U homiliji je biskup Gorski podsjetio na veličanstveni događaj vjere iz 2016. godine, kada je u ovoj crkvi nekoliko dana bilo prisutno neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića. Kako je rekao, “nepregledno mnoštvo vjernika koji su strpljivo čekali u redovima kako bi dotakli kovčeg s tijelom sveca privlačila je svetost! Svetost jednog skromnog, rastom malog redovnika, ali duhom velikoga, ispunjenog Bogom milosrđa.”
“Sv. Leopold, kojega častimo kao zaštitnika vaše župe, tu je svetost stekao nasljedujući Isusa u pastirskoj službi. U slici Dobrog pastira koji poznaje svoje i za njih polaže život prepoznajemo djelovanje sv. Leopolda u pomiriteljskoj službi Crkve, službi koju je vršio iz poslušnosti poglavarima i ljubavi prema grješnicima”, naglasio je propovjednik.
Biskup je podsjetio i kako se postiže svetost. “Svetost, a tako i svaki ljudski posao koji teži uspjehu, traži poznavanje i umiranje, traži redovitost ispravnih postupaka u djelovanju, traži postupnost u vlastitom duhovnom rastu, i onih koje želimo privesti Kristu, što uključuje strpljivost prema svima, pa i sa sobom, traži dosljednost u obdržavanju evanđeoskih načela, bez koketiranja sa zamamnim ponudama svijeta. I za to nam nisu potrebni posebni uvjeti ili sposobnosti. Sv. Leopold nam pokazuje da se u gotovo nikakvim uvjetima može činiti izvanredno dobro i postići svetost. Uvjeti i prilike u životu se ne čekaju, oni se stvaraju – radom i molitvom”, poručio je biskup Gorski.
Govoreći o sv. Leopoldu kao svecu ekumenizma, i zbližavanja Istoka i Zapada, pravoslavnih i katolika, biskup je podsjetio da je sv. Leopold svakog pokornika doživljavao kao priliku za izgradnju mostova prema razjedinjenim kršćanima: “Žarko je molio i svom dušom čeznuo za pomirbom Istoka i Zapada, za jedinstvom Crkve, jednim stadom i jednim pastirom. Ne samo da je bio most Božjeg milosrđa prema ljudima, nego je sv. Leopold postao most što spaja Istočnu i Zapadnu Crkvu, iako toga nije bio svjestan. Živio je i molio za jedinstvo Crkve u vrijeme kada su samo rijetki to činili, s vjerom da je Bogu sve moguće. I doista, danas svjedočimo susretima pape Franje s predstavnicima Istočnih Crkava.”
Osvrćući se na stanje u Hrvatskoj, čija povijest je opterećena sukobima s pravoslavnim kršćanima, upozorio je da se taj korak ne čini laganim i mi to ponekad doživljavamo s nerazumijevanjem. “Ipak, iako s mukom, polako se teška zavjesa povijesnih sukoba i podijeljenosti razmiče, otvara nove putove i budi nadu. To ima svoju cijenu koja ne traži samo čvrstu vjeru već prije svega dijalog u kojem se različiti stavovi razumiju i tope do razumijevanja i prihvaćanja. Ekumenizam ne počinje negdje drugdje. On počinje prihvaćanjem svojih članova obitelji, prijatelja i sugrađana koji drugačije ispovijedaju Krista.”
Mons. Gorski je spomenuo da nas Papa neumorno poziva da župa upravo tu djeluje misijski, to jest da postane mjestom prihvaćanja, jasnoće nauka i čistoće života: “Jer ljepota čistog kršćanskog života uvijek privlači, dosljednost izaziva poštovanje, a svetost nikoga ne ostavlja ravnodušnim.”
Svoju je propovijed zaključio podsjećanjem da su, osim naše, krštene ili nekrštene braće, tu i tisuće migranata na putu u zapadnu Europu
“Hrvatska nije izuzetak. Čini nam se da sve nadilazi naše snage i da već dosta muke imamo s očuvanjem svoje vjere. Sve je to istina. Nije u našoj moći mijenjati srca ljudi. To je uvijek bilo Božje djelo, ali jest u našoj moći, poput sv. Leopolda, vjerovati da je Bogu sve moguće. Otvaranje životu, otvaranje drugima, uvijek nosi sobom i određeni rizik, ali jedino takav način života donosi uspjeh, plodove dobra i svetosti”, zaključio je biskup Gorski.
Vjernici su se za blagdan pripremali devetnicom koju su predvodili povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Kristijan Tušek, nacionalni duhovni asistent Franjevačke mladeži i Franjevačkoga svjetovnog reda fra Franjo Vuk, OFM te župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru fra Bojan Rizvan, OFM. Dekanatsku misu na blagdan u 11 sati predvodio je upravitelj svetišta Majke Božje Remetske br. Antonio Čirko.
