Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Naši mladomisnici: Martin Krizmanić



Bez molitve i odricanja dobrih ljudi, ne bih bio ovdje gdje sam danas


Ja volim reći kako je priča mog svećeničkog poziva dosadna, iako svaka priča donosi nešto posebno i možda u svojoj „dosadnosti“ može progovoriti drugima. Kao i većina klinaca kad su mali nisam imao volje ići u crkvu, a kada bih otišao bio bih nemoguć, o čemu svjedoči jedna prigoda kada me tata usred mise izveo iz crkve i odvezao kući.

Druga slika seže u prvi razred osnovne škole, kada sam poslije jedne nedjeljne mise rekao tati da bih želio postati ministrant. Kako? Zašto? Ne znam. Vjerojatno mi se svidjelo kako su drugi dječaci ministrirali i tako sam postao ministrant. Vjerujem kako je svima poznato da ljudima, osobito svećenicima, kada vide malog klinca od sedam godina kako ministrira, odmah kroz glavu prođe misao da bi mogao biti svećenik jednog dana. I tako su mi vrlo vjerojatno tim svojim opaskama usadili klicu poziva. I tako je prolazilo vrijeme. Završio sam osmi razred i trebalo je izabrati srednju školu.

Upisao sam Nadbiskupsku klasičnu gimanziju, no nisam išao u sjemenište jer sam živio u Zagrebu, a moj tadašnji župnik mi je rekao da nema potrebe da idem u sjemenište jer sam ga jednom pitao što on misli o tome.

I tako su prolazili moji srednjoškolski dani. Bio sam kroz cijelo to vrijeme aktivan u župi. Uvijek mi je pri srcu bilo pomagati drugima i zato sam često razmišljao da postanem liječnik ili svećenik. Potaknut dobrim primjerima svećenika i časnih sestara odlučio sam otići u bogosloviju. I to je bilo to, evo nakon šest godina stojim pred svećeničkim ređenjem.

Mogli biste reći da na prvi pogled u mom životu nije bilo problema, ali kao i u svakom drugom bilo je uspona i padova i raznih kušnji ali i puno radosti i oduševljenja. Tako je to u svačijem životu. Zlato se u talionici tali da bi zasjalo pravim sjajem. Tako i naš poziv i mi sami kroz kušnje rastemo. I sve to uz Božju pomoć.

Svaki duhovni poziv gledam kao na poziv koji je izmoljen pa tako i moj. Bez molitve i odricanja dobrih ljudi sigurno ne bih bio ovdje gdje sam danas. Stoga zahvaljujem svima i preporučam se i dalje u molitve kako bismo mogli dobro služiti u žetvi Gospodnjoj.