Drugoga dana velikog događaja pod nazivom „Stepinac - put svetosti“ kojim je u Europskom parlamentu predstavljen lik i djelo hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca, u srijedu, 15. lipnja održana je konferencija kojoj su svoj doprinos izlaganjima dali vrsni povjesničari i stručnjaci: dr. sc. Esther Gitman, dr. sc. Mario Kevo, dr.sc. Juraj Batelja i prof. dr. sc. Jure Krišto.
Konferenciju je otvorila organizatorica hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir. Petir se u svom pozdravnom govoru osvrnula na primjer koji nam je Stepinac ostavio i koji je i danas putokaz svim ljudima. „U vremenu teško narušenih međuljudskih odnosa, humanitarno djelovanje blaženoga Alojzija Stepinca pokazuje nam smisao čovjekoljublja u svojoj raskoši i punini“, kazala je te podsjetila kako je bl. Stepinac vjeru konkretizirao u ljubavi prema bližnjemu. „U tom segmentu možemo prepoznati njegovu veličinu – što je uvijek imao otvorene oči i srce za najslabije, najranjivije i najugroženije, pokušavajući im ublažiti boli i patnje, a ne bojeći se pritom riskirati i vlastiti život“, rekla je Petir otvarajući konferenciju.
U pozdravnom govoru, prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, suorganizator ove konferencije, osobito je istaknuo bl. Alojzija Stepinca kao uzor mladim ljudima i pomoć u njihovom sazrijevanju te oblikovanju životnih stavova. Stepinac je bio „preteča svih temeljnih ideja na kojima se gradila zajednica europskih naroda i država, ideja koje je on crpio iz vjere, vjernosti temeljnim načelima morala i poslanja Crkve, braneći uvijek posebnost i važnost svake osobe bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost i spol te njegovu savjest“, istaknuo je rektor Tanjić.
Ispred radne skupine Europske pučke stranke za međukulturalni i religijski dijalog, također suorganizatora konferencije, prisutne je uvodno pozdravio slovenski zastupnik Alojz Peterle. Peterle je kazao kako su i slovenski biskupi bili proganjani, poput Stepinca. Ondašnji je režim katoličke biskupe smatrao neprijateljima i nepravedno ih osudio u političkim procesima. Stoga je Peterle posebno naglasio kako je razumijevanje povijesnog i političkog konteksta nekog vremena iznimno važno.
Dr. Esther Gitman, ugledna židovska povjesničarka koja je veliki dio svog života posvetila istraživanju spašavanja i preživljavanja Židova u NDH, na početku svog predavanja o važnosti Stepinca i njegovog djelovanja za razumijevanje današnje Europe istaknula je Stepinčeve riječi iz propovijedi 1942. godine koje smatra osnovnim temeljem za miran suživot među narodima - slobodu i vrijednost svakog pojedinca, svake religije, rase, nacionalnosti i privatnog vlasništva te slobodu i poštovanje prava svakog naroda na potpun razvoj i neovisnost. Rekao je isto i studentima Zagrebačkog sveučilišta, poučivši ih da „ljubav prema vlastitoj naciji ne može čovjeka pretvoriti u divlju životinju (...), nego ga mora oplemeniti kako bi njegov vlastiti narod gajio poštovanje i ljubav prema drugim narodima“.
