Aktualnosti

Prvog ovogodišnjeg korizmenog petka, 7. ožujka, u župi Krista Kralja u Domaslovcu (Samoborsko-okićki dekanat) svečano su blagoslovljene novopostavljene postaje križnog puta u župnoj crkvi. Postaje izrađene iz drveta u obliku reljefa djelo su g. Stjepana Oraka iz Donje Rijeke kraj Križevaca.
 
Samom činu blagoslova prethodila je molitva Križnog puta koju je predvodio upravitelj župe vlč. Branimir Budinski. Svetu Misu služio je i postaje blagoslovio mons. Zlatko Koren, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke i župnik u Mariji Bistrici. U kratkom nagovoru na početku sv. Mise mons. Koren je izrazio svoju „trostruku radost“ pohoda domaslovečkoj župi: osobno sudjelovanje na posveti iste župne crkve prije 12 godina, godišnje hodočašće župljana Domaslovca u Mariju Bistricu, te kapelanska služba vlč. Budinskog u Mariji Bistrici, neposredno prije nego je prošle godine preuzeo službu u Domaslovcu.
 
U propovjedi je pak mons. Koren potaknuo vjernike na razmatranje o otajstvu Križa riječima bl. Alojzija Stepinca o Isusu „koji trpi i danas u svima onima koji su progonjeni zbog vjere“. Riječima pjesnika Tina Kolumbića iz pjesme „Hrvatski križevi“ mons. Koren je podsjetio na znak križa koji je utkan u povijest i sadašnjost, u vjeru i život hrvatskog naroda: „Naši predci, kad nisu križ nosili, za križem su hodili (…) Naš čovjek je uz križ pjevao i patio. (...) Križ u crkvi, u kući, u dolini i na vrhu, svjedoči i kazuje put i svrhu.“ Mnogo je onih koji su prije i poslije Isusa završavali život umirući na križu zbog ljudskih grijeha i propusta, ali samo je jedan križ čašćen sve do danas. „Samo ovaj križ, Isusov, govori da je grijeh pobijeđen, da je začetnik grijeha, Sotona, konačno bijedan i nemoćan pod nogama Svetosti“, rekao je mons. Koren. Zato se danas „klanjamo križu Isusovu jer je na njemu Bog uništio grijeh svijeta i solidarizirao se s čovjekom patnikom.“ Zato križ za kršćane predstavlja Radosnu vijest, „dokaz najveće ljubavi u povijesti ljudskog roda“. Stoga pred križem ispitujemo svoju savjest, osobito u korizmenom vremenu: „Upitajmo se kada smo se posljednji put prekrižili kad otkuca podne i zvono nas poziva na molitvu Anđeoskog pozdravljenja? Ustručavamo li se prekrižiti za stolom i moliti prije jela? Znamo li blago, ali odlučno opomenuti one koji u našoj nazočnosti pogrđuju Boga i Njegovo sveto ime? Znamo li u pojedinim okolnostima istaknuti svoj kršćanski svjetonazor ne podliježući trulim i trenutnim kompromisima kojima se obezvređuju naše evanđeoske vrijednosti? Je li križ kao znak na našem lančiću samo odraz mode i kićenja ili pak znak prepoznavanja onih koji se nazivaju kršćanima, tj. Kristovima? Je li znak Križa prisutan na vidnome mjestu i u našim kućama, stanovima pa i na radnim mjestima?“.
 
Na svršetku sv. Mise upravitelj župe Budinski zahvalio je mons. Korenu na dolasku i blagoslovu postaja, istaknuvši posebno njegovu očinsku ljubav i prijateljstvo koje mu je iskazivao za vrijeme njegove kapelanske službe u Mariji Bistrici.