Riječ Svetog Oca

Kruh naš svagdanji daj nam danas

Kolike majke i očevi, i dan-danas, idu spavati mučeni brigom što sutra neće imati dosta kruha za svoju djecu! Zamislimo da se ovu molitvu moli ne u sigurnosti udobnog stana, nego u oskudnosti doma gdje se ljudi snalaze kako znaju i umiju, gdje nema nužnog za život. Isusove riječi poprimaju novu snagu. Kršćanska molitva počinje na ovoj razini. To nije vježba za askete; ona polazi od stvarnosti, od srca i tijela ljudi koji žive u potrebi ili koji dijele stanje onih koji nemaju nužno za život. Čak ni oni koji su se vinuli u najveće visine kršćanske mistike ne mogu zanemariti jednostavnost ove molbe. „Oče, daj da mi i svi ljudi imaju potreban kruh“. I pod „kruhom“ se također misli na vodu, lijekove, dom, posao… Tražiti nužno za život. Kruh za koji kršćanin moli u molitvi nije „moj“, nego „naš“ kruh. Tako želi Isus. On nas uči tražiti ga ne samo za sebe same, nego za čitavo bratstvo svijeta. Ako se ne moli na taj način, Očenaš prestaje biti kršćanska molitva. Ako je Bog naš Otac, kako mu možemo doći pred oči a da se ne držimo za ruke? Svi mi. I ako kruh koji nam On daje krademo jedni od drugih kako se možemo nazivati njegovom djecom? Ova molitva sadrži stav empatije, stav solidarnosti.
27.3.2019.

Spremno odgovoriti na Božje milosrđe

Ta prispodoba o vinogradaru očituje Božje milosrđe koje nam daje vremena za obraćenje. Svi se mi trebamo obratiti i napredovati, a Božja nam strpljivost i milosrđe pomaže u tome. Unatoč neplodnosti koja ponekad obilježava naš život, Bog ima strpljenja te nam na putu dobra nudi mogućnost promjene i napredovanja. Međutim, odgoda koja je bila izmoljena i odobrena u očekivanju da stablo konačno donese plodove, također ukazuje na potrebu hitnosti obraćenja. Vinogradar kaže gospodaru: „Ostavi je još ove godine“ (Lk 13, 8). Mogućnost obraćenja nije neograničena, stoga je potrebno odmah je iskoristiti, inače bi mogla zauvijek biti izgubljena. U ovoj korizmi možemo razmišljati: što moram ja učiniti da bih se više približio Gospodinu, da bih se obratio i „odrezao“ stvari koje nisu dobre? „Ne, ne, čekat ću sljedeću korizmu“. Ali hoćeš li sljedeće korizme biti živ. Neka svaki od nas razmisli što mora učiniti pred tim Božjim milosrđem koje ga čeka i koje uvijek oprašta. Što moram učiniti? Možemo imati veliko povjerenje u Božje milosrđe, no ne smijemo ga zloupotrebljavati. Ne smijemo opravdavati duhovnu lijenost, nego povećati svoju zauzetost da spremno odgovorimo na to milosrđe iskrena srca.
24.3.2019.

Budi volja tvoja

Jeste li razmišljali o tome što znači da me Bog traži? Svatko od nas može reći: „Ali zar Bog baš mene traži?“ – „Da! Traži tebe! Tražite mene“: traži svakoga ponaosob. Kako je samo velik taj Bog! Koliko se ljubavi krije iza svega toga. Bog nije dvoznačan, ne krije se iza zagonetki, nije planirao budućnost svijeta na neodgonetljiv način. Ne, On je jasan. Ako to ne razumijemo, u opasnosti smo da ne razumijemo značenje trećeg izraza iz molitve Očenaš. Naime, Biblija je puna izrazâ koji nam pripovijedaju o Božjoj pozitivnoj volji prema svijetu. A u Katekizmu Katoličke Crkve nalazimo zbirku citata koji svjedoče o ovoj vjernoj i strpljivoj Božjoj volji (usp. brr. 2821-2827). I sveti Pavao u Prvoj poslanici Timoteju piše: „Bog… hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (2, 4). Ovo je, bez trunke sumnje, Božja volja: spasenje čovjeka, ljudi, svakoga od nas. Bog svojom ljubavlju kuca na vrata naših srdaca. Zašto? Da nas privuče; da nas privuče k Sebi i nosi nas naprijed na putu spasenja. Bog je blizu svakome od nas svojom ljubavlju, da nas uzme za ruku i vodi k spasenju. Koliko se samo ljubavi krije iza toga! Dakle, moleći „budi volja tvoja“ nismo pozvani da sluganski prigibamo glavu, kao da smo robovi. Ne! Bog želi da budemo slobodni; to je ljubav Onoga koji nas oslobađa.
20.3.2019.

Vječnom životu se prispijeva Isusovim putem

Patnja nije sadomazohizam: ona je nužan, ali prolazan prijelaz. Cilj na koji smo pozvani jednako je blistav kao i preobraženo Kristovo lice: u Njemu je spasenje, blaženstvo, svjetlost, beskrajna Božja ljubav. Pokazujući tako svoju slavu, Isus nas uvjerava da križ, kušnje, teškoće s kojima se hrvamo imaju svoj konačni ishod i svoje uzdignuće u Uskrsu. Stoga u ovoj korizmi i mi uziđimo na goru s Isusom! Ali kako? Molitvom. Uspnimo se na goru molitvom: tihom molitvom, molitvom srca, molitvom koja uvijek traži Gospodina. Ostanimo nekoliko trenutaka u sabranosti, svaki dan malo, upravimo svoj nutarnji pogled na njegovo lice i dopustimo da nas njegovo svjetlo prožme i zrači u našem životu.
17.3.2019.

Učimo od Isusa kako se valja suočavati s napastima

Suočavajući se osobno s tim napastima, Isus tri puta pobjeđuje napast kako bi potpuno prionuo uz Očev naum. Pokazao nam je sredstva i načine za to: duhovni život, vjera u Boga i sigurnost Njegove ljubavi, sigurnost da nas Bog ljubi, koji je Otac, i s tom sigurnošću pobijedit ćemo svaku napast. Ima nešto na što vam želim skrenuti pozornost, nešto zanimljivo. Odgovarajući napasniku Isus ne ulazi u dijalog s njim, nego mu odgovara samo Božjom riječi. To nas uči da se s đavlom ne dijalogizira, ne smije se voditi dijalog, nego mu treba samo odgovoriti Božjom riječi. Iskoristimo, stoga, korizmu kao povlašteno vrijeme da se pročistimo i iskusimo utješnu Božju prisutnost u našemu životu. Neka nas majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, primjera vjernosti Bogu, podupire na našem putu, pomažući nam da uvijek odbacujemo zlo i prihvaćamo dobro.
10.3.2019.

„Dođi kraljevstvo tvoje“

Ponekad se pitamo: zašto se ovo Kraljevstvo ostvaruje tako sporo? Isus voli govoriti o svojoj pobjedi jezikom prispodoba. Na primjer, on kaže da je Božje kraljevstvo poput polja na kojem zajedno rastu dobra pšenica i korov: najgora bi pogreška bila da se želi intervenirati odmah iskorjenjujući iz svijeta one koji nam se čine štetnim korovom. Bog nije kao mi, Bog ima strpljenja. Kraljevstvo se ne uspostavlja nasiljem u svijetu: njegov način širenja je krotkost (usp. Mt 13, 24-30). Kraljevstvo Božje je zasigurno velika sila, najveća koja postoji, ali ne prema kriterijima svijeta; zato izgleda da nikada nema apsolutnu većinu. To je kao kvasac umiješan u brašnu: naizgled nestaje, ali upravo zahvaljujući njemu tijesto se diže (usp. Mt 13, 33). Ili kao zrno gorušice, tako maleno, gotovo nevidljivo, ali u sebi nosi eksplozivnu snagu prirode, i jednom kad uzraste postaje najveće od sve povrća u vrtu (usp. Mt 13, 31-32).
6.3.2019.

Poruka pape Franje za korizmu 2019.

Post nas uči mijenjati naš stav prema drugima i svemu stvorenom. Moramo se kloniti napasti da “proždiremo” sve kako bi zadovoljili svoju nezasitnost i biti spremni trpjeti zbog ljubavi, koja može ispuniti prazninu naših srca. Molitva nas uči odricati se idolopoklonstva i samodostatnosti našeg ega i priznati da trebamo Gospodina i njegovu milost. Davanjem milostinje izbjegavamo bezumno zgrtanje svega što nam padne pod ruku u iluzornom uvjerenju da možemo osigurati budućnost koja nam ne pripada. I tako ćemo ponovno otkriti radost nauma koji Bog ima za stvorenje i za svakoga od nas, a to je da ljubimo Njega, našu braću i sestre i čitav svijet, i da u toj ljubavi pronađemo našu pravu sreću.

Draga braćo i sestre, “korizmeno” razdoblje od četrdeset dana koje je Sin Božji proveo u pustinji stvaranja imalo je za cilj ponovno tu pustinju pretvoriti u onaj vrt zajedništva s Bogom koji je postojao prije istočnoga grijeha (usp. Mk 1, 12-13, Iz 51, 3). Neka naša korizma ove godine bude putovanje tim istim putem, donoseći Kristovu nadu također svemu stvorenom, kako bi se »oslobodi[lo] robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje« (Rim 8, 21). Ne dopustimo da to milosno vrijeme prođe uzalud! Molimo Boga da nam pomogne krenuti na put istinskog obraćenja. Odbacimo svoju sebičnost i zaokupljenost samima sobom i okrenimo se Isusovu Vazmu. Budimo blizu našoj braći i sestrama u nevolji, dijeleći s njima naša duhovna i materijalna dobra. Na taj način, konkretnim prihvaćanjem Kristove pobjede nad grijehom i smrću u svome životu, njezinu ćemo moć preobrazbe ižaravati na sve stvoreno.
21.2.2019.

Poruka pape Franje za 53. Svjetski dan sredstava društvene komunikacije [2019.]

Slika tijela i udova podsjeća nas da je korištenje društvene mreže dopuna stvarnom i opipljivom susretu koji oživljava kroz tijelo, srce, oči, pogled, dah drugoga čovjeka. Ako se internet koristi kao produženje ili očekivanje takvog susreta tada koncept te mreže nije izdao samoga sebe i ostaje dobrobit za zajedništvo. Ako obitelj internet koristi da bi bila više povezana, da bi se potom susrela za stolom i pogledala u oči, tada je to resurs. Ako crkvena zajednica svoje djelovanje koordinira internetom, a zatim zajedno slavi Euharistiju, tada je to resurs. Ako predstavlja priliku da se pobliže upoznam s pričama i iskustvima ljepote ili patnje koji su fizički daleko od mene, kako bi zajedno molili i zajedno tražili dobro kroz ponovno otkrivanje onoga što nas ujedinjuje, tada je to resurs. Na taj način možemo prijeći s dijagnoze na liječenje: otvaranjem puta za dijalog, susret, za osmjeh, izraze nježnosti… To je mreža koju želimo: mreža koja nije načinjena kako bi hvatala u klopku, nego da bi činila slobodnima, da bi čuvala zajednicu slobodnih osoba. Sama Crkva je mreža satkana od euharistijskoga zajedništva u kojemu se jedinstvo ne temelji na “like”, nego na istini, na “amen” kojim svatko prianja uz Kristovo Tijelo, prihvaćajući druge.
19.2.2019.

Otac sviju nas

U tajni savjesti kršćanin ne ostavlja svijet pred vratima svoje sobe, već nosi u srcu ljude i situacije, probleme, mnoge stvari: sve ih unosi u molitvu. Ima nešto čega nema u tekstu „Očenaša“ i što nas impresionira! Ako bih vas pitao što je to čega nema u tekstu molitve Očenaš i što nas impresionira, neće vam biti lako odgovoriti. Nema jedne riječi. Razmislite svi: čega to nema u „Očenašu“? Razmislite, čega to nema? Nema jedne riječi, riječi koju u naše doba – ali možda oduvijek – svi visoko cijene. Koja je to riječ koje nema u „Očenašu“ koji molimo svaki dan? Da bih uštedio vrijeme ja ću je reći: riječ koja nedostaje je „ja“. Nikada se ne kaže „ja“. Kad Isus uči moliti na usnama mu je najprije „ti“, jer kršćanska molitva je dijalog: „Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja“, a ne moje ime, moje kraljevstvo, moja volja. A potom prelazi na „mi“. Čitav drugi dio Očenaša dekliniran je u prvom licu množine: „kruh naš svagdanji daj nam danas, otpusti nam duge naše, ne uvedi nas u napast, izbavi nas od zla“. Čak su i najosnovnije čovjekove prošnje – kao što je prošnja za hranom da se utaži glad – sve u množini. U kršćanskoj molitvi nitko ne traži kruh za sebe: daj mi kruh svagdašnji, ne, nego daj nam: kršćanin moli taj kruh za sve, za sve siromašne na svijetu. To ne treba zaboraviti: nema riječi „ja“. U molitvi se koristi samo „ti“ i „mi“. To je dobro Isusovo učenje, ne zaboravite ga.
13.2.2019.

Isusovi učenici slijede logiku vjere

I ovo Evanđelje nam pokazuje da javna Isusova služba počinje odbacivanjem i prijetnjom smrću, i to – ma koliko to zvučalo paradoksalno – od strane njegovih sugrađana. Isus, živeći poslanje koje mu je povjerio Otac, zna da se mora suočiti s umorom, odbacivanjem, progonom i porazom. To je cijena koju je, nekoć kao i danas, autentično proroštvo pozvano platiti. Oštro odbacivanje, međutim, ne obeshrabruje Isusa, niti zaustavlja put i plodnost njegovog proročkog djelovanja. On ide dalje svojim putem (usp. r. 30), uzdajući se u Očevu ljubav. I danas svijet treba vidjeti u Gospodinovim učenicima proroke, odnosno hrabre i ustrajne osobe u odgovaranju na kršćanski poziv. Osobe koje slijede „poticaj“ Duha Svetoga, koji ih šalje da naviještaju nadu i spasenje siromašnima i isključenima; osobe koje slijede logiku vjere, a ne logiku čarobništva; osobe posvećene služenju svima, bez povlastica i isključenja. Ukratko: osobe koje su otvorene prihvatiti u sebi volju Oca i predano rade na tome da je vjerno svjedoče drugima.
3.2.2019.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr