Aktualnosti

Euharistijsko slavlje drugog od 13 utoraka sv. Antunu 26. ožujka u Župi sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima predvodio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu vlč. Anton Tamarut.

 

„Sveci su živjeli od Božje riječi, oni su posebni po tome što nisu samo slušali tu riječ, odobravali je, nego su je i sami nastojali živjeti. Zato za njih kažemo da su oni življeno Evanđelje. Sveti Antun je jedan od tih svetaca, koji je Isusa najbolje razumio i koji je imao čežnju da ga svojim životom uprisutni u svome vremenu“, rekao je vlč. Tamarut u propovijedi, dodavši da je „sretna okolnost što smo u Velikom tjednu okupljeni oko svetog Antuna da bismo razumjeli otajstvo Isusove muke i smrti, da bismo bolje shvatili poruku Božje riječi koja nam je upućena“.

Osvrćući se na prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije, na Drugu pjesmu o Sluzi Jahvinom, istaknuo je da je Sluga Jahvin misteriozan lik kojemu su pripisana dva glagola, vratiti i okupiti. U tim glagolima, u tom poslanju tog tajanstvenog lika, zapravo će biti nagoviješten Isus Krist. On će vratiti Jakova, on će okupiti Izrael, rekao je propovjednik.

„Izrael je često bio nevjeran Gospodinu, odlazio je od Gospodina, priklanjao se tuđim bogovima, klanjao se idolima, to je bila njegova najveća nesreća. Po proroku je Gospodin obećao da će u punini vremena poslati nekoga tko će savez s njime učiniti nutarnjim, kada narod više neće iz nekog straha slušati Boga, nego iz ljubavi. Kada će u srce naroda i u srce svakog pojedinca biti ugrađen duhovni mehanizam po kojem će netko prianjati uz Gospodina, ne zbog straha od kazne, nego iz želje da bude u dobroj blagoslovljenoj blizini, da odgovori na ljubav, da ostvari ljubav kao svoj temeljni životni poziv“, pojasnio je vlč. Tamarut.

"Isus će biti taj koji će sklopiti taj savez, koji će čovjeka koji luta vratiti u Božju blizinu", rekao je propovjednik. "U svome tijelu, on će osnovati taj novi savez, povezati nas s Bogom. Za njega je također rečeno da će okupiti svoj narod. Raspršene sinove Božje skupiti u jedno." Potom je vlč. Tamarut dodao: „Kad se čovjek odijeli od Boga, onda se pogubi u sebi, ali i u međusobnim odnosima, rasprši se, a kad je raspršen onda postaje nemoćan, slab. Svatko počne lutati i hodati svojim putem. Raspada se zajednička energija, mogućnost da se nešto napravi, da to što se napravi ima svoju trajnost, ima svoju budućnost.“

"Gospodin nas je došao okupiti, sabrati nas. To što je Gospodin učinio, to je ostavio u poslanje i svima nama, da njegovo djelo vraćanja k Bogu i njegovo djelo okupljanja ljudi bude aktualno u svim vremenima. Ono bi danas trebalo biti važno, djelatno u našim životima da i mi budemo osobe koje se najprije same vraćaju Gospodinu, ako smo se od njega odmaknuli, otuđili se, zaboravili na njega, a onda da i drugima pomognemo", rekao je vlč. Tamarut. Propovjednik je uputio poziv okupljenim vjernicima: „Vratimo se Gospodinu!“.
„Vi i znate koliko je važno zajedništvo, ono bračno, obiteljsko, narodno, crkveno. Ako su ljudi međusobno razdijeljeni, posvađani, onda je ozračje u društvu sumorno, teško, teško se živi u jednom ozračju zatrovanom mržnjom, svađama, ružnim govorom o drugima. Upravo je i naše poslanje danas, ovdje pod zaštitom svetog Antuna, da budemo osobe koje okupljaju, povezuju, kraj kojih je ugodno biti, koje ne stvaraju nervozu, napetost, nego osobe kraj kojih se svatko može i odmoriti, opustiti, poći osvježen svome domu ili poslu“, naglasio je vlč. Tamarut. "Ako to uspijemo u ovom tjednu, obnoviti u sebi tu potrebu za jedinstvom vlastitog bića, da ono što je u nama raspršeno skupimo i da onda tu sabranost prenosimo, roditelji na svoju djecu, djeca na svoje roditelje, svi jedni na druge, napravit ćemo Božje djelo, Boga ćemo proslaviti", poručio je.

