Aktualnosti

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je euharistijsko slavlje na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, 14. rujna 2022. godine, u istoimenoj župi u Lukarišću. U zajedništvu s biskupom svetu misu slavili su preč. Ivan Valentić, dekan Dugoselskog dekanata i župnik Župe sv. Martina biskupa, vlč. Tomislav Kralj, domaći župnik, prof. dr. fra Ante Crnčević te svećenici iz dekanata. Misno slavlje pjesmom su, udruženim snagama, animirali mješoviti župni zbor i zbor mladih.


Na početku misnoga slavlja biskup Šaško pozdravio je sve okupljene ističući: "Kad god se napravi znak križa, žrtve mogu dodirnuti nadu; ulazi se u dubinu života; čuje se proročki glas koji siromaha stavlja u središte i istinom dopire do pravednosti i mira. Danas su Crkve u Europi, na poziv Vijeća europskih biskupskih konferencija, ponovno ujedinjene u molitvi za mir u Ukrajini, čemu se i mi pridružujemo i nastavljamo molitvu koju ste vi u pripravi za današnje slavlje proteklih dana upućivali Bogu. Znamo: Tko se klanja Kristovu križu i njegovoj prisutnosti među nama, u čovjeku kao Božjoj slici, živi ponizno i ne vrši nasilje, nego se žrtvuje za radost bližnjih."



U homiliji biskup je kazao: "Nalazimo se u srcu kršćanstva otkucaje kojega osjećamo u rečenici: Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca… Bog je tako ljubio svijet. Mi nismo kršćani po tome što ljubimo Boga, nego smo kršćani po tome što vjerujemo da nas Bog ljubi. (L. Xardel) Spasenje je u Božjemu ne u ljudskome djelu; spašeni smo, jer Bog voli nas, a ne zbog toga, jer mi volimo Boga. Bog je izvor ljubavi. Naša je ljubav prema njemu važna radi nas; i ona je sasvim razumljiva, kao odgovor na njegovu ljubav, jer istinska suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost."

Nadalje, mons. Šaško istaknuo je kako "Bog nije svoga Sina poslao da osudi, nego da svijet po njemu bude spašen. Spašen svijet, ne osuđen svijet. Kada se bojimo osuda, zbog svojih grijeha i zbog tame koju nosimo u sebi; kada sami upućujemo osude drugima, trebamo stati pred Križ. Kada kažemo da nešto trebamo 'spasiti', najčešće mislimo na čuvanje nečega od gubitka; spašavanje se velikim dijelom podudara s čuvanjem, neuništenjem: života, imovine, sjećanja, vrijednosti. Pritom nam pomaže Isusovo očitovanje Božje volje: da nikoga i ništa ne izgubi (usp. Iv 6). U Božjoj ljubavi ništa neće biti izgubljeno: nijedna gesta, nijedno djelo milosrđa, nijedna zauzetost za dobro, ustrajnost, hrabrost, nijedno lice ni sućutni pogled."



"Radosni smo u ovome slavlju punom utjehe, jer nam je po Uzvišenju Krista na križu dana Božja moć, ponajprije: u služenju, ne u iskorištavanju; u spašavanju, ne u osuđivanju; u davanju života, ne u oduzimanju. Zbog toga je tužno vidjeti ljude koji pokazujući križ niječu život, bilo ratnim razaranjima, bilo ciničnim vrijeđanjem drugih, bilo neprihvaćanjem najslabijih, počevši od djece u majčinoj utrobi. Križ ostaje 'osporavanim znakom'. I bit će takav do kraja vremena. Ne zbog sviju drvenih greda položenih jedna preko druge, nego zbog ljubavi. Ljubav je uvijek željena i uvijek osporavana. A mi ponavljamo Apostolove riječi koje su bile drage i blaženomu Alojziju Stepincu: A mi, Bože sačuvaj, da bismo se ičim ponosili osim križem Gospodina našega Isusa Krista (usp. Gal 6, 14)", poručio je biskup Šaško okupljenima.

Župna zajednica pripremala se za proslavu svog župnog blagdana trodnevnom duhovnom pripravu kroz molitvene susrete s nakanom za blagoslov u obiteljima i mir u Ukrajini.



Prije samog središnjeg slavlja župna zajednica izmolila je pobožnost Križnoga puta, pridružujući se tako, u ime cijele Nadbiskupije, pozivu Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) na molitvu za mir u Ukrajini. Europski su biskupi opetovano podržali Papin poziv na prekid naoružanja, hitan prekid rata u Ukrajini te ustrajanje oko mira. Uputili su brojne apele čelnicima nacija te međunarodnoj zajednici da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se okončao trenutni rat koji uništava živote i uzrokuje neizrecivu patnju.