Aktualnosti

LECTIO MAGISTRALIS

U drugom dijelu svečanosti u povodu Dana Hrvatskog katoličkog sveučilišta državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin održao je Lectio magistralis, posvećen tumačenju međunarodnih odnosa pape Franje.
 
Kardinal Parolin kazao je kako motreći međunarodne odnose, papa Franjo se ne ograničava da točno odredi poimanja različitih situacija ili značenja zauzetih stajališta različitih čimbenika, već nam pomaže kako bismo razumjeli koja su mjesta na kojima se može uvrstiti kršćanska poruka. Promatrajući bit ovoga učiteljstva, uočavamo kako su dva temeljna pitanja na koja Papa predlaže odgovore: postoje li elementi noviteta s kojima se Crkva i njezino djelovanje u Međunarodnoj zajednici suočava? Jesu li smjernice, koje potječu iz crkvenog učiteljstva, u stanju nositi se s usporedbom s međunarodnim kontekstom i međuljudskim odnosima između svojih protagonista?
 
Istaknuo je važnost da se povrate temelji međunarodnog života, ali s pristupom odozdo, tj. da valja započeti s odnosom između osoba, što je stožer svakog djelovanja, koje je kadro s jedne strane „potaknuti socijalne posljedice“, a s druge strane obvezati na „razmišljanje o etici međunarodnih odnosa.“ Podsjetio je kardinal Parolin na susret pape Franje s predstavnicima vlada akreditiranih pri Svetoj Stolici, održanom nekoliko dana nakon početka njegova pontifikata. Predložio im je, nastavio je kardinal Parolin, pojedine ciljeve koje bi trebalo slijediti u međunarodnim odnosima, pridružujući ih jednoj metodi. Izdvojio je između referentnih točaka za djelovanje svih zemalja obvezu „boriti se protiv siromaštva kako materijalnog, tako duhovnog; graditi mir i mostove,“ tražeći od onih koji su stvaratelji i protagonisti svjetskog scenarija da koriste kao radnu metodologiju dijalog: „između nas (…), između mjesta i kultura međusobno dalekih, (…) između različitih religija, (…) s nevjernicima.“


 
Međunarodne odnose pape Franje kardinal Parolin je analizirao kroz tri aspekta: borba protiv siromaštva, izgradnja mira te potraga za dijalogom. Brzi pregled međunarodne stvarnosti dovoljan je za razumjeti kako se borba protiv siromaštva u svojim različitim oblicima i kontekstima nalazi u centru pažnje različitih sudionika međunarodnih odnosa. Ako su države općenito okrenute k jednostranim rješenjima ili upućene zaštititi vlastitu sferu teritorijalne i ekonomske autonomije, međuvladine institucije su od tog cilja učinile najkonzistentniji dio svoga djelovanja. Trud koji se nastavlja i koji je sad postigao pozitivne rezultate, iako diferencirane, usprkos neizvjesnim prilozima i konkretnoj raspoloživosti, kako pokazuje smanjenje javne pomoći razvitku, koji je temelj međunarodne suradnje – istaknuo je kardinal Parolin, dodavši kako jedna država ne može zacrtati politike i planirati aktivnosti koje prouzroče zlo drugima, što se događa kada ljudsko djelovanje uništava, čak na ireverzibilan način, različite ekosisteme ili prekida tijek prirodnih pojava. Umjesto toga zemlje su pozvane djelovati kako bi svaka zajednica bila sačuvana u svojem dostojanstvu, odnosno u svojim najdubljim težnjama.
 
Referiranje na mir, nastavio je kardinal Parolin, osvrćući se na drugu posebnost kroz koju promatramo međunarodne odnose pape Franje, upućuje nas na otkrivanje uloge koju mir oduvijek ima u međunarodnim odnosima, ponekad identificiran kao vrijednost, u drugim slučajevima kao cilj koji se treba postići i kao želja osoba i naroda. Jedna je činjenica sigurna: mir ne može biti doli rezultat višestrukih elemenata, često uzajamno vrlo raznolikih, no svih esencijalnih i u međusobnom odnosu, „počam od nepravednosti“.
 
Naglasio je da Papina vizija pokazuje kako ideja mira pretpostavlja međunarodni red čvrsto usidren u cilju uređenog suživota među narodima, koji zahtijeva na prvom mjestu onemogućiti uzroke koji mogu izazvati rat: „potrebno je obnoviti sva najviše odgovarajuća sredstva kako bi se konkretizirala težnja k pravednosti i k miru muškaraca i žena danas.“ – napomenuo je kardinal Parolin, citirajući govor pape Franje Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici od 9. siječnja ove godine.


 
Govoreći o posljednjoj točki kroz koju promatramo međunarodne odnose pape Franje – dijalogu, kardinal Parolin kazao je kako dijalog za papu Franju postaje glavni put za podržavanje razumijevanja među raznolikostima i izgradnju mira usred perspektiva, tumačenja pravila i načina življenja i međusobno različitog djelovanja, ako ne i potpuno oprečnog.
 
U međunarodnim odnosima bitni povratak dijalogu trebao bi se ticati konflikata ili bolje rečeno njihovih sprečavanja, reguliranja i rješenja. Papa Franjo uvjeren je kako jedini način kako bi došlo do udruženja snaga jest prestanak neprijateljstava, na način da se slože sve uključene strane započeti „u obnovljenom duhu s obzirom na međunarodnu zakonitost, iskreni i pouzdan uzajamni hod i bratsko pomirenje.” – kazao je kardinal Parolin.
 
Zaključujući svoj Lectio magistralis kardinal Parolin istaknuo je kako je učenje pape Franje o međunarodnim odnosima svjetlo koje može doprinijeti da se nadiđu prepreke, nasilje u svojim različitim oblicima, neuključivanje u suradnju, zatvaranje granica i srca.
 
Svjetlost koja može osvijetliti diplomaciju i međunarodne institucije potičući njihovu svijest kako „ne smijemo djelovati samo kad to rade ostali, niti ograničavati se u samilosti, zato što se ona zaustavlja na pomoći u potrebi, dok ljubav nadahnjuje pravednost i ključna je za realizaciju pravednog društvenog reda između različitih stvarnosti koje žele riskirati u recipročnom susretu.” – zaključio je kardinal Parolin.


 
Po završetku Lectio magistralis, rektor Tanjić kardinalu Parolinu uručio je križ, djelo akademskog kipara Petra Dolića i spomenicu o prvom desetljeću Hrvatskog katoličkog sveučilišta „Znak nade“.