Riječ Svetog Oca

„Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“

U svakome srcu, pa čak i najpokvarenijem i srcu koje se najviše udaljilo od dobra, krije se čežnja za svjetlom. Može ona biti zatrpana ruševinama obmane i zabludâ, ali uvijek postoji žeđ za istinom i dobrom, a to je žeđ za Bogom. Duh Sveti je taj koji potiče tu žeđ: On je voda živa koja je oblikovala našu prašinu, On je stvaralački dah koji joj je dao život.

Zato je Crkva poslana naviještati svima Božju riječ, prožetu Duhom Svetim. Jer je Evanđelje Isusa Krista najveća pravednost koja se može ponuditi čovjekovu srcu, koje za njom ima vitalnu potrebu, čak i ako toga nije svjestan. [2] Na primjer, kad se muškarac i žena uzmu namjeravaju učiniti nešto veliko i lijepo i ako tu žeđ održavaju živom uvijek će naći put da idu naprijed, usred problema, uz pomoć milosti. I mladi imaju tu glad i ne smiju je izgubiti! Treba zaštititi i njegovati u srcu djece tu želju za ljubavlju, nježnošću, prihvaćanjem koju izražavaju u svojim iskrenim i blistavim zanosima.

Svaka je osoba pozvana ponovno otkriti ono što je doista važno, što joj stvarno treba, što čini život dobrim i, istovremeno, ono što je sporedno i bez čega se mirna srca može biti.
11.3.2020.

Biti svjedok je nezasluženi dar

Treba naglasiti da Isus, između Dvanaestorice, odlučuje povesti sa sobom na goru Petra, Jakova i Ivana. Pridržava im privilegij pribivanja preobraženju. Ali zašto on bira baš njih trojicu? Zato što su najsvetiji? Ne. Petar će ga čak u vrijeme kušnje zatajiti; dvojica braće, pak, Jakov i Ivan, tražit će da imaju prva mjesta u njegovu kraljevstvu (usp. Mt 20, 20-23). Međutim, Isus ne bira prema našim kriterijima, nego prema svojem naumu ljubavi. Isusova ljubav nema mjeru: to je jednostavno ljubav i On se u tom izboru vodi naumom ljubavi. To je slobodan, bezuvjetni izbor, slobodna inicijativa, Božje prijateljstvo koje ne traži ništa zauzvrat. I kako je nekoć pozvao tu trojicu učenika, tako i danas poziva neke da budu uz njega kako bi mogli svjedočiti. Biti Isusov svjedok je dar koji nismo zaslužili: osjećamo se nedoraslima tome, ali ne možemo uzmaći pod izgovorom svoje nesposobnosti.

Nismo bili na gori Tabor, nismo vidjeli svojim očima kako Isusovo lice sja poput sunca. Međutim, i nama je predana Riječ spasenja, dana nam je vjera i iskusili smo, u različitim oblicima, radost susreta s Isusom. I nama Isus kaže: „Ustanite, ne bojte se“ (Mt 17, 7). U ovom svijetu, obilježenom sebičnošću i pohlepom, Božje svjetlo je potamnjeno svakodnevnim brigama. Često kažemo: nemam vremena za molitvu, nisam kadar obavljati neku službu u župi, odgovarati na zahtjeve drugih osoba… Ali ne smijemo zaboraviti da nas je krštenje koje smo primili učinilo svjedocima ne zbog naše sposobnosti, nego po daru Duha.
8.3.2020.

Papa: Isus odbacuje idolopoklonstvo moći i ljudske slave

I danas Sotona silom prodire u čovjekov život kako bi ga kušao svojim primamljivim ponudama; miješa svoj glas s mnogim drugim glasovima koji pokušavaju pokoriti savjest. S raznih smo strana obasuti porukama koje pozivaju „podleći iskušenju“ kako bismo iskusili opojnost grijeha. Isusovo iskustvo nas uči da je napast pokušaj da se kroči putovima koji su alternativni Božjim: „Učini to, nema problema, kasnije ti Bog oprosti! Priušti si dan radosti …“. – „Ali to je grijeh!“ – „Ma ne, nije to ništa“.

To su alternativni putovi, putovi koji nam daju osjećaj samodostatnosti, uživanja u životu koje je svrha samome sebi. Ali sve je to iluzorno: ubrzo shvatimo da što se više udaljavamo od Boga, to se više osjećamo bespomoćnima i razoružanima pred velikim životnim problemima. 
Neka nam Djevica Marija, Majka Onoga koji je zgazio glavu zmiji, pomogne da u ovom korizmenom vremenu budemo budni pred napastima, da se ne podlažemo nijednom idolu ovog svijeta, da slijedimo Isusa u borbi protiv zla pa ćemo i mi također ispasti pobjednici poput Isusa.
1.3.2020.

