Novi broj „Živoga vrela"

08.08.2018


Osmi ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo" za razdoblje od 5. kolovoza do 1. rujna ima temu „Božja i ljudska žeđ". U uvodniku urednik Ante Crnčević naglašava kako ovaj broj u središtu ima žeđ, jer se ona doživljava snažnije nego glad; ona iscrpljuje čovjeka, oduzima mu životnu snagu, svježinu. „Tko žeđa, taj sahne, postaje suh, beživotan". Crnčević podsjeća kako su žeđ, želja i čežnja bliska iskustva. „Najsnažnija čeznuća doživljavamo kao žeđ. Čežnja za Bogom, za vječnošću, za životom koji ne prestaje, postaje najdublja čovjekova žeđ".

U tematskom dijelu Crnčević potpisuje tekst naslovljen „Božja žeđ za čovjekom". Ljudska čežnja za Bogom i vjerna Božja ljubav prema čovjeku u biblijskoj su mudrosti izrečene slikom žeđi. U Svetome pismu želja za Bogom izrečena je slikama izraslima iz iskustva žeđi. Želja za Bogom, prisličena snazi žeđi, postaje neprekinutom molitvom, koju ne izriču usne, nego duša, srce, nutrina, koja ne dopušta zaboraviti tu iskonsku žeđ našega bića, ističe autor te podsjeća kako „Božja žeđ za našom žeđi otvara prostor odnosu slobode. On nas ne prisiljava, nego milosno poziva i budi u nama čežnju za njim".

U drugom tematskom tekstu Ivan Šaško promišlja o temi „Žeđanje u liturgijskoj molitvi, provreloj Božjom riječju". Uvodno napominje da kada se u Bibliji spominje žeđ, treba misliti da su ti tekstovi nastali u sušnome, a ne u kišovitome kraju, tamo gdje je žeđ povezana s preživljavanjem. Zato je u Svetome pismu taj snažan osjećaj potrebe, u kojemu je u središtu preživljavanje, korišten u prenesenome smislu za čežnju čovjeka za Bogom za duhovno preživljavanje. Nadalje upućuje na pojedine svetopisamske tekstove, poglavito na Evanđelje po Ivanu, gdje se nalazi i odnos prema vodi i žeđi. „Prilično je lako pokazati da se kod žeđi u Bibliji treba misliti na suho, vodom škrto i životu prijeteće ozračje. Nadalje: da se žeđanje preneseno koristi kao slika i osjećaj ljudske čežnje za Bogom. I nema jačega izražaja žeđi za nas vjernike od Isusove riječi na križu. Ona je šapat-krik, ona je umiranje riječi za život Riječi".

Drugi dio lista donosi homiletska promišljanja uz nedjeljna i blagdanska čitanja. Uz osamnaestu nedjelju kroz godinu tekstom „Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti" promišlja Domagoj Runje, uz devetnaestu nedjelju Ivan Šaško tekstom „Ljubav je kruh našega uskrsnuća", a uz svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije Slavko Šlišković tekstom „Dan kršćanske nade". Ante Vučković promišlja uz dvadesetu nedjelju tekstom „Kruh za život vječni", a uz dvadeset i prvu nedjelju Ivica Raguž tekstom „I ostade s malo njih".

Prilog za liturgijski pastoral donosi Molitvu Blaženoj Djevici Mariji na nebo uznesenoj pape Pija XII., koji je molitvu izrekao 1. studenoga 1950., na dan proglašenja dogme o Uznesenju BDM u nebo. Rubrika pisma čitatelja odgovara na pitanje o plavoj boji liturgijskoga ruha. (IKA)