Aktualnosti

Prošlog vikenda, 5. i 6. travnja, župom sv. Pavla apostola u zagrebačkom Retkovcu zavladala je velika radost. Imali smo priliku upoznati i provesti predivna tri dana s Kursiljom. U petak navečer, okupio se poveći broj mladih u župnoj dvorani s velikom radoznalošću i znatiželjom što je to Kursiljo. Mnogi su od nas prvi puta čuli za taj naziv tek kada nam je naš kapelan, vlč. Nikola Jurković, rekao da će nam Kursiljo voditi ovu korizmenu duhovnu obnovu.

Naša avantura započela je, u petak navečer, susretom s vlč. Andrijom Vrane i nekolicinom animatora. Nakon molitve i pjesme slijedilo je kratko predstavljanje članova Kursilja i objašnjenje što je to uopće Kursiljo. Ubrzo smo saznali da je Kursiljo mali tečaj radosnog kršćanstva. Tako je i naša radost počela rasti s prvom temom u kojoj smo spoznali tko smo zapravo mi, odnosno tko sam ja?! Iz predavanja vlč. Vrane i svjedočanstva animatora Nikole, zaključili smo da smo mi ljubljeni sinovi i kćeri Božje. Pomoću prezentacije kojia je uslijedila na primjeru Drvenaca još smo malo produbili tu našu spoznaju i dodali joj istinu da smo jedinstveni! U toj radosti i istini završili smo susret u petak.

Susret se nastavio u subutu ujutro, ovoga puta u OŠ Retkovec i trajao je cijeli dan. Tog jutra opet se okupio veliki broj s novim zanimanjem što nas danas očekuje. Započeli smo molitvom i pjesmom. Zatim je slijedila prva tema u kojoj smo razmatrali Božju ponudu prijateljstva i tražili odgovor na pitanje koje je to moje mjesto u Crkvi? Zaključili smo da su nam krštenjem omogućene tri temeljne stvari. To su: pripadnost – mi pripadamo Ocu, mi smo rođeni za vječnost. Zatim biti ljubljen – Bog nas nije stvorio u nesigurnosti već nam je omogućio i zagarantirao ljubav te sinovstvo – time nam je omogućio sigurnost i zaštitu.



U toj istini tražimo svoje mjesto u Crkvi, u zajednici, u kojoj svatko od nas ima svoju ulogu. Bitno je da pronađemo svoju ulogu, da pronađemo sebe u njoj i da pronađemo radost u njoj, a ne da želimo biti nešto što nismo. Zatim smo se podijelili u male grupe u kojima smo kratko raspravljali o ovoj temi te izrekli svoja iskustva i doživljaje. Tako su se nizale teme jedna za drugom. U svakoj od njih otkrivali smo kako biti uistinu radosni kršćani i sol ovoga svijeta.

Kako ići protiv struje, kako ugraditi u svoj život istinske i prave vrijednosti. Veoma je poticajno što je svaku temu, svako promišljanje svećenika pratilo svjedočanstvo animatora, laika, mlade osobe. To nam je jasan pokazatelj da je uistinu moguće i u današnjem svijetu biti radostan kršćanin. Da to nije samo lijepa priča koju svećenik može pričati s ambona već da je to moguće, svakome od nas, ugraditi u život. Moguće je postati drugačiji, postati pravi Kristov prijatelj.

Duhovna obnova je završila u nedjelju navečer zajedničkom misom. Vjerujem da je bila uistinu plodonosna za svakoga od nas te da će od sada na našim licima, u našim srcima i u našoj komunikaciji biti više radosti, ljubavi i poštovanja, jer svi smo mi uistinu jedinstveni ljubljeni sinovi i kćeri Božje.