Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Sjemeništarci i odgojitelji hodočastili u Samobor



Na Treću korizmenu nedjelju, 24. ožujka ove godine, sjemeništarci i odgojitelji Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu hodočastili su u Župu svete Anastazije, djevice i mučenice u Samobor, rodnu župu sjemeništarca maturanta Mihaela Žure.

Na poziv preč. Davora Štuljana, župnika u istoimenoj župi te dekana Samoborsko-okićkog dekanata, koncelebrirano misno slavlje s početkom u 19 sati predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu u zajedništvu s domaćim župnikom, vlč. Petrom Mlakarom, duhovnikom u sjemeništu, vlč. Goranom Bužakom, sjemenišnim odgojiteljem te vlč. Majkom Rušecom, đakonom na praktikumu u već spomenutoj župi.



Prije večernje sv. mise za mlade, od 18.30 sati, sjemeništarci su animirali pobožnost križnoga puta u župnoj crkvi koju je predvodio vlč. Petar Mlakar, duhovnik u sjemeništu na Šalati.

Tumačeći Božju riječ vežući se uz liturgijska čitanja treće korizmene nedjelje (Izl 3, 1-8a. 13-15; Ps 103,1-2.3-4.6-7.8 i 11; 1 Kor 10, 1-6.10-12; Lk 13, 1-9), preč. Pavlaković je, između ostalog, istaknuo: „Isus u današnjem evanđelju dva puta jasno upozorava: Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! On ovo ne čini zato što želi prijetiti, nego zato što nas želi upozoriti i potaknuti da shvatimo važnost ovog sada, trenutka koji živimo, jer ako ga ne shvatimo, ako se u ovom sada ne obratimo od onog što je sporedno i što će prije ili kasnije biti razoreno, u opasnosti smo da ne pronađemo smisao svoga života.



To bi onda bila istinska tragedija, puno veća od one koju nam može zadati ovozemaljska nesreće i patnje. I upravo ovdje svoje mjesto pronalazi prekrasna prispodoba o besplodnoj smokvi koja, jer je besplodna, nema smisla. Jesam li, ma bolje, u kojoj sam mjeri ja sȃm sličan ovoj besplodnoj smokvi u mome biti čovjek, muškarac i žena, biti kršćanin, koliko i ja besplodno crpim tlo na kojem sam posađen – svoju obitelj, školu, društvo, Crkvu – i do kada ću to činiti, do kad će se to događati, kad ću izgubiti šansu za promjenu?

Možda mi mnogi govore da sam promašen, da se ne mogu promijeniti, da nemam smisla. Isus u današnjem evanđelju, a to evanđelje je evanđelje nade za sve, poručuje da nije tako. Svi imamo šansu dok god smo živi! On nas upozorava na ono što će nam se dogoditi ako se ne promijenimo, ali nam istovremeno poručuje da imamo još šanse, da još nije kasno.



Pokušajmo čuti tu njegovu poruku i iskoristiti šansu da bi donijeli onaj plod koji se od nas očekuje, plod koji će učiniti smislenim naše danas u sreći, kao i naše sutra u nesreći, bolesti, jer sutra, sutra već može biti kasno. Pokušajmo i mi biti takvi i tako živjeti da bismo, usprkos svemu što nam se događa i baš zato, našli smisao svog života i pomogli drugima da i oni isto učine“, zaključuje propovjednik.

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a o svom duhovnom pozivu te radosti življenja u Sjemeništu svjedočili su: Aron Čeke iz župe Uzvišenja Svetoga Križa - Osijek (Đakovačko-osječka nadbiskupija) te Patrik Kolaković iz župe sv. Matej – Zagreb/Dugave (Zagrebačka nadbiskupija), dok je liturgijsko pjevanje predvodio sjemenišni zbor u zajedništvu s tamburaškim sastavom Sjemeništa pod vodstvom prof. Božidara Ljubenka i prof. Ane Jazbec.



Na koncu sv. mise preč. Štuljan zahvalio je sjemeništarcima na dolasku, predsjedatelju na upućenoj homiliji, a sve okupljene vjernike pozvao je da mole za nova duhovna zvanja kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako i u čitavoj nam domovini Hrvatskoj.

Po završetku večere i nakon izmjene prigodnih darova, odgojitelji i sjemeništarci obogaćeni novim iskustvima, vratili su se na šalatski brežuljak nastavljajući hod u redovitosti za Gospodinom kojega izbliza nastoje slijediti i nasljedovati.