Korizma – ulazak u pustinju

Korizma je milosno vrijeme da se stvori prostor za Božju riječ. To je vrijeme da se isključi televizor i otvori Bibliju. To vrijeme je da se odvojimo od mobitela i povežemo se s evanđeljem. Kad sam bio dijete nije bilo televizora, ali bio je običaj da se ne sluša radio. Korizma je pustinja, vrijeme za odricanje, vrijeme da se odvojimo od mobitela i povežemo se s evanđeljem. To je vrijeme da se odreknemo beskorisnih riječi, brbljanja, širenja glasina, ogovaranja i da razgovaramo i budemo na „ti“ s Gospodinom. To je vrijeme da se posvetimo zdravoj ekologiji srca, da se tamo obavi čišćenje. Živimo u ambijentu zatrovanom s premnogo verbalnog nasilja, mnoštvom uvredljivih i štetnih riječi koje internet pojačava. Danas je vrijeđati isto što i reći: „dobar dan“.

Preplavljeni smo praznim riječima, reklamama, himbenim porukama. Navikli smo slušati sve o svima i riskiramo da zabrazdimo u svjetovnost od koje nam srce atrofira a nema premosnice kojom bi se tome moglo doskočiti, osim tišine. Mučimo se razaznati glas Gospodina koji nam govori, glas savjesti, glas dobra. Isus nas, pozivajući nas u pustinju, poziva da slušamo što je važno, ono važno, ono bitno. Đavlu koji ga je napastvovao odgovara: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ (Mt 4, 4). Kao kruh, više od kruha potrebna nam je Božja riječ, potrebno nam je razgovarati s Bogom: treba nam se moliti. Jer samo pred Bogom izlaze na vidjelo nagnuća srca i padaju dvoličnosti duše. To je pustinja, mjesto života, a ne smrti, jer nam dijalog u tišini s Gospodinom ponovno daje život.

Pokušajmo ponovno misliti na pustinju. Pustinja je mjesto onog bitnog. Pogledajmo svoje živote: koliko nas samo beskorisnih stvari okružuje! Trčimo za nebrojenim stvarima koje se čine potrebnima, a zapravo to nisu. Kako bi nam bilo dobro osloboditi se toliko suvišnih stvarnosti kako bismo ponovno otkrili ono što je važno, kako bismo ponovno pronašli lica ljudi oko nas! Isus nam svojim postom i u tome također daje primjer. Postiti znači odreći se ispraznih stvari, onog suvišnog, kako bi se pošlo onom bitnom. Post ne služi samo tome da se izgubi kilograme, postiti znači ići upravo do onog bitno, to znači tražiti ljepotu jednostavnijeg života.
26.2.2020.

Poruka pape Franje za korizmu 2020.

Činjenicu da nam Gospodin još jednom pruža milosno vrijeme za naše obraćenje nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo. Ova nova prilika trebala bi u nama probuditi osjećaj zahvalnosti i trgnuti nas iz naše tromosti. Unatoč, kadikad tragičnoj, prisutnosti zla u našemu životu kao i u životu Crkve i svijeta, ova prilika da učinimo zaokret izražava Božju nepokolebljivu volju da ne prekida dijalog spasenja s nama. U raspetome Isusu, kojega »Bog za nas grijehom učini« (usp. 2 Kor 5, 21), u toj je svojoj spremnosti išao tako daleko da je na svoga Sina svalio svu težinu naših grijeha dotle da je okrenuo »Boga protiv samoga sebe«, kao što reče papa Benedikt XVI. (enc. Deus caritas est, 12). Bog, naime, ljubi i svoje neprijatelje (usp. Mt 5, 43-48).

Dijalog koji Bog želi uspostaviti sa svakim čovjekom po pashalnom misteriju svoga Sina nije poput onoga koji se pripisuje drevnom žitelju Atene koji »ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti« (Dj 17, 21). Takav isprazni govor, nošen praznom i površnom znatiželjom, karakterizira svjetovnost u svim vremenima, a u našim se danima može, među inim, uvući u sredstva komunikacije kad ih se koristi na neprimjeren način.
24.2.2020.

Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji (Bari, nedjelja 23. veljače 2020.)

 Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji Bari, nedjelja 23. veljače 2020. Draga braćo i sestre, dok smo ovdje okupljeni kako bismo se molili i razmišljali o miru i
23.2.2020.

„Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“

U današnjoj katehezi bavimo se trećim od osam blaženstava iz Matejeva Evanđelja: „Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“ (Mt 5, 5). Izraz „krotak“ koji se ovdje koristi doslovno znači umiljat, blag, nježan, nenasilan. Krotkost se očituje u trenucima konflikta, vidi se iz toga kako pojedinac reagira kad ga snađe kakva protivština. Svatko se može činiti krotkim kad je sve mirno, ali kako reagira „pod pritiskom“ ako je napadnut, ako ga se uvrijedi, ako se na nj nasrne? U jednom odlomku sveti Pavao podsjeća na „blagost i obazrivost Kristovu“ (2 Kor 10, 1).

I sveti Petar podsjeća na Isusov stav u Muci: nije odgovarao i nije prijetio, jer se „prepuštao… Sucu pravednom“ (1 Pt 2, 23). A Isusova krotkost snažno se vidi u njegovoj Muci. 
U Svetome pismu riječ „krotak, blag“ također označava onoga koji nema zemaljskih posjeda. Čudi nas zato da se u trećem blaženstvu kaže upravo to da će krotki „baštiniti zemlju“.
19.2.2020.

Bog nas uči istinskoj slobodi i odgovornosti

Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da, kad se ne ljubi bližnjega, ubija se u stanovitoj mjeri samoga sebe i druge, jer mržnja, suparništvo i razdor ubijaju bratsku ljubav koja je u temelju međuljudskih odnosa. A to vrijedi jednako i za ono što sam rekao o ratovima i za naklapanja, jer jezik ubija. Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da se vlastitim željama mora upravljati, jer se ne može imati sve što se želi i nije dobro podleći sebičnim i posesivnim osjećajima. Kad se prihvati Božji zakon u srcu shvati se da treba napustiti način života u kojem se kršilo dana obećanja te da treba prijeći sa zabrane lažnog zaklinjanja na odluku da se uopće ne zaklinje, zauzimajući stav pune iskrenosti sa svima.

Isus je svjestan da nije lako živjeti zapovijedi na ovaj tako potpun način. Zato nam nudi pomoć svoje ljubavi: On je došao na svijet ne samo zato da ispuni Zakon, nego i da nam dà svoju milost kako bismo mogli vršiti volju Božju, ljubeći njega i braću. Sve, sve možemo učiniti s Božjom milošću! Štoviše, svetost nije ništa drugo nego čuvati tu besplatnost koju nam je dao Bog, tu milost. Riječ je o tome da vjerujemo i uzdamo se u njega, njegovu milost, onu besplatnost koju nam je dao i prihvatimo ruku koju nam On neprekidno pruža, kako bi naši napori i naše nužno predano zalaganje bili podržani Isusovom pomoći, koji je pun dobrote i milosrđa.
16.2.2020.

„Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“

Ovdje moramo razlikovati neke stvari: ima onih koji se rasrde zato što su pogriješili. Ali to je ponos. Ima, naprotiv, onih koji plaču zbog učinjenog zla, zbog propuštenog dobra, zbog izdaje odnosa s Bogom. Plače se zato što nismo ljubili, lije se suze zato što nam je stalo do života drugih. Plače se zato što se nije odgovorilo Gospodinu koji nas toliko ljubi i rastužuje nas misao na dobro koje nismo učinili; to je osjećaj za grijeh. Takvi kažu: „Povrijedio sam onoga koga ljubim“ i to ih boli sve do suza. Blagoslovljen bio Bog ako te suze dođu!

Ovo je tema vlastitih pogrešaka s kojima se valja suočiti, to je teško, ali je od vitalne važnosti. Sjetimo se plača svetoga Petra koji će ga odvesti do nove i istinske ljubavi: plač je to koji pročišćuje, obnavlja. Petar je pogledao Isusa i zaplakao: srce mu se obnovilo. Za razliku od Jude, koji nije prihvatio da je pogriješio i, jadnik, počinio je samoubojstvo. Shvatiti da se učinilo grijeh je Božji dar, to je djelo Duha Svetoga. Mi sami od sebe ne možemo shvatiti učinjeni grijeh. To je milost za koju moramo moliti. Gospodine, daj da razumijem zlo koje sam učinio ili koje mogu učiniti! To je vrlo veliki dar i nakon što se to shvati dolazi plač ispunjen kajanjem.
12.2.2020.

Crkva se ne može odreći svojeg poslanja evangelizacije i služenja

Isus nas poziva da se ne bojimo živjeti u svijetu, premda se u njemu ponekad nalazi stanja konflikta i grijeha. Kada se suoči s nasiljem, nepravdom, ugnjetavanjem, kršćanin se ne smije zatvarati u sebe samoga ili se sakrivati u sigurnost vlastitog ograđenog prostora; ni Crkva se ne smije zatvarati u sebe samu, ona se ne može odreći svojeg poslanja evangelizacije i služenja. Isus je na Posljednjoj večeri molio Oca da ne uklanja učenike iz svijeta, nego da ih ostavi, ondje, u svijetu, ali da ih čuva od duha svijeta.

Crkva se velikodušno i nježno razdaje za malene i siromašne: to nije duh svijeta, to je njegova svjetlost, to je sol. Crkva osluškuje vapaj posljednjih i isključenih, jer je svjesna da je hodočasnička zajednica pozvana produžiti spasotvornu prisutnost Isusa Krista u povijesti.
9.2.2020.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr