarnost Uznesenja Marijina očituje i potvrđuje jedinstvo ljudske osobe i podsjeća nas da smo pozvani služiti i slaviti Boga svim svojim bićem, dušom i tijelom. Služiti Bogu samo tijelom bilo bi djelovanje karakteristično za roba; služiti mu samo dušom bilo bi u suprotnosti s našom ljudskom prirodom. Veliki crkveni otac sveti Irenej, oko 220. godine, potvrđuje da „slava je Božja živi čovjek, a čovjekov je život gledanje Boga" (Protiv krivovjerjâ, IV, 20, 7). Ako budemo tako živjeli, u radosnom služenju Bogu, koje se također izražava u velikodušnom služenju braći, naš će udes, na dan uskrsnuća, biti sličan udesu naše nebeske Majke. Tada će se na nama u potpunosti ostvariti poticaj apostola Pavla: „Proslavite… Boga u tijelu svojem!" (1 Kor 6, 20) i slavit ćemo ga zauvijek u nebu.
15.8.2018.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr