Prva srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu

18.1.2023.

Prvu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu, 18. siječnja 2023. misno slavlje predvodio je preč. Dražen Karačić, karlovački dekan i župnik Župe Presvetog Srca Isusova u koncelebraciji s mons. Ferdinadom Vražićem, umirovljenim svećenikom i mons. Antunom Senteom, rektorom Nacionalnog svetišta sv. Josipa. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora Presvetog Srca Isusova, a o moćnom zagovoru svetog Josipa posvjedočili su bračni par Josip i Paula Vučko.



Uvodeći u misnog slavlje mons. Antun Sente je kazao kako se zahvaljujući mnogim Josipovim štovateljima u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu tijekom 52 srijede u godini na osobit način časti sveti Josip. Siguran sam da nas s nebeskih visina gleda i graditelj ovog svetišta preč. Marijan Radanović koji je nekad u puno manjem broju, ali ustrajno srijedama častio svetog Josipa. Ipak treća srijeda u mjesecu siječnju je prva srijeda kojom započinjemo hod srijedama uz pomoć svetog Josipa i Marije kako bismo došli do Isusa. Svake srijede jedna zajednica predvodi hodočasnike. Danas je to župna zajednica Presvetog Srca Isusova, Karlovac - Novi Centar. Mons. Sente u uvodu je pozdravio i sve hodočasnike iz Draganića, Dugog Sela, Hrvatskog Zagorja, Slovenije i svih drugih krajeva Lijepe naše, kao i sve koji su se pridružili u molitvi putem društvenih mreža i televizije. "Svi smo ovdje ujedinjeni u molitvi zaštitniku naše domovine Hrvatske i cijele Crkve. Na početku 2023. godine rado započinjemo novi hod s Josipom i Marijom do Isusa", zaključio je mons. Sente.



U prigodnoj homiliji tumačeći čudo u kojem Isus izlječuje čovjeka usahle ruke preč. Karačić je između ostalog rekao kakao je čovjek s usahlom rukom samo znamen usahlosti Isusovih protivnika, ljudi koji su zakinuti, hendikepirani u bitnome, u ljudskosti, svojim postupcima, nazorima, koji su životno osakaćeni, koji se nalaze u okovima zakona u kojima se čovjek sklanja, bježeći od odgovornosti. Isus čovjeku naređuje da ustane, to jest da uskrsne. "Usahla ruka biva u novom eonu izliječena snagom vjere u Isusa Krista. U toj vjeri u Isusa Krista pohranjena je sva kršćanska etika i moral, a ne u etičkim programima, sustavima, načelima, ciljevima, zahtjevima ili pak moralnim pozivima na činjene dobra. Za vjernika postoji samo jedno pravilo, naime činiti dobro, spašavati život. Treba djelovati iz vjere i samo tada će se pretvoriti uzetost u čin ljubavi", istaknuo je preč. Karačić.



Pri kraju misnog slavlja o čudesnom zagovoru svetog Josipa govorila je Paula Vučko: "Sveti Josip, tihi svetac, u moj je život ušao upravo tako – tiho. Obično se kaže „Idite k Josipu!“, a ja bih rekla da je ipak on našao mene i zagovarao me kod našeg Gospodina."



"Moje svjedočanstvo započinje 2016. u Asizu na brdu Carceri kamo je sveti Franjo često odlazio u šutnju. Tamo sam pred ambonom na kojem se nalazila slika Svete Obitelji počela prvi puta moliti za svoga budućeg muža. Doduše, to sam činila poprilično pogrešno, namećući svoju volju i tražeći Boga da ga upoznam kada ja to zaželim. Ubrzo sam na internetu naišla na svjedočanstvo jedne djevojke Marije koja se utjecala svetome Josipu i molila za svoga budućeg muža, a eto sveti Josip joj je baš poslao u život budućeg supruga imenom Josip. Rado se sjetim tog svjedočanstva jer se djevojka šalila zbog njihovih imena, a na kraju svjedočanstva bila je priložena molitva svetom Josipu koju sam započela moliti. Molila sam tako godinu dana. Ubrzo sam se vratila na već spomenuto brdo i po prvi puta istinski predala život svoga supruga Gospodinu i tražila njegov blagoslov gdje god da on je i što god da radi. Odlazeći s tog mjesta, naslonila sam se na tablu koja tumači mjesto na kojem sam se nalazila i iako je na ambonu slika Svete Obitelji, to je zapravo bio ambon svetog Josipa. No, u tom trenutku nisam previše pažnje posvećivala tome. Kada sam se vratila s Hoda franjevačke mladeži na kojem je sve bilo obilježeno razgovorom o ljubavi i obitelji, prijavila sam se i za hodočašće mladih u Mariju Bistricu. Tamo sam pak saznala da je cijela 2017. godina bila proglašena Godinom svetog Josipa pa je shodno tome i na Bistrici bilo puno govora o bračnoj ljubavi, zaljubljivanju i Josipovom zagovoru. Nakon toga sam, kao i većina Framaša zagrebačkog područnog bratstva, sudjelovala i na kapitulu franjevačke mladeži u Klanjcu. Tema je, naravno, bila predbračna čistoća, a kao trešnja na šlag, u listopadu je došlo i moje sudjelovanje na zagrebačkom Holywinu gdje se nakon misnog slavlja u dvosatnoj predstavi prikazivao život svetog Josipa. Svi ti događaji, koliko milosni, toliko su me i razljutili jer je sve upućivalo na Josipa, na ljubav, na nekog posebnog u mom životu, ali ja takvu osobu nisam pronalazila. Nedugo nakon početka Holywina neki Josip mi je poslao zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. S obzirom na to da nemam naviku prihvaćati nepoznate ljude na društvenim mrežama, ostavila sam zahtjev na čekanju, a nakon nekoliko dana mi se javila prijateljica koja me potaknula da provučem kroz molitvu i njega i okolnost u kojoj sam se pronašla i, eto, nakon nekoliko Božjih intervencija i pravih ljudi na pravom mjestu s potrebnim riječima, prihvatila sam Josipov zahtjev za prijateljstvo. Ubrzo smo se i upoznali. Iako, tek kada sam ga uživo vidjela uz riječi „Bog, Josip, drago mi je“ shvatila sam da se zove Josip. Ne mogu reći da je taj trenutak bio filmski te pun leptirića i trnaca kako nam to filmovi prikazuju, ali bilo mi je dovoljno tek nekoliko susreta, iskrenih razgovora i mirnoće u srcu da shvatim da je to zapravo taj moj izmoljeni muž kojeg je dragi Bog, uz zagovor svetog Josipa, sve te godine čuvao za mene, a i mene za njega. Zaručili smo se na brdu Carceri baš pred ambonom svetog Josipa, u braku smo dvije godine. Imamo veselog sina Mihaela, a sve ostalo je povijest. Mogu samo poticati na molitvu i utjecanje svetom Josipu te reći da ga i danas zazivam tijekom brojnih bračnih situacija, a on uvijek intervenira kao i 2016. – tiho i pravovremeno."



Potvrdivši svjedočanstvo svoje supruge Josip Vučko je nadodao kako je na poticaj don Damira Stojića poslao zahtjev za prijateljstvom Pauli i isplatilo se. Josip je završio kineziologiju i radi u struci, a Paula je učiteljica, trenutno na porodiljinom. 

mons. Antun Sente
Foto: Zlatko Stipković

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr