Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin predvodio euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali

30.10.2017.



VEZANE VIJESTI:

Kardinal Parolin bogoslovima: Ne bojte se velikodušno dati svoj život Gospodinu

Kardinal Parolin: Poslanje katoličkog sveučilišta je održavati vrijednosti i ideale Evanđelja

Međunarodni odnosi pape Franje - svjetlo koje može doprinijeti da se nadiđu prepreke

Tiskovna konferencija kardinala Parolina

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin predvodio je u ponedjeljak 30. listopada 2017. godine u zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje u zajedništvu sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj mons. Giuseppeom Pintom, nadbiskupima i biskupima Hrvatske biskupske konferencije na čelu s predsjednikom mons. Želimirom Puljićem.



„Neizmjerno smo zahvalni Državnom tajniku Svetog Oca za ovaj pohod i zajedništvo što nam ga je ovime iskazao. Kardinal Parolin sada u našoj sredini na najviši način predstavlja Svetog Oca i Apostolsku Stolicu. U njemu prepoznajemo posebnu blizinu pape Franje, jer On je prvi suradnik Vrhovnog svećenika u brizi za sve Crkve. Stoga vas molimo, uzoriti Kardinale, da posvjedočite Svetom Ocu našu vjerničku odanost, crkveno zajedništvo i ljubav u kojoj molitvom pratimo Papin neumorni apostolski rad u naviještanju radosti Evanđelja“, rekao je u pozdravnoj riječi kardinal Bozanić istaknuvši da se „nalazimo u zagrebačkoj prvostolnici koju tako rado nazivamo Stepinčevom katedralom, jer ona od šezdesetih godina prošlog stoljeća čuva zemne ostatke našega Blaženika. Njegov grob je postao mjestom trajne proslave Boga u svetosti života nama dragog uzornika kardinala Alojzija Stepinca. Rijeke hodočasnika iz domovine i svijeta tijekom cijele godine ovdje svjedoče vjerničku zahvalu, molitvu i utjehu kojom može tješiti samo Bog“. Kao zahvalni dar za pohod kardinal Bozanić predao je kardinalu Parolinu bistu blaženog Alojzija Stepinca.



U uvodu svoje homilije, kardinal Parolin je rekao da je radostan što može slaviti euharistiju u ovoj prvostolnici, u srcu drevnih korijena ove slavne nadbiskupije: „Za mene je poseban dar biti na svetome mjestu koje čuva ne samo grob blaženoga Alojzija Stepinca, nego i živi spomen njegova svjedočanstva vjere, njegova služenja istini, njegova sebedarja sve do mučeništva za evanđelje i za Crkvu“.

U nastavku se obratio mladima istaknuvši da u mladima Crkva u Hrvatskoj ima vrijednu baštinu, koja zahtijeva da se njome dobro upravlja: „Vi ste i nositelji očekivanja ovoga naroda kao i težnja koje u njemu trebaju zaživjeti. (…) Sveopća Crkva, izražavajući svoju pastoralnu brižnost za vas mlade, od svojih pastira traži da vam budu blizu i da zajedno s vama kroče putom istine i slobode, dovodeći vas Kristu. U tome vam, dragi mladi, ne nedostaju primjeri za nasljedovanje: to su svjedočanstva svetosti kojima obiluje sveopća Crkva. Danas, i u zemljama u kojima je ukorijenjena vjera, rašireno je mnijenje o važnoj promjeni odnosa mladih i religioznosti. Pod udarcima sekularizma u novim naraštajima sve više jača smještanje vjere u privatno područje, bez ikakva odražaja na društveni život ili pak stav da je vjera nasljeđe prošlosti koje ne priliči suvremenosti. Pred tom pojavom svaki istinski vjernik ima odgovornost u poslanju reevangelizacije, koja prije svega zahtijeva dosljednost življenja radi naviještanja vjerodostojnim govorom ljepote vjere u Isusa Krista“.