U nastavku  propovijedi, osvrćući se na pročitano evanđelje, istaknuo je da „u drami Isusove muke iskaču pojedini likovi, ne za primjer da ih nasljedujemo, nego kao opomena, da nam se ne dogodi kao i njima, već da opomenuti njihovim krivim ponašanjem ne dođemo u situaciju izdaje i zataje kad je riječ o Isusu“. Propovjednik je zapitao okupljene vjernike: Je li prejako reći da smo svi na neki način Isusa izdali u ovoj ili onoj životnoj prigodi? Kada? „Naprosto kada samo trebali biti njegovi učenici, kada se trebalo po našem ponašanju, po našim riječima, po našem životu prepoznati da pripadamo Isusu“, rekao je. „Mi smo se kamuflirali tako da nitko ne bi ni pomislio da pripadamo krugu njegovih učenika, mi smo ga čak u nekim zgodama unovčili, prodali da bismo nešto drugo zaradili, postigli. Odrekli smo ga se da bismo napredovali, možda u profesiji, zvanju, da bismo možda nekad ispali u društvu zabavniji, prihvatljiviji. Nismo bili ono što bismo trebali biti. To znači zapravo izdati“, protumačio je vlč. Tamarut.

Pojasnio je zatim što bi značilo zatajiti. „Ne priznati se njegovim, biti oportunista, to znači već prema životnim prilikama reći: Ja jesam kršćanin. Ja idem u crkvu. Ja živim od Božje riječi. U mojoj obitelji se moli. Ili tako u nekoj drugoj situaciji gdje procijeniš da je bolje s Bogom ne mahati, da je bolje Isusa ne spominjati, onda si čak spreman reći: Ja ne idem u crkvu pa nije ti meni do toga“. Pojasnivši da u takvim situacijama nismo ništa bolji od Petra, nego čak još i gori jer je Petar barem zaplakao, dodao je: „On je svoj grijeh suzom oprao, a nama često fali te suze. Mi znamo da oproštenje grijeha zadobivamo kajanjem. Kajem se od svega srca, ali to kajanje, braćo i sestre, ne bi smjelo biti samo verbalno iskazivanje, neka formula koju znamo napamet, nego kajanje prije svega kao bol duše. Bože, boli me duša, plače mi se što sam tebe zatajio, tebe koji si ljubav“, rekao je vlč. Tamarut.

Potom je zapitao okupljene vjernike: „Recite iskreno, pitat ću i sam sebe, a onda mogu i vas. Koliko smo puta iskreno plakali? Koliko nas je puta duša boljela što Bogu nismo bili vjerni, što smo izigrali svoju riječ danu Bogu? Što smo se udaljili od krsne milosti, od krsnih obećanja? Kajanje je milost, da budeš raskajan da upoznaš svoje stanje, da se vidiš gdje si. Ako si večeras rastresen, ako si negdje odsutan, ako si podijeljen, ako si još svadljiv, ako u tebi ima neke agresije, ne znaš ni sam zbog čega, ali svađao bi se, grizao bi, ubadao bi. To najprije moraš priznati, već je velika milost ako si sebe na taj način skenirao, ako ti je Bog pustio svjetlo na tvoju dušu da to vidiš. I onda da tome kažeš ne, neću u tome ostati jer to ne odgovara onome što bi trebao biti“, pojasnio je propovjednik. To Božja blizina ne podnosi jer sam po krštenju i po sakramentima postao Božji miljenik, Božja miljenica pa kako mogu to reći ako živim tako opako, izdajnički, zatajnički. Kao što je razbludni, rasipni, sin iz Evanđelja ustao i pošao svome Ocu, vlč. Tamarut je pozvao vjernike da puste za sobom svoj grešan život i vrate se kao svjedoci Božjeg milosrđa, Božje ljubavi, dodao je.

Sveci su, i sv. Antun prije svega, svjedoci Božje ljubavi i Božje milosti. Postavio je onda pitanje: „Zašto je Bog dozvolio da Petar tako nisko padne? Petar je za razliku od Jude stvarno volio Isusa, volio ga je. Juda je bio lopov, kradljivac. On je postupno postojao sve gori. Petar nije bio takav, ali što je kod Petra bio problem. Uvjerenost da on vlastitim snagama može u smrt za Isusa", protumačio je. „Kajanje je dar, milost, tako i to da budeš Isusov, da budeš svjedok njegove ljubavi, da staneš ispred, iza njega, da si u svakom trenutku slobodan. Kao svjedok Božjeg otajstva potrebna ti je milost, ne smiješ biti preuzetan i reći: Ja ću sad pokazati tebi da sam ja vjernik, nekim svojim praksama, stavom, riječima, stiskom desnice“, istaknuo je.

Zaključujući propovijed, rekao je da kršćani nisu stoici, oni koji se oslanjaju na vlastite snage, nego na Božju milost, žive od Božjeg milosrđa, žive od njegovog dara, besplatnog dara, to je milost. To su razumjeli sveci. „To je razumio sv. Antun, koji nas je okupio ovdje oko Isusa. Sv. Antun nas je okupio da čujemo Isusa, da osjećamo Isusov dah, dah njegova duha, da čujemo Isusovo srce i sveti Antun uživa u tome, u svakome od nas uživa ukoliko se to sada u nama događa, i ne samo sada, nego ako se to i ovaj Veliki tjedan bude događalo, i ako i mi poput njega i poput drugih svetaca naprosto budemo svjedoci Božje milosti i Božjeg milosrđa“, zaključio je vlč. Tamarut.

Jutarnju misu predvodio je župnik Župe sv. Filipa i Jakova u Novom Vinodolskom don Mario Frlan.