Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Macelj: 70. obljetnica najvećeg grobišta hrvatskoga naroda



Sedamdeseta obljetnica stradanja maceljskih žrtava okupila je više stotina hodočasnika iz cijele Hrvatske, pedesetak svećenika i trojicu biskupa koji su u Đurmanec došli iskazati počast za više od tisuću ekshumiranih žrtava stradalih na području Maceljske šume u prvim danima lipnja 1945. godine. Pred grobnicom u koju su ukopane 1163 žrtve iz 23 jame u nedjelju 7. lipnja na križnom putu, polaganju vijenaca i euharistijskom slavlju komemorirane su i druge žrtve križnoga puta, stradali u ratu i poraću kao i tijekom Domovinskoga rata, ali i oni čija su tijela ostala zakopana bez imena i prezimena ili kakvog znaka i još uvijek nisu na dostojan način obilježena.

Misno slavlje u spomen žrtvama ispred crkve Muke Isusove predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, a pridružili su se pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić i vladika križevački Nikola Kekić. Kao i ranijih godina posebno je bila vidljiva prisutnost franjevaca: prvenstveno zato jer su među 21 ubijenim svećenikom i bogoslovom, njih deset bili franjevci iz provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke provincije, ali i svećenici iz Zagrebačke, Đakovačko-osječke i Vrhbosanske nadbiskupije te Krčke biskupije.

Odbaciti kamenje i duh mržnje i optuživanja - bila je glavna poruka misnoga slavlja koju je u homiliji i uvodu u misno slavlje izrekao biskup Bogović ukazavši da se rukopis velike laži može prepoznati u nasilju nad maceljskim žrtvama, jer je kao i kod Isusova suđenja i smrti, velika laž živjela uz potporu novca i nasilja.

"Desetljećima se ovdje o stradalima nije smjelo govoriti, a ako se negdje o njima govorilo bilo je to upravo u prilog jačanja mržnje prema njima i njima sličnima. Mi smo za reviziju takve prakse i povijesti, ali na taj način da se mržnja ne stvara i ne širi prema nikome, nego da se širi i jača poštovanje prema svim žrtvama, napose prema onima kojima je bilo oduzeto svako ljudsko dostojanstvo i o kojima se jako dugo moglo javno samo s prijezirom govoriti jer su bile žrtve režima na vlasti", kazao je biskup Bogović i spomenuo da Crkva duh i poruku maceljskih žrtava iščitava kao poziv na odbacivanje kamenja koje je pripremljeno da se baci na grješnike u prošlosti, ali i današnjici. Kršćanski se duh očituje u stavljanju naglaska na poštovanju žrtve, a ne na zločinu počinitelja.

Pomirljiv i kršćanski ton osjetio se u riječima propovjednika i kada je govorio o tome kako su mnogi otišli u ustaše i partizane jer nisu imali drugog izlaza: "Jednom trebamo doći i do toga da je na obje zaraćene strane bilo ljudi koji su mnogo dobra učinili, da su pravedniji od onih koji ih optužuju, koji se olako bacaju kamenjem na druge. Nije mjesto da se to ovdje govori, jer ovdje je jasno tko je počinio zločin. Ne ćemo ovdje ići za izjednačavanjem ni pravednosti ni krivice. No, ne osuđujmo djecu samo zbog grijeha otčeva, nego im pomognimo da po zlu ne nastave otčev trag, nego po dobru koje je sigurno postojalo."

Rudnikom dobrote, vjere i ljubavi nazvao je mnoge jame biskup Bogović pred brojnim hodočasnicima koji su osim iz Hrvatskoga zagorja, Varaždina i Zagreba stigli i iz Dalmacije te Hrvatske katoličke misije u Grazu. Na najvećem grobištu hrvatskoga naroda priznanje su došli odati i predstavnici brojnih udruga, mađu kojima su istaknute Udruga hrvatskih katoličkih muževa i Udruga Macelj 1945, te Andrija Hebrang, predstavnik predsjednice Republike Hrvatske.

Istaknuo je biskup Bogović nastojanja Komisije za hrvatski matrirologij koja je nakon prestanka rada državne komisije za žrtve rata nastavila predani rad na istraživaju žrtava i obilježavanju grobišta te je, prema biskupovim riječima, spremna predati rezultate svojega rada državnoj komisiji kada ona bude ponovno uspostavljena.

Zapitao se biskup Bogović kamo s ostatcima žrtava, a kao dobru lekciju i dobar primjer istaknuo je upravo Macelj. "Nakon što je Komisija za žrtve rata iskopala 1163 skeleta žrtava, pojavio se problem kamo s tim kostima. Punih 12 godina one su stajale na tavanima i u podrumima, gdje su smetale i postale suvišne. Tek kada su se vrijedni ljudi pobrinuli da se rješenje nađe ovdje, pitanje je riješeno na najbolji mogući način. Ali samo za tih 1163 žrtve", kazao je biskup Bogović i ponovio ono što često ističe kao važan dio rada njegove Komisije: nužnost uspostavljanja svehrvatskoga groba gdje bi se pokopale kosti svih neidentificiranih žrtava iz manjih grobišta.

"Nažalost, još za taj grob na našoj Kalvariji nemamo dovoljno Josipa iz Arimateje i Nikodema, a kada se oni i pojave suvremeni Pilati pokazuju se krući od onoga iz prvog stoljeća i ne će nam predati tijela onih koje su osudili", poručio je biskup Bogović. (it, gk)