Glavni naglasak predavanja bio je na liku Alojzija Stepinca kako ga je dr. Gitman doživjela u svojim brojnim istraživanjima, ističući njegovo protivljenje politici tadašnje NDH i preziranje „rasnih zakona“. Bl. Stepinac snažno je naglašavao zakon ljubavi kao jednu od najljepših karakteristika kršćanstva, zalagao se za pravedno kažnjavanje onih koji su počinili zločine, ali i za prestanak progona nevinih ljudi, osobito Židova koje su tada okrutno i nemilosrdno ubijali. Dr. Gitman, izdvajajući pojedine dijelove Stepinčevih propovijedi, demantirala je one koji smatraju da Stepinac nije učinio dovoljno u suprotstavljanju ustašama i arijevskoj ideologiji. Stepinac je uvijek hrabro naglašavao da „svaki narod i svaka rasa na zemlji imaju pravo na egzistenciju i na čovječno postupanje“ te da Katolička Crkva nikada neće odustati od promatranja svake nacije i rase kao Božjih stvorenja. Dr. Gitman zaključila je da je i danas stvaranje mirnog života i prijateljstva među narodima „vođeno mudrošću i hrabrošću ljudi kao što je Alojzije Stepinac koji je kao osnovu takvog života naglašavao poštovanje prava svakog naroda na cjelokupan razvoj i neovisnost“.
O humanitarnom radu bl. Stepinca i spašavanju djece za vrijeme Drugoga svjetskog rata progovorio je dr. Mario Kevo, docent na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Kao izravan dokaz o Stepinčevoj uključenosti u Akciju s ciljem pomaganja židovske i pravoslavne (srpske) djece, ali i njihovih majki, dnevnik Diane Budisavljević, koja je pokrenula i vodila akciju, govori o nadbiskupovoj ulozi u pomaganju progonjenih i potrebitih u ratnim okolnostima. Dr. Kevo osobito je naglasio koliko se bl. Alojzije kod tadašnjih vlasti zalagao za progonjene, pokušavajući isposlovati barem „da im se dozvoli otpremanje najnužnije hrane i omogući dopisivanje s obitelji“. Također je preko Caritasa Zagrebačke nadbiskupije jedini provodio sustavnu brigu za djecu koja su u ratu izgubila roditelje te je intervenirao kod vlasti da se židovska djeca prebace u Tursku ili Italiju. „I Diana Budisavljević je potvrdila nadbiskupovu neupitnu spremnost za preuzimanje skrbi o čitavim skupinama djece u slučaju većih evakuacija, a bilo je i pojedinačnih intervencija kojima je nadbiskup spasio židovsku djecu, kao i cijele obitelji, koje je skrivao u crkvenim objektima do završetka rata“, naglasio je dr. Kevo.
Postupkom udomljavanja djece koja su tijekom rata završila u logorima te opskrbljivanjem sredstvima za uzdržavanje preko nadbiskupijskog Caritasa, Akcije Diane Budisavljević i u suradnji s brojnim Srbima, okupljenima u 21 skupinu suradnika, bl. Alojzije Stepinac spasio je 27.215 srpske djece, ratne siročadi i velik broj žena i muškaraca tijekom Drugoga svjetskog rata.
U istom kontekstu vremena svoje predavanje nastavio je mons. Juraj Batelja, promicatelj postupka za proglašenje svetim kardinala Alojzija Stepinca, nazvavši ga vizionarom ujedinjene Europe koji je zastupao duhovno jedinstvo naroda kao temelj jedinstvene Europe. Mons. Batelja naglasio je da ispravno shvaćanje djelovanja bl. Stepinca u vremenu Drugoga svjetskog rata treba poći od činjenice da je on morao poštivati građansku vlast. Usprkos tome, „njegovi nastupi, postupci i govori jasno potvrđuju da je osuđivao i rasnu ideologiju i zločine protiv čovjeka i njegove imovine“, istaknuo je mons. Batelja, što je potkrijepio ulomcima iz Stepinčevih propovijedi. „Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu“, govorio je bl. Alojzije Stepinac.
Mons. Batelja također je dotaknuo i temu Stepinčeve pomoći Židovima te akciju spašavanja srpske ratne siročadi, iznoseći svjedočanstvo dr. Marka Vidakovića kako je nadbiskup Stepinac odmah prihvatio prijedlog pomoći djeci, često se sastajao s njime i dogovarao što učinkovitiju pomoć u zbrinjavanju siročadi te u ishođenju dozvola za pomaganje djeci na terenu. Zaključujući predavanje u Europskom parlamentu, mons. Batelja istaknuo je kako se bl. Alojzije Stepinac „još 1938. godine zauzeo za izgradnju jedinstvene, nove i pravedne Europe (...) svjestan da bez kršćanskih vrjednota ona ne može biti ni opstati“.
Baveći se navodnom Stepinčevom „kontroverznošću“, prof. dr. sc. Jure Krišto s Hrvatskog instituta za povijest, na temelju dugogodišnjeg istraživanja, u svome predavanju zaključio je da je Stepinac postao „kontroverzan“ nakon montiranoga sudskog procesa u kojemu je zbog političkih razloga osuđen na 16 godina zatvora. „Krivotvorenje povijesti obavljeno na komunističkome montiranom suđenju predvodniku Crkve hrvatskoga jezika postalo je mnogima putokaz za osmišljavanje historiografske priče i osobito za širenje protukatoličke i protuhrvatske propagande“, ustvrdio je dr. Krišto. Kao osobito velik problem svjetske historiografije istaknuo je nemogućnost da se odmakne od komunističke ideologije, ne prihvaćajući sud povijesti i potrebu međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima.
U tom kontekstu kao najveći uspjeh propagande komunističkog režima izdvojio je knjigu talijanskoga novinara i pisca Carla Falconija, Šutnja Pija XII. u kojoj je i bl. Alojzije Stepinac, uz papu Pija XII., optužen da je šutio pred zločinima. Uz još neke spomenute komunističko-propagandne knjige, dr. Krišto zaključuje „da im je zajedničko bilo opravdavanje suđenja nadbiskupu Stepincu i nametanje interpretacije povijesti u skladu s komunističkom ideologijom i poslijeratnom terorističkom praksom“ te da će Stepinac prestati biti „kontroverzan“ kada historiografija i povjesničari na svjetskoj razini priznaju da je suđenje Stepincu bilo priređeno „kao sredstvo za nametanje ideologije, osiguranje vlasti, uvođenje straha i osvete za neposlušnost“.
Hrvatski sabor je 1992. godine donio deklaraciju kojom je osudio politički proces i presudu zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu iz 1946. godine. Odgovarajući na pitanje o montiranom političkom procesu i potrebi poništenja nepravedne presude Stepincu, zastupnica Marijana Petir rekla je da, ukoliko bi se išlo prema zahtjevu za poništenje presude, što je moguće temeljem Zakona o kaznenom postupku tada bi to, ako to ocijeni potrebnim, mogla zatražiti Katolička Crkva jer je u montiranomu političkom procesu protiv Stepinca s njime na optuženičkoj klupi bila i cijela Katolička Crkva. „Stepinac je 'čist kao suza', on je za hrvatski narod i za Katoličku Crkvu već svet i očekujem uskoro i službenu odluku o njegovoj kanonizaciji“, zaključila je Petir.
Prije konferencije u Europskom je parlamentu slavljena i sveta misa na hrvatskom jeziku koju je predslavio sisački biskup mons. Vlado Košić u zajedništvu s pomoćnim zagrebačkim biskupom mons. Ivanom Šaškom te prisutnim svećenicima. Nazvavši Stepinca prorokom naših dana, biskup Košić u prigodnoj se homiliji zapitao što Hrvatska može dati Europi, a odgovor je pronašao upravo u velikom događaju kojega je zastupnica Marijana Petir organizirala u Europskom parlamentu. „Možemo Europi pokazati svoje svece i blaženike, možemo svojim primjerom izdržljivosti i neslomljivosti poput svetog Alojzija biti primjer i putokaz kako se ni za što na svijetu ne smije izdati savjest, kako se treba braniti dostojanstvo obitelji i da se budućim naraštajima ostave učvršćeni temelji kršćanskog života. Da, Hrvatska u tome može i mora pomoći staroj i umornoj Europi. I trebali bismo više gledati što imamo i možemo dati, negoli što možemo primiti“, kazao je biskup Košić.
Sve informacije o bl. Alojziju Stepincu možete pronaći na službenoj stranici OVDJE.
