Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Kardinalova homilija na Misi polnoćki

 
Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački
Homilija na Misi polnoćki

Zagreb, Katedrala, Božić 2019. godine.

Liturgijska čitanja: Iz 9,1-6; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14
 
 
 
            Draga braćo i sestre!

            1. Naviješteno Evanđelje, koje nam još odzvanja u ušima, završava ovim riječima:
            »I odjednom se anđelu pridružila silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
            Slava na visinama Bogu,
            a na zemlji mir ljudima,
            miljenicima njegovim!«

Hrvatska božićna pjesma: Svim na zemlji mir, veselje, što smo je maločas zdušno pjevali, u svojim prvim kiticama izvrstan je prepjev tog anđeoskog hvalospjeva nad Betlehemom.

Slava na visinama Bogu pjeva silna nebeska vojska, jer slava, svjetlo i sjaj pripadaju Bogu u nebu. Ova sveta božićna noć donosi nam svjetlo koje s nebesa silazi, a koje su vidjeli pastiri dok su pod vedrim nebom čuvali straže kod svojih stada.

»Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin« (Lk 2, 15): tako govore pastiri jedan drugome nakon navještaja koji čuše iz usta anđelâ.
           
Papa Franjo ovako tumači taj prizor: »U tome jednostavnom opisu daje nam se vrlo lijepa pouka. Za razliku od mnoštva ljudi koji su zaokupljeni brojnim drugim stvarima, pastiri postaju prvi svjedoci onoga bitnoga, to jest dara spasenja koje se daje. Najponizniji i najsiromašniji su ti koji znaju prihvatiti događaj utjelovljenja. Bogu koji nam dolazi u susret u Djetešcu Isusu pastiri odgovaraju tako da kreću na put prema Njemu kako bi doživjeli susret ispunjen ljubavlju i zahvalnim divljenjem« (Apostolsko pismo »Admirabile signum«, 5).
 
2. Dragi vjernici, pastiri su poslušali glas s neba i žurno krenuli prema betlehemskoj špilji da bi vidjeli Spasitelja – Krista, Gospodina. Našli su znak: novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. Vidjeli su i prepoznali obećanog Spasitelja. Prepoznali su onoga kojega su proroci snažnim vapajem zazivali: »O, da razdereš nebesa i siđeš« (Iz 63, 19).

Bog, koji je sama dobrota, istina i ljepota, na Božić se na neočekivan način približio ljudima. Postao je Emanuel – Bog s nama. Samo se Bog mogao očitovati u paradoksu betlehemskog siromaštva. Uistinu, samo je Svemogući mogao postati toliko ponizan. Bogu nije potrebna veličina, blještavilo ili buka da bi se očitovao. Božić nas poziva da budemo ponizni, maleni, kao djeca ili pastiri, kako bismo spoznali Boga i približili se Njemu, koji je postao Dijete u Isusu rođenom u Betlehemu od Blažene Djevice Marije. »Upravo je taj susret između Boga i njegove djece, zahvaljujući Isusu, kolijevka naše vjere i predstavlja njenu jedinstvenu ljepotu, koja se na osobit način zrcali u jaslicama« (Apostolsko pismo »Admirabile signum«, 5).
 
3. Braćo i sestre, Božić je put prema Bogu. U našem srcu postoji čežnja za Bogom, čežnja da ga se susretne, upozna. Kako nam svjedoči sv. Augustin, ljudsko je srce nemirno, dok se ne smiri u Bogu.

Slava na visinama Bogu očitovala se u Betlehemu. Božja slava od koje dolazi sve lijepo i dobro ispunja čovjekovo srce divljenjem i radošću. Tko prepozna Boga, doživi radost. Božićno nas otajstvo vodi do Božje slave, do Božjeg svjetla. To je dar božićne noći.

Božić je poziv da prihvatimo Boga koji nam dolazi ususret u Djetetu Isusu rođenom u Betlehemu, kako bismo doživjeli susret s Bogom. Naime, po utjelovljenju Sina Božjega pozvani smo u zajedništvo s Presvetim Trojstvom, s Bogom koji je Ljubav.

Stoga nas Bog u betlehemskom Djetetu, rođenom u bijedi štalice, poziva: ljubite uvijek, sve činite iz ljubavi, čak i onda kad su poniženja tolika da je ljubiti teško, kad se čini da za ljubav više nema mjesta.
 
4. Dragi vjernici, ne bismo mogli ljubiti Boga, da On nas nije prvi ljubio. Božić je ostvarenje Božje ljubavi prema svima. Božić je očitovanje neizmjerne milosti Božje, spasiteljice svih ljudi. Ona nas poziva da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te da razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu (usp. Tit 2, 11-12).

U svakidašnjem životu zauzeti smo brojnim stvarima i često zaboravimo ono najbitnije: biti s Bogom u molitvi, u njegovoj Riječi, u Euharistiji, tražiti pomirenje u sakramentu sv. Ispovijedi, prepoznati Isusa u siromasima što ih dnevno susrećemo, strpljivo nositi križeve vlastitoga života koji postaju spasonosan lijek za naš duhovni rast… To je poziv Božića.
           
Slaviti Božić znači odbaciti sve ono što u našem životu ne prepoznaje ili odbija Božju ljubav koja prethodi svakom činu naše ljubavi, ali jednako tako potrebno je izbrisati iz srca svaku srdžbu i ljutnju, mržnju i svaku predrasudu prema drugima, prema onima koji su mi možda i zlo učinili.
           
Božić nas poziva da se, kao ljudi dobre volje, borimo protiv svake neprijateljske primisli prema drugima, i onima koji su nam blizu i onima koji su daleko od nas, i prema slabima, i prema jakima.
           
Po božićnom daru dokinuta je udaljenost između Boga i ljudi. Božić donosi mir ljudima na zemlji, miljenicima njegovim. Taj Božji mir omogućuje i mir među ljudima. Čovjek koji je u miru s Bogom, u miru je i sam sa sobom te širi mir u sredini u kojoj živi.

Draga braćo i sestre, i u našim božićnim čestitkama središnje želje koje upućujemo jedni drugima jesu: mir, čestitost, radost, sreća, Božji blagoslov.
To od srca želim vama i svima koji su vam na srcu. U ovom smo slavlju povezani i sa svima koji nas prate putem elektroničkih medija.

Svima čestitam sveti Božić!
Na dobro vam došlo Isusovo rođenje!