Tumačeći Božju riječ iz evanđelja u kojem Isus iscjeljuje ženu od njezine bolesti, kardinal Parolin je naveo naznake reevangelizacijskog poslanja: „Snaga koju Isus pruža bolesnoj ženi, snaga koja očovječuje i liječi, iznimna je. Isus preuzima inicijativu i ne zaustavlja se na pukoj sućuti ili na riječima jeftine utjehe. On, umjesto toga, uspostavlja kontakt, ulazi u odnos s njezinim siromaštvom: vidi ju i poziva, a između gledanja i pozivanja nalazi se prostor njegova milosrđa. Polaže na nju ruke i oslobađa ju. Tu se radi o postupnome približavanju osobi; o rastu razumijevanja, ljubavi, želje za spasenjem koje je oslobođenje. Ako želi ostati vjerodostojnom, upravo se tako treba moći konkretizirati očitovanje naše kršćanske ljubavi: u prisutnosti koja voli i očovječuje te obvezuje brinuti se za bližnjega kao za sebe samoga.“

Podsjetivši na riječi pape Franje da danas “uzima sve više maha novo individualističko poganstvo” (EG, 195), te da u našemu svijetu nerijetko “logika koristi nadvladava logiku solidarnosti i darovanosti” (papa Franjo, Govor sudionicima plenarnoga zasjedanja Papinske akademije za život, 5 ožujka 2015.), kardinal Parolin je istaknuo poveznicu s kršćanskom dimenzijom solidarnosti. Ona za vjernika nije samo dodatna mogućnost, kao neka vrijednost dana na izbor, nego za vjernika predstavlja izričitu Božju volju. Tko ima dar vjere ne može ostati neosjetljiv za opće dobro ili gluh za solidarnost sa 'životnim periferijama', često zaboravljanima ili zanemarenima.



„Slijedeći Papinu želju za 'Crkvom koja izlazi', naše su mjesne Crkve pozvane biti blizu svakomu, zahvatiti svaki oblik periferija, gradeći na čežnji za Bogom koji nas u svojoj neiscrpnoj dobroti i milosrđu prvi zahvaća i čini nas Crkvom. (…) Crkva živi od Božjega srca usmjerenoga prema bijednima i bijedama našega čovještva. Susret s njima je poput 'kompasa': pomaže život ponovno usmjeriti prema onomu što je čovječno, kršćaninu daje rasti i to je, u svojoj konkretnosti, duhovno iskustvo.“

Najveći grijeh u odnosima prema siromašnima je ravnodušnost!

„Možda je najveći grijeh u odnosu prema siromašnima ravnodušnost, pretvarati se da ih ne primjećuje, prolaziti pokraj, vidjeti i zaobići (usp. Lk 10,31). Sviđa mi se ovdje podsjetiti na misao svetoga Ivana Zlatoustoga iz njegove predivne homilije o Evanđelju po Mateju. Ako želimo častiti Kristovo tijelo ne možemo dopustiti da ono bude odbacivano u svojim udovima, to jest u siromasima (usp. sv. Ivan Zlatousti, Homilije o Evanđelju po Mateju, Hom. 50, 3-4; PG 58, 508-509)“.



Podsjetivši da nije slučajno to što je papa Franjo, ubrzo nakon završetka Jubileja milosrđa ustanovio Svjetski dan siromaha, kardinal Parolin je naveo da će on po prvi put biti proslavljen 19. studenoga sa željom da se sve kršćanske zajednice „zauzmu za stvaranje puno trenutaka susreta i prijateljstva, solidarnosti i konkretne pomoći […] omogućujući nam sve više rasti u uvjerenju da nam dijeljenje sa siromasima dopušta razumjeti evanđelje u njegovoj najdubljoj istini. Siromašni nisu problem. Oni su vrelo na kojemu se treba napajati, da bi se prihvatilo i živjelo bît evanđelja.“ (Poruka Pape Franje, Prvi svjetski dan siromaha, 33. Nedjelja kroz godinu, 19. studenoga 2017.).



Svoju homiliju kardinal Parolin je završio porukom da je „ljubav prema potrebitima jedno je od najizraženijih obilježja katoličke svetosti. Za neke je ona, kao na primjer za svetoga Vinka Paulskoga ili za svetu Tereziju iz Kalkute, postala i put prema svetosti. Po općinstvu svetih, koje ćemo za dva dana proslaviti liturgijskom svetkovinom, možemo započeti moliti svete da nam izmole tu ljubav, zajedno s darom da znamo pritrčati u pomoć siromašnima novom osjetljivošću, kako bismo ljubili Krista u njima i njih u Kristu“.



Prije završnog blagoslova kardinal Parolin obratio se okupljenima zahvaljujući za radosne trenutke molitvenog zajedništva te zamolivši da mole za njega i papu Franju kao i cijelu Crkvu. Po završnom blagoslovu, kardinal Parolin pomolio se kod groba blaženog Alojzija Stepinca. 

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Foto: Bernard Čović/GK

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr