Riječ Svetog Oca

Božji glas i glas zloga govore različitim jezicima

Glas neprijatelja odvraća od sadašnjosti i želi da se usredotočimo na strahove od budućnosti ili na tuge iz prošlosti – neprijatelj ne želi sadašnjost: uvijek iznova budi gorčine, sjećanja na pretrpljene nepravde, na one koji su nas povrijedili…, budi u nama mnoge loše uspomene. Božji glas, umjesto toga, govori u sadašnjosti: „Sada možeš činiti dobro, sada se možeš vježbati u kreativnosti ljubavi, sada se možeš odreći žaljenja i grižnji savjesti zbog kojih ti je srce zatvoreno“. Bodri te, nosi te naprijed, ali govori u sadašnjosti: sada.

Nadalje: dva glasa pobuđuju u nama različita pitanja. Božji glas postavlja pitanje: „Što je dobro za mene?“, dočim napasnik insistira na drugom pitanju: „Što mi se sada radi?“ Što mi se sviđa: zao glas se uvijek vrti oko onog „ja“, njegovih nagona, potreba, sve i odmah. To je poput dječjih hirova: sve i sada. Božji glas, međutim, nikada ne obećava jeftinu radost: poziva nas da nadiđemo svoj „ja“ kako bismo pronašli istinsko dobro, mir. Upamtimo: zlo nikada ne daje mir, najprije pobudi pretjeranu oduševljenost, a zatim ostavlja gorčinu. To je stil zla.

Božji glas i glas napasnika, na kraju, govore u različitim „okruženjima“: neprijatelj više voli tamu, laž, tračeve; Gospodin voli sunčevu svjetlost, istinu, iskrenu transparentnost. Neprijatelj će nam reći: „Zatvori se u sebe samog ionako te nitko ne razumije i ne sluša, ne vjeruj drugima!“. Dobro, naprotiv, poziva da se otvorimo, da budemo jasni i uzdamo se u Boga i u druge. Draga braćo i sestre, u ovo vrijeme mnoge misli i brige dovode nas do toga da poniremo u sebe same. Posvetimo pažnju glasovima koji dopiru do našeg srca. Pitajmo odakle dolaze. Tražimo milost da prepoznamo i slijedimo glas Dobroga pastira koji nas izvodi iz ograda sebičnosti i vodi nas na pašnjake istinske slobode. Neka Gospa, Majka dobrog savjeta, usmjerava i prati naše razlučivanje.
3.5.2020.

„Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5, 10)

Svijet, sa svojim idolima, svojim kompromisima i svojim prioritetima, ne može odobriti ovu vrstu postojanja. „Strukture grijeha“, [1] koje su često plod ljudskog duha, oprečne Duhu istine kojega svijet ne može primiti (usp. Iv 14, 17), naprosto moraju odbaciti siromaštvo ili krotkost ili čistoću te proglasiti život po evanđelju zabludom i problemom, dakle nečim što treba marginalizirati. Tako misli svijet: „To su idealisti ili fanatici…“. Tako oni misle.

Ako svijet živi u službi novca, svaki onaj tko pokaže da se može postići puninu života kroz darivanje i odricanje postaje smetnja za sustav gramzivosti. Ta riječ „smetnja“ je ključna, jer jedino kršćansko svjedočanstvo, koje mnogim ljudima čini toliko dobra jer ga se drže, smeta onima koji imaju svjetovni duh. Oni to doživljavaju kao prijekor. Kad se pojavi svetost i očituje život Božje djece u toj ljepoti postoji nešto što kod njih budi nelagodu i što zahtijeva od njih da se postave prema tome: ili će pristati preispitati svoj život i otvoriti se dobru ili će odbaciti to svjetlo i srce će im otvrdnuti čak toliko da će joj se suprotstavljati i žestoko se na nju obrušiti (usp. Mudr 2, 14-15). Zanimljivo je, možemo uočiti kako u progonu mučenikâ neprijateljstvo raste sve do žestokoga gnjeva. Dovoljno je vidjeti progone europskih diktatura iz prošlog stoljeća: išlo se dotle da su se žestoko obrušile protiv kršćana, protiv kršćanskog svjedočenja i protiv herojstva kršćana.
29.4.2020.

Izaberimo Božji put, a ne put vlastitoga „ja“

Dva različita puta tih prvih učenika kazuju nama, današnjim Isusovim učenicima, da pred sobom u životu imamo dva puta koji vode u oprečnom pravcu. Postoji put onih koji, kao ta dvojica prilikom odlaska, dopuštaju da ih onesposobe životna razočaranja i dalje idu žalosni, te put onih koji ne stavljaju na prvo mjesto sebe i svoje probleme, nego Isusa koji pohodi nas i braću koja čekaju njegov posjet, to jest braću koja čekaju da se mi pobrinemo za njih. U tome se sastoji zaokret: ne smiju više biti u središtu vlastito „ja“, razočaranja iz prošlosti, neostvareni ideali, mnoge ružne stvari koje su se dogodile u životu. Toliko puta smo skloni tome da kružimo i kružimo… Potrebno je napustiti to i ići naprijed gledajući na najveću i najistinskiju stvarnost u životu: Isus je živ, Isus i ljubi me. To je najveća stvarnost. I ja mogu učiniti nešto za druge. To je lijepa stvarnost, pozitivna, suncem okupana, lijepa! 

Zaokret se sastoji u sljedećem: prijeći s toga da mi u mislima bude vlastito „ja“ na to da mi u mislima bude stvarnost moga Boga; prijeći – da se poslužim još jednom igrom riječi – s mnogih „ako“ na jedno „dà“. S „ako“ na „dà“. Što to znači? „Da nas je On oslobodio, da me je Bog slušao, da je život išao onako kako sam htio, da sam imao ovo i ono…“, tonom jadikovke. To „ako“ ne pomaže, nije plodno, ne pomaže ni nama ni drugima. Eto naših „ako“, sličnih onima „ako“ dvojice učenika koji međutim prelaze na „dà“: „dà, Gospodin je živ, kroči s nama. Dà, sada, ne sutra, krećemo na put da ga naviještamo“. „Dà, ja mogu učiniti to da ljudi budu sretniji, da ljudi postanu bolji, da pomognem tolikim ljudima. Dà, dà, mogu“. S „ako“ na „dà“, s jadikovanja na radost i mir, jer kad se žalimo nismo u radosti; potonuli smo u sivilo, u sivilo, u ono sivo ozračje tuge. A to nam nije od pomoći niti nam pomaže dobro rasti. S „ako“ na „dà“, s jadikovanja na radost služenja.
26.4.2020.

Pismo Svetoga Oca Franje svim vjernicima za mjesec svibanj 2020. godine

Pomozi nam, Majko Božje ljubavi,
suobličiti se Očevoj volji
i činiti ono što nam kaže Isus,
koji je na sebe uzeo naša trpljenja
i preuzeo teret naših boli
da nas po križu dovede
k radosti Uskrsnuća. Amen.

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena.
25.4.2020.

Papina kateheza povodom 50. svjetskog dana Zemlje

Svoju zadaću da budemo čuvari i upravitelji Zemlje nismo ispunili zbog sebičnosti. „Dovoljno je iskreno pogledati stvarnost pa da se uvidi kako je naš zajednički dom izložen propadanju“ (ibid., 61). Onečistili smo ga, opustošili i time ugrozili svoj vlastiti život. Zato su osnovani razni međunarodni i lokalni pokreti ne bi li probudili savjesti. Iskreno cijenim te inicijative i bit će potrebno da nam djeca izađu na ulice kako bi nas naučila onome što je očito, odnosno da nam nema budućnosti ako uništimo okoliš od kojega živimo.

Nismo uspjeli čuvati zemlju, svoj dom i vrt, nismo uspjeli čuvati svoju braću. Sagriješili smo protiv zemlje, protiv bližnjega i, u konačnici, protiv Stvoritelja, dobroga Oca koji iskazuje svima svoju brižnu skrb i želi da živimo zajedno u zajedništvu i blagostanju. A kako reagira Zemlja? Ima jedna španjolska izreka koja je u ovome vrlo jasna a glasi: „Bog prašta uvijek; mi ljudi ponekad oprostimo, ponekad ne, a Zemlja ne oprašta nikada“. Zemlja ne oprašta: ako smo zemlju upropastili njezin odgovor nam se neće nimalo svidjeti.

Kako možemo uspostaviti skladan odnos sa zemljom i ostatkom čovječanstva? Skladan odnos… Mnogo puta gubimo viziju sklada: sklad je djelo Duha Svetoga. A kako obnoviti taj sklad u zajedničkom domu, na zemlji, i u našem odnosu s ljudima, s bližnjim, s najsiromašnijima? Trebamo na nov način gledati naš zajednički dom. Da se razumijemo: to nije spremište zaliha koje treba iskoristiti. Za nas vjernike, prirodni svijet je „Evanđelje stvaranja“ koje izražava Božju moć stvaranja u oblikovanju ljudskog života i stvaranju svijeta zajedno s onim što sadrži radi čovjekova uzdržavanja. Biblijsko izvješće o stvaranju zaključuje se ovako: „I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1, 31). Kad vidimo ove prirodne tragedije koje su odgovor Zemlje na naše zlo postupanje, pomislim: „Ako sada pitam Gospoda što misli o tome, ne vjerujem da će mi reći da je to nešto za što bismo rekli da je veoma dobro“. Mi smo upropastili Gospodinovo djelo!
22.4.2020.

Papa: Odgovor kršćana na oluje života može biti samo milosrđe

Odgovor kršćanâ na oluje života i povijesti može biti samo milosrđe: samilosna ljubav među nama i prema svima, posebno prema onima koji trpe, koji se više muče, koji su napušteni… To nije izvanjska, površna i izvještačena sućutnost niti asistencijalizam, nego samilost koja dolazi iz srca. A Božje milosrđe dolazi iz Srca Kristova, iz Srca Krista Uskrsloga. Izvire iz trajno otvorene rane njegova boka, otvorena za nas, kojima su uvijek potrebni oproštenje i utjeha. Kršćansko milosrđe treba također nadahnjivati pravednu razdiobu među državama i njihovim institucijama kako bi se solidarno uhvatili u koštac s trenutnom krizom.

Upućujem čestitku braći i sestrama Istočnih Crkava koji danas slave Uskrs. Zajedno naviještamo: „Doista uskrsnu Gospodin!“ (Lk 24, 34). Osobito u ovom času kušnje osjećamo koji je veliki dar nada koja dolazi iz uskrsnulosti s Kristom! Osobito se radujem s istočnim katoličkim zajednicama koje iz ekumenskih razloga slave Uskrs zajedno s pravoslavnim zajednicama: neka to bratstvo bude utjehom tamo gdje su kršćani mala manjina.
19.4.2020.

„Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“

Zapitajmo se: kakav mir daje svijet? Ako razmišljamo o ratnim sukobima vidimo da rat obično završi na dva načina: porazom jedne strane ili mirovnim pregovorima. Možemo se samo nadati i moliti da se ljudi uvijek odluče za ovaj drugi put. Moramo, međutim, uzeti u obzir da povijest čini beskrajan niz mirovnih pregovora prekršenih uzastopnim ratovima ili promjenom oblika tih istih ratova ili mjesta na kojima se odvijaju. I u naše vrijeme vode se pojedinačni ratovi na više poprišta i na različite načine.[1] S pravom možemo posumnjati da u kontekstu globalizacije koja se sastoji prije svega od ekonomskih ili financijskih interesa mir za jedne znači rat za druge. A to nikako nije Kristov mir!

Kako, naprotiv, Gospodin Isus „daje“ svoj mir? Čuli smo svetog Pavla kako govori da je Kristov mir „od dvoga učiniti jedno“ (usp. Ef 2, 14), razoriti neprijateljstvo i pomiriti. A taj se mir postiže po Njegovu Tijelu. On pomiruje sve stvari i sklapa mir krvlju svog križa, kao što na drugome mjestu kaže Apostol (usp. Kol 1, 20).

I ovdje se pitam, svi se možemo zapitati: tko su, dakle, mirotvorci? Sedmo blaženstvo najviše je obilježeno djelovanjem, izričito je djelotvorno. Verbalni izraz analogan je onome koji se u prvom retku Biblije koristi za stvaranje i ukazuje na inicijativu i djelovanje. Ljubav je po svojoj naravi kreativna – ljubav je uvijek kreativna – i traži pomirenje pod svaku cijenu. Djecom se Božjom zovu oni koji su svladali vještinu mirotvorstva i provode mir u djelo. Oni znaju da nema pomirenja bez dara vlastitoga života i da mir treba tražiti uvijek i na sve načine. Uvijek i na sve načine: ne zaboravite to! Treba ga tako tražiti. To nije autonomno djelo koje je plod vlastitih sposobnosti, nego  je to očitovanje milosti primljene od Krista, koji je naš mir i koji nas je učinio Božjom djecom.
15.4.2020.

Kristovo uskrsnuće je poruka života i nade

Ako je Krist uskrsnuo, moguće je s pouzdanjem gledati na svaki događaj našega života, pa čak i na one najteže i pune tjeskobe i neizvjesnosti. Eto uskrsne poruke koju smo pozvani naviještati, riječima i nadasve svjedočanstvom života. Neka u našim domovima i srcima odjekuje ta radosna vijest: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje“ (Uskrsna posljednica). Neka ta sigurnost snaži vjeru svakog krštenika i obodri prije svega one koji se suočavaju s najvećim patnjama i teškoćama.

Neka nam Djevica Marija, tiha svjedokinja smrti i uskrsnuća svog sina Isusa, pomogne čvrsto vjerovati u to otajstvo spasenja koje, prihvaćeno s vjerom, može promijeniti život. To je uskrsna želja koju još jednom svima upućujem. Povjeravam je Njoj, našoj Majci, koju sada zazovimo molitvom Regina caeli.
13.4.2020.

Poruka pape Franje Urbi et orbi - gradu i svijetu

U mojim su mislima danas prije svega oni koji su izravno pogođeni koronavirusom: bolesnici, oni koji su umrli i članovi obitelji koji oplakuju smrt svojih najmilijih, kojima ponekad nisu mogli uputiti čak ni posljednji pozdrav. Neka Gospodin života primi pokojne u svoje kraljevstvo i podari utjehu i nadu onima koji su još uvijek izloženi kušnji, posebno starijima i usamljenim osobama. Neka ne uskrati svoje utjehe i potrebne pomoći onima koji su u posebno osjetljivim prilikama, poput onih koji rade u staračkim domovima ili žive u vojarnama ili zatvorima. Za mnoge je ovo Uskrs samoće, kojega žive usred žalostî i mnogih teškoća koje izaziva pandemija, od tjelesne patnje do ekonomskih problema.

Ova bolest nije nas lišila samo doticaja s dragim osobama, nego i mogućnosti da osobno crpimo utjehu koja izvire iz sakramenata, posebno euharistije i pomirenja. U mnogim zemljama nije im bilo moguće pristupiti, ali Gospodin nas nije ostavio same! Ostajući ujedinjeni u molitvi, sigurni smo da je On na nas svoju ruku stavio (usp. Ps 138, 5), ponavljajući snažno: ne boj se, „uskrsnuo sam i uvijek sam s tobom“ (usp. Rimski misal)!

Neka Isus, naša Pasha, dadne snagu i nadu liječnicima i medicinskim sestrama i tehničarima, koji posvuda pružaju svjedočanstvo brige i ljubavi za druge do krajnjih granica izdržljivosti, a nerijetko i do žrtvovanja vlastitog zdravlja. Njima, kao i onima koji marljivo rade na osiguravanju osnovnih službi potrebnih za građanski suživot, pripadnicima snaga reda i vojnicima koji su u mnogim zemljama pomogli u ublažavanju teškoća i patnji stanovništva, upućene su naše srdačne misli sa zahvalnošću.
12.4.2020.

U križu Bog objavljuje svoje pravo lice

Možemo se danas zapitati: koje je pravo lice Boga? Obično projiciramo, u najvećem stupnju, na njega što mi jesmo: naš uspjeh, naš osjećaj za pravdu, pa čak i našu srdžbu. Ali Evanđelje nam govori da Bog nije takav. Drugačiji je i nismo ga mogli upoznati vlastitim silama. Zbog toga nam je postao blizak, došao nam ususret i upravo se o uskrsnuću objavio u punini. A gdje se to potpuno objavio? Na križu. 

Ondje učimo značajke lica Božjeg. Ne zaboravimo, braćo i sestre, da je križ Božja katedra. Dobro nam je gledati raspelo u tišini i vidjeti tko je naš Gospodin: On je onaj koji ne upire prstom ni u koga, pa čak ni u one koji ga razapinju, nego širi ruke svima; koji nas ne satire svojom slavom, nego dopušta da radi nas bude lišen svoje slave; koji nas ne ljubi riječima, nego nam daje život u tišini; koji nas ne prisiljava, nego nas oslobađa; koji se prema nama ne odnosi kao prema strancima, nego uzima na sebe naše zlo, uzima na se naše grijehe. I zato, da bismo se oslobodili predrasudâ o Bogu, upiremo svoj pogled u raspelo. A zatim otvaramo Evanđelje. Ovih dana, kad smo svi u karanteni i kod kuće, zatvoreni, uzmimo u ruke to dvoje: raspelo, promatrajmo ga; i otvorimo Evanđelje. To će biti za nas – da tako kažem – poput velike kućne liturgije, jer ovih dana ne možemo ići u crkvu. Raspelo i Evanđelje.
8.4.2020.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr