Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Svećenički zanos koji se ne može sakriti



Malo koji zagrebački vjernik nije barem jedanput čuo za mons. Zvonimira Sekelja, 69-ogodišnjeg župnika župe Sv. Blaža, biskupskog vikara za grad Zagreb i neumornog pastoralca svojih zajednica. Zaređen 1971. godine po rukama blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, mons. Sekelj počinje živjeti radost svojeg svećeništva, a taj zanos ne zna i ne može sakriti ni danas.

„Sve pripisujem dragom Bogu i njegovu milosnom djelovanju“, započinje priču o svojoj svećeničkoj formaciji, koja je počela već u njegovoj 15. godini kada odlazi u sjemenište na zagrebačku Šalatu.

Bogato pastoralno iskustvo

Bogoslovski dani bili su u znaku netom završenog Drugog vatikanskog koncila, što se posebno očitovalo u pristupu njegovih profesora i duhovnika koji su, kako kaže, istovremeno naglašavali duhovnu ali i intelektualnu formaciju. Svoje 43-ogodišnje pastoralno iskustvo započinje kao župni vikar u župi Sv. Marije na Dolcu, jednoj od četiri župe koje su postojale u Zagrebu do 1915. godine. Zatim odlazi u Pitomaču, sve do 15. ožujka 1978. kada ga kardinal Kuharić imenuje župnikom u župi Sv. Nikole Tavelića u Kustošiji, da bi poslije 24 godine provedene s Kustošijancima, postao župnikom u Sv. Blažu.

„Moj cilj je uvijek bio postati svećenik. Nisam nikada imao težnje za karijerom, nego sam uvijek vodio računa o kvaliteti svojeg svećeništva i unutarnjoj čistoći koja mi i danas daje žar i svježinu“, ističe Sekelj. Rado se prisjeća kateheza koje je punih 36 godina održavao krizmanicima, no priznaje da novo vrijeme iziskuje drugačiji pristup pa taj posao sada prepušta mlađoj braći svećenicima.

Liturgija je za njega uvijek bila svetinja, a priprava roditelja i kumova za sakrament krštenja i danas mu je poseban užitak. „Na tom se poslu nikad nisam umorio. Gospodin mi je darovao sposobnost da lako komuniciram s vjernicima, u ovom slučaju s roditeljima i kumovima. Imam jedan sat s njima i to vrijeme moram iskoristiti na najbolji mogući način pa uvijek nastojim govoriti o važnosti braka, komunikacije, odnosu prema djetetu. Uvijek naglašavam da vjera nije neki dodatak, nego služi za hodanje po zemlji.“



Vjera se uvijek iznova uči i obnavlja

Kao svećenik koji je vrlo dobro poznavao društvene prilike i vjerničko okruženje „bivšeg sistema“, Sekelj osjeća da danas nedostaje poštovanje prema zajednici kojoj pripadamo. „Vrijednosti su poljuljane, a ugled Crkve na sve se načine pokušava narušiti. Vjerujem da puno toga ovisi o obitelji, ali i o pojedincu i njegovu vjerskom znanju.“

Upravo je znanstveni pristup vjeri tema njegove emisije na Radio Mariji pod nazivom „Iz župnog ureda“, u kojoj nastoji isticati potrebu da se vjera, osim na milosnoj i molitvenoj razini, mora dorađivati i znanjem.

„Danas si svatko uzima za pravo govoriti o vjeri i o Bogu. Sjećam se jednog ekonomiste kojem sam rekao da se nikada nije znanstveno bavio Bogom pa neka onda ništa ni ne govori“, smatra Sekelj, te dodaje da vjeru treba konstantno proučavati. „Vjera se ne diplomira, ona se uvijek dorađuje.“

Pastoralno je djelovao još za vrijeme bl. pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI, a tom se popisu prošle godine pridružio i papa Franjo. „Svaki je papa za svoje vrijeme“, misli Sekelj i nastavlja da ovaj Papa ništa doktrinarno ne mijenja, već poziva na siromaštvo u kontekstu svećeničkog duha i materijalnih dobara koji moraju biti u službi drugoga.

Svjestan da je svaki dan novi dan koji od njega traži angažman i svježinu da ne bude sumoran i rezigniran, često se preispituje i duhovno obnavlja. Redoviti je posjetitelj Doma za umirovljenike i Klinike za dječje bolesti „Klaićeva“, gdje nije uvijek lako vratiti nadu i osmijeh na lice roditeljima i njihovoj, nerijetko teško bolesnoj djeci.

„Nastojim im kazati da je čovjek tajna, da nije samo materijalno biće i da ne gledaju samo križ, nego onu trajnu radost koja se iza njega skriva“, napominje Sekelj.

Sve je spremno za Blaževo

Sveti Blaž slavi se diljem Hrvatske, ali i svijeta. Štoviše, prvo proštenje u gradu Zagrebu vezano je uz proslavu njegove svetkovine, stoga je i proglašen zaštitnikom grada Zagreba, uz već dobro znanog sv. Marka. „On je bio liječnik koji je uvjiek liječio s Bogom, a dobro je poznata priča o dječaku kojemu je riblja kost zapela u grlu pa je sv. Blaž izmolio ozdravljenje. Danas je svjedok da je Isus Krist temelj na kojem mora počivati naše djelovanje“, naglašava Sekelj.  


Jaslice iz 1916. godine, djelo akademskog kipara Vojte Braniša 

Ovogodišnje će Blaževo, kao i svake godine dosad, biti bogato događanjima. Uoči Blaževa, u nedjelju, 2. veljače priređuje se tradicionalna proslava Feste sv. Vlaha za Dubrovčane i Janjevce koji žive u Zagrebu. „Podizat će se zastava, pjevati himna i čitati pismo koje dubrovački biskup mons. Mate Uzinić već tradicionalno šalje.

Nakon toga uslijedit će euharistijsko slavlje koje će predvoditi prof. dr. Tomislav Ivančić“, otkriva Sekelj. Na sam blagdan, središnje euharistijsko slavlje u 18.30 sati predvodit će mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački.

Sljedeće godine župa će proslaviti 100. obljetnicu svojeg postojanja. Bit će to novi poticaj i razlog više za duhovni rast i svjedočenje po uzoru na sv. Blaža - biskupa i mučenika. 

Razgovarao i fotografirao: Davor Trbušić