Aktualnosti

Iza mladih Župe sv. Marka Križevčanina još je jedna bogata pastoralna godina u kojoj su svojim zajedništvom i kreativnim idejama obogatili jedni druge. Jednom tjedno se okupljaju na katehezama, a na mjesečnoj bazi organiziraju klanjanje pred Presvetim i misu za mlade – sve pod budnim okom svoga župnog vikara vlč. Odilona Gbѐnoukpo Singboa. No to nije sve – rade i s djecom, usko surađuju s obiteljskom zajednicom te dijele instrukcije jer znaju kako najbolje iskoristiti talente koji su im darovani. U Župi sv. Marka Križevčanina znaju što se krije u srži animatorstva, recept nam je otkrila Maja Đaković, župna animatorica mladih.



Foto: Maja, s lijeve strane Kardinalu, nakon Susreta mladih Zagrebačke nadbiskupije u katedrali 

Majo, reci nam nešto o sebi. Kako su izgledali tvoji prvi koraci kao aktivne vjernice, animatorice?

Imam 22 godine, trenutno radim, ali planiram uskoro upisati studij geografije i povijesti. Bavim se rukometom zadnjih deset godina, volonter sam Dječje udruge Hrabrost – DUH koja pomaže djeci i mladima s teškoćama u razvoju te ih svake godine vodi na hodočašće u Lourdes koje je financirano isključivo donacijama dobrih ljudi. Moji prvi koraci aktivne vjernice započeli su prije dvije godine dolaskom u zbor mladih, na nagovor mlađe sestre. Do tada sam bila jedna od onih koji su uvijek sjedili u zadnjem redu u crkvi i nedovoljno hrabra da se upoznam s drugim mladima u župi. Dolazak u zbor i u zajednicu mladih promijenio je moj način življenja vjere. Do tada sam uvijek ja tražila Boga, ali onda je On, preko drugih ljudi, pronašao mene. Mogu samo reći da je biti član ove zajednice pravi blagoslov i dar od Boga.

Predstavi nam ukratko vašu zajednicu mladih u Župi sv. Marka Križevčanina – kako izgledaju vaši susreti, kada se okupljate, po čemu ste posebni?

Naša zajednica mladih broji oko tridesetak članova. Okupljamo se na katehezama nedjeljom nakon večernje svete mise u 18:30 sati. Njih vodi naš kapelan, vlč. Odilon Gbѐnoukpo Singbo, a svake prve nedjelje u mjesecu imamo i molitveni susret, tj. klanjanje pred Presvetim. Ove pastoralne godine upoznavali smo se s Knjigom Postanka, a imali smo i neke goste predavače. Jedan od njih bio je i mons. Mellon Djivoh, svećenik rodom iz Benina koji se trenutno nalazi na službi u Kongregaciji za nauk vjere u Vatikanu. To je bio jedan zanimljiv susret u kojem smo dobili priliku postavljati pitanja i iz prve ruke čuti nešto više o Vatikanu. Održali smo i jedan zajednički susret s našom obiteljskom zajednicom koji je bio zamišljen kao parlaonica. Tema je bila jako aktualna - kako internet i nove tehnologije utječu na naše obitelji. Mogu reći da je rasprava bila jako simpatična i da smo mnogo toga naučili jedni od drugih. A ono po čemu smo posebni, je naša misa za mlade.



Foto: Na misi za mlade 

Reci nam nešto više o vašim misama za mlade.

Svakog zadnjeg četvrtka u mjesecu u 20 sati slavimo mise za mlade. Ideja je krenula od našeg kapelana, vlč. Odilona. Svaka zajednica treba biti nošena i ojačana molitvom, a najbolja molitva je upravo slavljenje Euharistije. Svaki mjesec izaberemo jednu nakanu za koju prikazujemo svetu misu. Ona obično bude nešto što je trenutno aktualno. Tako smo npr. molili za progonjene kršćane, branitelje, za duhovna zvanja... Mladi svetu misu animiraju pjesmom, neki ministriraju ili čitaju, pišu molitve vjernika. Mi uvijek volimo reći kako je atmosfera na tim misama intimnija zato što nije kao niti jedna druga župna misa. Okupljajući se na njima, pokazujemo našu povezanost i u Gospodinu. Uvijek nas raduje kada se pojavi neko novo lice. Mnogi dovode i svoje prijatelje iz škole ili s faksa. Nakon svake mise za mlade druženje nastavljamo u vjeronaučnoj dvorani uz razgovor, kolače i sokove. Ovim putem pozivam sve mlade, koji su u mogućnosti, da nam se pridruže na jesen kada ćemo nastaviti s našim okupljanjima. Vrata su vam uvijek otvorena.



Foto: Parlaonica za mlade

Također ste nedavno održali i oratorij za djecu. Kako se rodila ta ideja? Što je to oratorij te što je sve potrebno za njegovu organizaciju i pripremu?

Ideja za Dječje ljeto krenula je iz obiteljske zajednice koja je u našoj župi jako aktivna. Tu su im pripomogli i animatori koji su bili većinom sastavljeni od ovogodišnjih krizmanika i srednjoškolaca. Oratorij bi zapravo označavao višednevne susrete za djecu koji nude razne edukativne, zabavne, kreativne i molitvene sadržaje. Tema našeg oratorija bila je „S Isusom i na kraj svijeta“. Kroz pet dana proputovali smo četirima kontinentima: Afrikom, Australijom, Južnom Amerikom i Azijom. Učili smo razne plesove, pjesme i banseve. Članovi obiteljske zajednice pripremili su zanimljive prezentacije o pojedinim kontinentima. Djeca su upoznavala nove kulture i običaje. Pripreme su krenule još par mjeseci prije pošto se prvi put u našoj župi takvo nešto organiziralo i sve nam je bilo novo. Iznenadio nas je interes i velik broj prijavljene djece. Trebalo je osigurati dovoljno prostora za svu djecu, pripremiti igre, razne druge aktivnosti, a veliki posao je bio i u kuhinji. Svoj djeci je bio osiguran doručak, ručak i užina. Ono što je bilo najpotrebnije je molitva, dobra volja i predanost. Ovaj projekt nosio je veliku odgovornost, ali radosna i nasmiješena lica djece govore sama za sebe. To nam je bio i jedan od ciljeva. Mnogoj djeci ovo će biti uspomena koju će doživotno nositi, ali i poticaj da ostanu dio župne zajednice. Osim ljudi koji su bili direktno uključeni u Dječje ljeto, treba spomenuti i mnoge župljane koji su svojim molitvama nosili ovaj projekt.



Foto: Božićni koncert zbora mladih

Reci nam što još nude i čime se još bave mladi župe sv. Marka Križevčanina? Imate li što novo u planu za novu pastoralnu godinu kad se svi vratite svježi  i odmorni preko ljetnih praznika?

Zadnje dvije godine organizirali smo i dva dočeka nove godine za mlade uz klanjanje i kasniju zabavu u vjeronaučnoj dvorani te dva cijelonoćna bdijenja s Velikog četvrtka na Veliki petak. Odaziv je bio jako dobar. Priključio se velik broj župljana, što nas sve jako veseli. Vjerujemo da će to postati tradicija u našoj župi. Od ove pastoralne godine počeli smo i s davanjem besplatnih instrukcija iz hrvatskog i engleskog jezika te matematike, fizike i kemije. Dva puta tjedno instrukcije daju mladi iz župe i neki članovi obiteljske zajednice. Mnoge aktivnosti vežu obiteljsku zajednicu i zajednicu mladih. Nadamo se da ćemo nakon ljeta započeti projekt obnove jedne vjeronaučne dvorane. Jednu je već obnovila obiteljska zajednica prodajom kolača.



Foto: Pripreme mladih za Susret hrvatske katoličke mladeži

Kako bi mladi mogli činiti slične stvari u svojim župnim zajednicama potrebni su im talenti koje nam Gospodin daje, kako se oni  mogu iskoristiti na najbolji način. Što savjetuješ mladima koji su još u potrazi za svojim talentima? I kako ih mogu razvijati u svojoj župnoj zajednici?

Najvažnije, ali i najteže je biti strpljiv. Tu bih htjela spomenuti jedan citat sv. Franje Saleškog kojeg jako volim, a mislim da može biti koristan kao savjet i poticaj drugima: „Morate biti jako strpljivi. Veliki se planovi ostvaruju strpljenjem i s mnogo vremena. Ono što iznikne za jedan dan, sljedeći već vene. Dakle hrabro, Bog će biti s vama!“ Svatko u sebi ima nekakav talent. Ne treba nas obeshrabriti ako ga odmah ne otkrijemo. Kako mi budemo rasli u vjeri, tako će rasti i naši talenti. Želim poručiti mladima da se međusobno potiču u svojoj zajednici. Da bi orkestar izveo neku simfoniju, potrebno je više različitih instrumenata. Tako je melodija koju čujemo bogatija i ljepša. Isto tako i svaka zajednica treba imati puno različitih ljudi, lica, osobnosti i talenata da bi ispunila svoju svrhu i ostvarila cilj, da bi širila Kristovu ljubav.

Ovo ljeto je na animatorskom ljetu na Malom Lošinju tema „Tko je animator?“ I ti si 2013. godine bila sudionica tog ljeta. Je li i kako je tebi animatorsko ljeto na Malom Lošinju pomoglo u tvom radu u župi te što bi poručila svima koji idu ovo ljeto?

Animatorsko ljeto na Malom Lošinju mi je omogućilo da bolje upoznam sebe i ohrabrilo da ne budem samo prolaznik u svojoj župi. Nas je trenutno osam animatora u župi. Ideja ne nedostaje. Najvažnije je da smo složni, da slušamo prijedloge drugih, da uvažavamo svačije mišljenje i dok smo zajedno i nemoguće stvari čine se mogućima. Onima koji ovo ljeto idu na Mali Lošinj poručujem da uživaju i da ono što će tamo dobiti donesu natrag u svoje župe, a to je jedno divno svjedočanstvo vjere koje se tamo može dobiti. I neka im to bude poticaj da budu ti koji će mijenj
ati svoju zajednicu.