Aktualnosti

Blaženi Ivan Merz rodio se u Banja Luci 16. prosinca 1896. Bio je jedinac u obitelj i imao je sretno djetinjstvo i mladost. Iako dolazi iz liberalne sredine, Ivan Merz već u ranoj mladosti prima kršćansku vjeru zaslugom profesora Ljubomira Marakovića koji ga je preko književnosti i umjetnosti usmjeravao prema pravim moralnim i vjerskim vrijednostima. Kasnije za profesora Marakovića Ivan kaže: ,,Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost.“

Nakon mature, 1914. godine Ivan odlazi na Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto jer su roditelji željeli da postane časnik. No nakon tri mjeseca Ivan odustaje jer od početka nije pokazivao volju niti je vidio smisla u vojničkoj službi. Sljedeće godine odlazi na studij prava i književnosti u Beč. Ubrzo dobiva poziv za vojsku i u veljači 1916. je poslan na talijansku frontu gdje ostaje do završetka rata.

Okružen strahotom i besmislom ratnih stradanja, u kršćanskoj vjeri prepoznaje duboki smisao i jedinu pravu vrijednost koja pobjeđuje svako zlo. Ova spoznaja ga mijenja i usmjeruje na putu vjere. O tome piše ocu: „Zahvalan sam Bogu što sam sudjelovao u ratu, jer me je rat naučio mnogočemu što ne bih nikada inače spoznao. Želim živo da opet postanem slobodan i da uredim svoj život prema onome što sam spoznao da je pravo.“

Nakon rata nastavlja studij u Beču i nakon toga u Parizu. Također se sve više angažira u katoličkim društvima, okuplja hrvatske katoličke studente i priprema ih za apostolski rad u domovini. Tada započinje i njegovo zanimanje za liturgiju koja je za Ivana mjesto najdubljeg susreta kroz koju sve više upoznaje Boga i nadnaravni svijet vjere. Za njega je liturgija bila umjetnost i život.

Ivanovi roditelji nisu bili zadovoljni što toliko pažnje pridaje vjeri i Crkvi. Majka ga putem pisama nastoji uvjeriti da bi trebao biti kao i drugi mladići. Ivan obrazlaže i argumentira svoje stavove kako bi roditelje potaknuo na dublji vjerski život. U jednom pismu majci zapisuje rečenice koje opisuju njegov životni put: „ Znadeš da me je život na Sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se zato cijeli moj život kreće oko Krista Gospodina. Katolička vjera je moje životno zvanje.“ Tek nakon njegove smrti su roditelji potpuno shvatili njegove riječi i postaju praktični vjernici katolici.

Ivan se vraća u Zagreb 1922. godine i radi kao profesor francuskog i njemačkog jezika. Svakodnevno prisustvuje Svetoj Misi i prima svetu pričest. Najznačajnija karakteristika Ivanove osobe kao izgrađenog katoličkog intelektualaca bila je njegova ljubav i odanost Katoličkoj crkvi. Kod mnogih katolika probudio je zanimanje, štovanje i odanost Crkvi i papinstvu. Sve svoje slobodno vrijeme Ivan posvećuje odgoju hrvatske mladeži u tadašnjim katoličkim organizacijama, napose u Hrvatskom orlovskom savezu čiji je bio suutemeljitelj. Ivan Merz postaje idejni vođa velikog dijela katoličke omladine i unosi u katoličku javnost novi način mišljenja, osjećanja i prosuđivanja. Njegov životni cilj za kojim je ustrajno išao bio je: „Žrtva – Euharistija – Apostolat.“



Umire 10. svibnja 1928. u 32. godini života nakon neuspjele operacije zbog upale čeljusne šupljine. Prije odlaska na operaciju zapisao je svoju oporuku: “Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist, a smrt dobitak. Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusovog. I. M. blažen u pokoju i miru. Duša će moja postići cilj za koji je stvorena. U Gospodinu Bogu.“
 
Ivanova oporuka je uklesana na nadgrobnoj ploči u Bazilici Presvetog Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, gdje se danas nalaze posmrtni ostaci i oltar bl. Ivana Merza. Znakovito je da ga je Gospodin pozvao k sebi u četvrtak, dan kada se u Katoličkoj crkvi obavlja pobožnost klanjanja Presvetom Oltarskom sakramentu koju je Ivan jako volio.

Postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim i svetim započeo je u Zagrebu još 1958. godine, a od 1986. nastavlja se u Rimu pri vatikanskoj Kongregaciji za proglašenje svetih. Papa Ivan Pavao II. je Ivana Merza proglasio blaženim 22. lipnja 2003. na misi u Ivanovom rodnom gradu, Banja Luci.

Udruga Katolik u blaženom Ivanu Merzu prepoznaje svojeg zaštitnika. Iako je živio u liberalnoj sredini, težio je za pravim vrijednostima koje je našao u nauku Katoličke crkve. Udruga Katolik svojim radom želi obraniti i širiti katoličku vjeru u društvu koje je nagriženo liberalnim relativizmom, upravo onako kako je to činio naš blaženik.

“Naša vjera mora biti sistem, mora biti putokaz života, da ne radimo protiv principa pravednosti i vječnosti. Religije daju sisteme. I ja kažem: ‘Aut catholicus aut nihil.’ (‘Ili katolik ili ništa.’). U ovome pogledu nije u meni nikada postojala ni najblaža sumnja. Znam i osjećam da je katolicizam jedina prava vjera.” (bl. Ivan Merz)