Započela devetnica sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću u zagrebačkoj Dubravi

4.5.2021.



Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi započela je pripremu za blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića devetnicom 3. svibnja, a misu je predslavio vlč. Kristijan Tušek, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije.

Uvodeći u homiliju vlč. Tušek osvrnuo se na konkretnost Jakovljeve poslanice. “Njegova je poslanica itekako konkretna, tamo će on poticati da ono što se ustima ispovijeda, životom potvrđuje, djelima izvršuje. To su na poseban način živjeli sveci. To je ujedno i razlog zašto se okupljamo oko njih. Oni su dokaz da Bog u najtamnijim periodima povijesti, svijeta i Crkve pali svjetlo nad nama. Pali svjetlo svojih svjedoka koji onda spuštaju nebo na zemlju.



Imajući pred sobom lik našeg sv. Leopolda Mandića, valja se upitati kako nam on može pomoći, što ga moliti da nam isprosi, kako bismo i mi isto mogli činiti jer koliko smo puta čuli, vrijedi ponoviti: “Svetost nije rezervirana. Svetost je poziv i poslanje svakoga od nas.”

Današnja riječ Božja stavlja pred sv. Pavla kojeg se prva zajednica bojala jer je bio progonitelj, što je i sam priznao. Pavao u današnjem čitanju jasno ističe krepost koju je zaživio već u trenutku susreta s Uskrslim. Krepost o kojoj smo toliko govorili i toliko čuli. Sveti će Pavao reći: “Braćo, ne donosim vam ništa novo. Prenosimo ono što sam i sam primio. Predaj Navještaj Isusa, uhvaćenog, osuđenog, odbačenog, raspetog i uskrsnulog. Na kraju, kao nedonoščetu, kao najnevrijednijem od onih vrijednih, ukazao se i meni”. Isticat će on kasnije koliko nije dostojan zbog svega što mu je Bog dao i svega što mu je On odredio. Bio je svjestan svoje prošlosti. U sebi Pavao tako razvija krepost poniznosti koja mu ne dopušta da se ni u jednom trenutku uzdigne iznad bilo koga u zajednici. Poniznost koja mu ne dopušta da sebi samome pripiše bilo kakvu zaslugu, jer svjestan je da je događaj novoga početka u njegovu životu ništa drugo nego – milost.



Upravo je poniznost činio do mjere savršenosti i sv. Leopold Mandić kada ga u vršenju njegova poslanja ništa nije moglo izbaciti iz “takta”. Poniznost je to koja sebi nije pripisivala da je svećenik “čudotvorac”, već zahvaljivala Gospodinu što ljudi u njemu prepoznaju milosrdno lice Boga. Vrijedi danas, braćo i sestre, moliti za tu poniznost. Poniznosti koja će nas trajno usmjeravati u hodu prema Gospodinu. Promišljali smo o tome i za blagdan sv. Josipa Radnika. Kada bismo svaki posao i sve što činimo započinjali s novom sviješću, tada bi iz svega proizlazila ona druga: ”Gospodine, ti rasti”. To je put ispunjavanja Zakona i Proroka. To je put za koji Isusa kaže: Ljubite jedni druge do te mjere da ti je drugi važniji nego ti.

Nadalje, vlč. Kristijan Tušek u homiliji je spomenuo Filipa koji je dugo boravio sa Gospodinom, a ni više ni manje traži da mu Isus pokaže Oca. “Filipe, toliko si sa mnom i još me ne prepoznaješ? Još ti nije jasno? Tko je mene vidio i Oca je vidio!” Braćo i sestre, često imamo krive slike o Bogu. Možda je razlog tome otresitost i nestrpljenje nekog svećenika, časne sestre ili redovnika. Lako u nama to stvori sliku o Bogu koji prema nama ne postupa pedagoški, nego strogo, ljubomorno i osvetoljubivo. Lice koje je Isus pokazao svojim učenicima posebno onim grešnicima, lice je Boga nevidljivoga. Upravo to, do mjere savršenstva, zaživio je sv. Leopold.



Nije čudo da je proglašen zaštitnikom jubilarne Godine milosrđa. Kako lijepo reče jedna misao: “Od obične male sobe, Leopold je napravio katedralu duha.” Zašto? Jer je u sakramentu pomirenja svakog dočekivao milosrdno, nasmijano, strpljivo. Valja zato moliti, braćo i sestre, da u našemu životu bude vidljivo to lice Božje. Da prvo u svojim obiteljima u kojima često puta živimo s osobama koji su od vjere daleko, budemo lice Boga koje je strpljivo i koje prašta. Valja danas moliti sv. Leopolda da budemo ispovjednici milosrđa i da nijedna ispovijed ne bude na sud i osudu već da bude poput susreta oca i izgubljenog sina iz Evanđelja. Molimo danas, da upravo po milosrđu koje imamo, po svijesti što nam Bog daje, možemo to lice Kristovo vidjeti u drugima i dozvoliti Duhu Svetomu da nas sabere to to lice drugi vide u nama. Neka nam sv. Leopold isprosi tu milost i krepost, a sv. Filip i Jakov podare apostolsku vjeru i onaj žar koji su oni imali pa da se na nama ispune riječi današnjeg psalma i da se do na kraj svijeta čuje jeka da je Krist danas živ i da i mi možemo, kao što su i oni, postati sveti”, zaključio je vlč. Tušek.

IKA/Foto: Dario Zürchauer

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr