Aktualnosti

On je živa prisutnost Isusa Krista među nama

Uz tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića u njemu posvećenoj kapucinskoj župnoj crkvi u zagrebačkoj Dubravi euharistijsko slavlje u petak 15. travnja predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za posvećeni život i družbe apostolskog života. U koncelebraciji bili su provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, provincijal Venetske kapucinske provincije fra Roberto Genuin, generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Petar Palić, rektor svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića iz Padove fra Flaviano Gusella, gvardijan padovanskoga kapucinskog samostana fra Marco Putin, te još tridesetak svećenika.

Na misi su se uz vjernike iz Zagreba okupili i hodočasnici iz Dubrovačke biskupije, te više skupina iz Rijeke. Među hodočasnicima je bio i župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobrosavić, budući da je sv. Leopold zaštitnik te županije.

Uvodeći u slavlje biskup Uzinić čestitao je kapucinima „da su u svojim redovima imali ljude poput sv. Leopolda, koji i danas ne svojim mrtvim tijelom, nego svojim životom okuplja mnoge i poziva nas sve zajedno da se otvorimo Božjem milosrđu kako bismo dostojno sudjelovali u ovom misnom slavlju, a onda nakon njega u povratku u naše domove, u sredinama u kojima živimo mogli ponovno pokušati biti ono na što smo pozvani - biti svjedoci Božjega milosrđa i ljubavi“.



U propovijedi biskup je istaknuo kako „nas oko ovog mrtvog tijela okuplja život čovjeka, malog rastom, malog po skromnosti i poniznosti, ali velikog po njegovoj ljudskosti, po njegovu „biti svećenik, biti redovnik“. Ako dublje gledamo - ne okuplja nas čak niti njegov život, nego nas okuplja živa prisutnost Isusa Krista koja je bila vidljiva i prepoznatljiva i u životu i u smrti, pa i tijelu sv. Leopolda, rekao je biskup, podsjetivši kako je na beatifikaciji Leopolda Bogdana Mandića. Bl. papa Pavao VI. napravio tu usporedbu s Isusom Kristom, pitajući se koga smo to došli vidjeti, tko nas to okuplja.

U liku sv. Leopolda vidimo lik sv. Franje, rekao je Pavao VI. i otišao i korak dalje istaknuvši: „Ne samo sv. Franjo, već Isus Krist.“ Zato što je sv. Leopold svojim životom, načinom življenja svoga kršćanstva, svog redovništva i svećeništva, bio, a po onom što znači za sve nas i ostaje, živa prisutnost Isusa Krista među nama. I mi nismo došli posjetiti njegovo mrtvo tijelo, već smo se došli susresti s živim Kristom među nama.

Onakvim kakvim je on bio i po onom primjeru kakav je ostavio trajno za nas, pojasnio je propovjednik, te podsjetio kako je upravo radi toga papa Franjo u ovoj Godini izvanrednog jubileja milosrđa izabrao ovog čovjeka zajedno s p. Pijom i ponudio nam ga kao zagovornika, ali i više od toga: kao primjer i to dvostruki.
 
Sveti Leopold je s pravom svetac milosrđa

Drugog dana boravka tijela svetog Leopolda u kapucinskoj crkvi u Dubravi, u subotu 16. travnja euharistijsko slavlje u 11 sati predvodio krčki biskup Ivica Petanjak. U svojoj je propovijedi biskup istaknuo kako kod Boga nema slučaja, da se kod njega sve događa s određenim ciljem i porukom. Podsjetio je da je sv. Leopold proglašen svetim 16. listopada 1983. i da je tada također bila Sveta godina, Godina otkupljenja.

A proglašen je svetim na Trgu Sv. Petra u Vatikanu u tijeku Biskupske sinode koja je razmatrala temu o pokori i pomirenju. Bila je to i peta obljetnica pontifikata danas svetoga Ivana Pavla II. Sada je opet Sveta godina i to milosrđa a sv. Leopold je zajedno s p. Pijom proglašen njezinim zaštitnikom. Od 1983. do 2016. su 33 godine - godine Isusova života. Sav se Isusov život odvijao pod geslom „Obratite se i vjerujte Evanđelju“, istaknuo je biskup, poručivši da nema obraćenja bez pokore, napora, truda, pomirenja, oprosta. Kad god učinimo nešto dobro, ili se obratimo, činimo djelo milosrđa prema dugima ili prema samima sebi. Sveti Leopold sav svoj život proveo je opraštajući grijehe uime Božje i izmirujući ljude s Bogom i s drugima i sa samim sobom, on je prošao zemljom sijući i sadeći Božje milosrđe.



Razmišljajući o tome kako je to sv. Leopold činio, biskup Petanjak napomenuo je da čovjek najčešće stvari ili pojednostavljuje ili previše komplicira, odnosno teško pronalazi pravu mjeru. Svetu godinu milosrđa mnogi su doživjeli kao milosnu godinu oslobođenja jer su došli do spoznaje da i za njih ima nade i mogućnosti da se i oni spase, da im bude oprošteno, da se i njima iskaže milosrđe. I to je točno, jer Božje je milosrđe neizmjerno i uvijek je na djelu. Milosrđe nastupa nakon nečega što je bilo pogrešno, naopako življeno. Možda je netko cijeli život činio nepravdu, drugome od života stvorio pakao, a sad očekuje da mu Bog iskaže milosrđe. No, milosrđe je čisti dar, bez truna naših zasluga, istaknuo je biskup, postavivši pitanje kolika je cijena milosrđa.

Sv. Leopold je s pravom svetac milosrđa. Milosrđe koje je on pola stoljeća svoga svećeništva svakodnevno dijelio imalo je veliku cijenu. Stotine tisuća svećenika svakodnevno ispovijeda ali ih se na naziva milosrdnima. Sveti Leopold imao je mnogo razloga da bude nemilosrdan, njemu je ispovjedaonica i služba ispovijedanja bila nametnuta pod poslušnost.

Htio je biti propovjednik, biti u javnosti, a život je proveo zatvoren u tajnosti. Htio je živjeti u svojoj domovini, a život je proveo u tuđini. Htio je raditi na jedinstvu kršćana i pomirenju naroda a sav je život proveo u tome da čovjek koji je u sebi rastrgan grijehom pronađe jedinstvo sa samim sobom - uglavnom, nijedna mu se želja nije ispunila. Imao je sve preduvjete da bude nemilosrdan a ipak je pred cijelim svijetom, i Crkvom i više od milijardu ljudi on uzor svetosti milosrđa. I to zato što je čitav život on činio pokoru i u sebi pomirivao nepomirljivo, a svima drugima iskazivao neizmjerno milosrđe. Milosrđe drugima može iskazivati samo onaj tko sebe može držati u pokornosti i pod kontrolom, istaknuo je krčki biskup.

Veliki svjedok misionarskog i ekumenskog duha

Večernje euharistijsko slavlje u subotu 16. travnja u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico.
U uvodu nuncij D'Errico istaknuo je radost što predvodi to slavlje, ističući između ostaloga svoju osobnu pobožnost prema sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću kojega je posebno upoznao najprije za vrijeme svoje službe Papina predstavnika u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a potom u Hrvatskoj. Drago mi je doći u ovu župu, gdje subraća odnosno, sinovi sv. Leopolda služe zajednici u Dubravi. Posebno sam sretan da mogu biti s vama, jer sam želio izraziti svoju živu zahvalnost za ovu inicijativu da se svečevi posmrtni ostaci dovedu u Hrvatsku, i to upravo tijekom ove Godine milosrđa, rekao je nuncij, te zahvalio o. Šarčeviću i talijanskim kapucinima.

Osobno sam uvjeren da je sv. Leopold veliki svetac, jer je kršćanske krijeposti razvio do herojske razine. On je veliki svetac i zato što je aktualan za ovo naše vrijeme. Vrlo je moderan radi svoje poruke, svjedočenja, rekao je nuncij D'Errico, posebno ističući da je bio apostol milosrđa.

No, ima još jedna dimenzija koja je konkretnija i važnija za ove naše prilike. On je bio veliki svjedok misionarskog i ekumenskog duha. Čitav njegov život i sve ono što je radio bilo je izručeno Bogu, da bi molio puno jedinstvo među svim kršćanima. Osobito puno jedinstvo i pomirenje između latinske i pravoslavne Crkve. Uvjeren sam da trebamo uzeti sv. Leopolda kao zaštitnika našega služenja u Hrvatskoj. Znamo dobro da su još žive rane nedavnoga rata, a sv. Leopold, apostol milosrđa i veliki podupiratelj jedinstva Crkve, znat će nam pomoći kako da postignemo sve što nam je potrebno da bismo nadvladali teškoće i prisutne rane.

Upravo to želimo moliti u ovoj euharistiji, da nam posredništvo sv. Leopolda pomogne naći nadahnuća koja su nam potrebna u ovoj Godini, i osobito da učini od nas uvjerene podupiratelje potrebe punoga pomirenja, rekao je nuncij.

U propovijedi vlč. Lovrić podsjetio je kako sveti Leopold nikad nije zatajio da je Hrvat, te na njegovu primjeru možemo naučiti kako poštovati svoj rod, svoj narod i svoju domovinu. Nadalje je naglasio da ga nazivaju apostolom ekumenizma i potaknuo vjernike da se utječu zagovoru sv. Leopolda, osobito u ovo vrijeme kada hrvatski narod u svojim molitvama vapi da bl. Alojzije Stepinac bude kanoniziran; da u ova vremena kada je Sveti Otac sazvao Mješovitu komisiju da po ovom našem svecu naš blaženik bude uzdignut na čast svetosti, rekao je Lovrić.
 
Sveti Leopold bio je prijatelj svakog čovjeka
 
Misno slavlje uz tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića koje je izloženo u istoimenoj zagrebačkoj župi u Dubravi, u nedjelju 17. travnja predvodio je kotorski biskup Ilija Janjić. Uz njega su u koncelebraciji bili provincijal Hrvatske kapucinske provincije i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, provincijal Venetske kapucinske provincije fra Roberto Genuin, provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić, rektor svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi fra Flaviano Gusella i gvardijan padovanskog kapucinskog samostana fra Marco Putin, generalni vikar Beogradske nadbiskupije fra Leopold Rochmes i rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić. Euharistijskom slavlju nazočili su i metropolit SPC zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić s đakonom Branimirom Jokićem, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske, kao i izaslanstvo grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Milanom Bandićem.

Na početku propovijedi biskup Janjić rekao je kako je zapravo najveća propovijed sam dolazak sveca u Zagreb, te izrazio nadu da će tijelo pohoditi i rodno mjesto Herceg Novi. Kratko se osvrnuo na Nedjelju Dobroga Pastira. Žetva je uvijek velika, a žeteoca malo, i možda su umorni, rekao je biskup, te molio: „Gospodine daj snage, jakosti svima koji rade na Tvojoj njivi da s radošću propovijedaju Božju riječ i slave Nebeskoga Oca“. Spomenuvši Zaljev hrvatskih svetaca, Boku kotorsku, istaknuo je da nas sve te ljepote svetosti vode k onoj najvećoj ljepoti, ka Bogu, a On kao da nas pita: „Radite li vi na ljepoti svoje duše?“ Ljepota izlazi iznutra, a upravo tu nam je veliki učitelj sv. Leopold Bogdan Mandić koji voli sve bez razlika, jer je cijelog života nastojao oko jedinstva, o kojemu je i sam Isus Krist govorio „da bude jedno stado, i jedan pastir“.



Upućujući na snagu Duha Svetoga koja nam pokazuje put i nadahnjuje nas, rekao je kako nam je Bog dao upravo Duha branitelja, te uputio na Isusove riječi: „Idite u svijet, propovijedajte u moje ime“. Taj Duh Sveti osvojio je i našeg sv. Leopolda, i taj Duh Sveti treba osvojiti sve nas, a kad nas Duh Božji osvoji, onda ćemo biti spremni da budemo drukčiji. Onda ćemo imati snage da izbacimo iz sebe sve prepreke, i sve ono što smeta našem ljudskome odnosu, poput korupcija, rekao je propovjednik. Na pitanje „kako će sve te nesavršenosti izaći iz nas da budemo novi ljudi, kako ćemo obući ovo odijelo milosti koje nam jedino Bog može dati“, odgovorio je kako se predstavnici Crkve kroz sva stoljeća trude da budu sa svojim narodom, da ih tješe, opominju, govore što je dobro, što je zlo. Sam Isus bio je najveći psiholog, i kada je govorio mnoštvu, On je bio kategoričan, ali kad je bio nasamo s pojedincem nije bilo veće blagosti.

Isus Krist bio je učitelj i našem Leopoldu, koji je postao prijatelj svakoga čovjeka koji je došao k njemu s velikim opterećenjem na duši, a nakon odrješenja postao novi čovjek. Toga nam je danas itekako potrebno; da nam predstavnik Crkve pomogne da iz sebe izbacimo zlo, jer nakon izbacivanja zla možemo s psalmistom zapjevati „da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer On je sa mnom“. Tako će život u obraćenosti u kojoj je osjetio Božje milosrđe, Božju Ljubav, biti velik.
 
Jednostavan a snažan zagovornik

Pretposljednjeg dana boravka tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu, u nedjelju 17. travnja večernju misu u župnoj crkvi posvećenoj drugom hrvatskom kanoniziranom svecu predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. U koncelebraciji bili su banjolučki biskup Franjo Komarica, kotorski biskup Ilija Janjić, kapucinski provincijali iz Hrvatske fra Jure Šarčević, Slovenije fra Vlado Kolenko, te Venetske provincije fra Roberto Genuin, rektor svetišta sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi fra Flaviano Gusella i gvardijan padovanskog kapucinskog samostana fra Marco Putin, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve dr. Tomislav Markić, moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola Marko Kovač, te još dvadesetak svećenika. Misa je okupila više tisuća hodočasnika, među kojima i one pristigle iz Bosne i Hercegovine, posebno iz Maglaja u šest autobusa, kao i iz Riječke nadbiskupije, Porečko-pulske biskupije, te više župa Zagrebačke nadbiskupije. Sve je pozdravio fra Jure Šarčević, posebno vlč. Antu Bakovića koji je sagradio crkvu i svetište sv. Leopolda u Maglaju, te je zaslužan za širenje pobožnosti prema tomu svecu.

„Može li se ljepše slaviti Nedjelja Dobrog Pastira od ove prigode uz divnog Božjeg pastira sv. Leopolda“, upitao je uvodeći u slavlje kardinal Puljić. Sv. Leopold se nakon toliko godina vratio među svoj narod, u svoju domovinu, došao i nevjerojatno pokrenuo tolike ljude, rekao je kardinal u propovijedi. „Štujući relikvije, ostatke svetaca, imamo osjećaj: taj je svetac kod Boga, i kad dodirnem njegove zemne ostatke imam osjećaj dodira Božje stvarnosti. Znam da je on bio smrtnik, ali on je postigao ono što svatko od nas želi: na ovoj zemlji biti sretan“. No, toliko smo puta bili prevareni, lažni zemaljski proroci navlače nas, nude nam ovozemaljsku sreću, ovisnost, a onda nas ostave razočaranima, prazne duše i još gore izgubljene nade, rekao je kardinal.

Podsjetio je kako je sv. Leopolda u prigodi beatifikacije Pavao VI. nazvao „pretečom duhovnog ekumenizma“, jer je on sve svoje žrtve prikazao za ostvarenje Isusove molitve na Posljednjoj večeri „da svi budu jedno“. Leopold je shvatio je da su Otac i Sin jedno i oni žele okupiti svoju obitelj u jedno, u Božjoj ljubavi. Stoga se za to molio. Hvalimo se da smo Kristova Crkva, Kristovi učenici, čitamo njegovo evanđelje, međutim pogledajte koliko je podijeljenosti među nama, počevši od same obitelji u kojoj se sve manje razgovara, a još manje se razumije. Đavao sije sjeme svadljivosti, podijeljenosti, mržnje, laži i zavisti, on uživa da to sije.



No, nije problem što on to sije, nego što to sjeme nikne među nama. A sv. Leopold je shvatio što znači moliti da svi budu jedno, rekao je kardinal Puljić te podsjetio kako je snaga molitve u euharistiji. Mi se svaki dan molimo, svake nedjelje idemo na misu, toliko puta se pričešćujemo, ali kao da Isusu ne damo da djeluje u nama, da nas svojom božanskom snagom ujedinjuje u ljubavi. To ne znači da vlada jednoumlje, nego da bude sloga u ljubavi, u različitosti za istim ciljem. Stoga, potrebno je prvo unutar obitelji, župe, biskupije, unutar Katoličke Crkve, a onda unutar kršćanstva stvoriti jedinstvo, jer ako je Isus onaj koji nas ujedinjuje, onda valja nadići sve one sebičnosti, oholosti, sve ono razjedinjuje, poručio je kardinal.

Također je propovjednik podsjetio da je za Leopolda vrhunska vrednota bila izvršiti volju Božju. Svi mi molimo Očenaš i u njemu tražimo „budi volja tvoja“, a koliko puta bi mi htjeli Bogu zapovijedati, ljutimo se ako Bog nije uradio kako mi hoćemo. Nema pravog mira u srcu ni pravog zadovoljstva bez prihvaćanja volje Božje, to je otvaranje Božjoj ljubavi. Evo jedan divan znak vjere u našem narodu, koji je bez posebnog pozivanja okupio mnoštvo koje je došlo počastiti sveca: tako maloga, a tako velikoga; tako jednostavnog, a tako snažnog zagovornika. Koja je to ljepota u našem narodu: znati zahvaljivati za dar vjere koji imamo i koji živimo, te prenositi u svakidašnjicu.

Potrebno je shvatiti: Bog mi je dao toliko darova, a premalo zahvaljujem. Toliko puta mi je oprostio, premalo sam zahvalio. Toliko puta me nahranio svojom Riječju i svojim Tijelom, premalo sam zahvalio. Toliko puta mi je poslao ljude na moju životnu stazu da shvatim da nisam sam. Zato sv. Leopolde nauči nas kako Božju volju vršiti, nauči nas toj malenosti, poniznosti. Nauči nas vrednovati sakrament praštanja, rekao je kardinal, te upozorio kako prvo svećenici moraju shvatiti koje je to Božje povjerenje imati strpljivosti i raspoloživosti kako bi se ljudima dala prilika da se oslobode napetosti, grijeha. A onda i svaki grešnik mora shvatiti: ne ispovijedam se ja svećeniku, nego Bogu svemogućemu preko svećenika. (IKA)