HR

Riječ Svetog Oca

Graditi budućnost s migrantima i izbjeglicama

Poruka pape Franje za 108. Svjetski dan selilaca i izbjeglica [25. rujna 2022.]
 
Graditi budućnost s migrantima i izbjeglicama
 
»Nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo« (Heb 13, 14)

Draga braćo i sestre!

Konačni smisao našeg ovozemaljskog “putovanja” jest potraga za pravom domovinom, Božjim kraljevstvom koje je uspostavio Isus Krist, koje će svoje puno ostvarenje naći kada On ponovno dođe u slavi. Njegovo kraljevstvo još nije ispunjeno, ali je već prisutno u onima koji su primili spasenje. »Kraljevstvo Božje je u nama. Iako je još uvijek eshatološko, budućnost svijeta i čovječanstva, ono je istodobno u nama« [1].

Budući grad je »utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog« (Heb 11, 10). Njegov projekt uključuje intenzivan rad na izgradnji u koji se svi moramo osjećati osobno uključenima. To je marljivi rad na osobnom obraćenju i preobrazbi stvarnosti, kako bi smo sve više bili u skladu s Božjim naumom. Povijesne drame podsjećaju nas na to koliko smo još daleko od postizanja našega cilja – novog Jeruzalema, »Šatora Božjeg s ljudima« (Otk 21, 3). Ne smijemo, međutim, zbog toga klonuti duhom. U svjetlu onoga što smo naučili u nedavnim nevoljama, pozvani smo obnoviti našu predanost izgradnji budućnosti koja više odgovara Božjem naumu, izgradnji svijeta u kojem svi mogu živjeti u miru i dostojanstvu.

»Iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva« (2 Pt 3, 13). Pravednost je jedan od konstitutivnih elemenata Božjega kraljevstva. U svakodnevnom traženju njegove volje, nju se valja izgrađivati strpljivo, velikodušno i odlučno, kako bi se svi koji su je gladni i žedni mogli nasititi (usp. Mt 5, 6). Pravednost Kraljevstva treba shvatiti kao ostvarenje Božjeg reda, njegovog skladnog plana, gdje je, u Kristu umrlom i uskrslom, cjelokupno stvorenje ponovno “dobro”, a čovječanstvo “veoma dobro” (usp. Post 1, 1-31). Ali da bi zavladao taj divan i čudesan sklad, moramo prihvatiti Kristovo spasenje, njegovo Evanđelje ljubavi, kako bi se uklonilo nejednakosti i diskriminacija u ovome svijetu.

Nitko ne smije biti isključen. Njegov je plan u svojoj biti uključiv, a u središte stavlja one koji tavore na egzistencijalnim periferijama. Među njima je mnogo migranata i izbjeglica, raseljenih osoba i žrtava trgovine ljudima. Božje kraljevstvo se gradi s njima, jer bez njih to ne bi bilo Kraljevstvo kakvo Bog želi. Uključivanje najranjivijih je preduvjet za steći punopravno građanstvo u njemu. Jer Gospodin kaže: »Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni« (Mt 25, 34-36).

Graditi budućnost s migrantima i izbjeglicama znači također prepoznati i valorizirati ono čime svaki pojedini od njih može pridonijeti procesu izgradnje. Sviđa mi se gledati na fenomen migracije kroz prizmu viđenja proroka Izaije, u kojem se strance ne predstavlja kao osvajače i rušitelje, već kao marljive trudbenike koji obnavljaju zidove novog Jeruzalema, Jeruzalema otvorenog za sve narode (usp. Iz 60, 10-11) .

U istom proroštvu dolazak stranaca predstavljen je kao izvor obogaćenja za sve: »k tebi će poteći bogatstvo mora, blago naroda k tebi će pritjecati« (60, 5). Povijest nas, doista, uči da je doprinos migranata i izbjeglica bio temelj društvenom i gospodarskom razvoju naših društava. A to je i danas. Njihov rad, samoprijegor, mladost i poletnost obogaćuju zajednice koje ih primaju. Taj bi doprinos, ipak, mogao biti mnogo veći da je valoriziran i podržan ciljanim programima. Riječ je o golemom potencijalu, koji je spreman izraziti se ako mu se za to pruži prilika.

Stanovnici novog Jeruzalema – tako Izaija nastavlja svoje proroštvo – uvijek drže vrata grada širom otvorena kako bi stranci mogli ući sa svojim darovima: »Vrata će tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noću neće se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda« (60, 11). Prisutnost migranata i izbjeglica, osim što je veliki izazov, ujedno je i prilika za kulturni i duhovni razvoj sviju. Zahvaljujući njima imamo priliku bolje upoznati svijet i ljepotu njegove raznolikosti. Možemo sazreti kao ljudi i zajedno graditi veće “mi”. U međusobnoj otvorenosti stvaraju se prostori za plodonosno sučeljavanje različitih vizija i tradicija, koje otvaraju duh novim perspektivama. Ujedno otkrivamo bogatstvo sadržano u nama nepoznatim religijama i duhovnostima, a to nam daje poticaj za produbljivanje vlastitih uvjerenja.

U Jeruzalemu narodâ hram Gospodnji uljepšan je prinosima koji dolaze iz stranih zemalja: »Sva stada kedarska u tebi će se sabrati, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Penjat će se k’o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit ću dom slave svoje!« (60, 7). U tom smislu, dolazak katoličkih migranata i izbjeglica može unijeti novu energiju u crkveni život zajednica koje ih primaju. Oni često donose dinamičnost i živost, te svojim duhom obogaćuju naša slavlja. Dijeljenje različitih načina izražavanja vjere i pobožnosti povlaštena je prilika da se u punini živi katolicitet Božjeg naroda.

Draga braćo i sestre, a posebno vi mladi! Ako želimo surađivati s našim nebeskim Ocem u izgradnji budućnosti, činimo to zajedno s našom braćom i sestrama migrantima i izbjeglicama. Gradimo je danas! Jer budućnost počinje danas i počinje sa svakim od nas. Ne možemo ostavljati naraštajima koji dolaze odgovornost za odluke koje je potrebno donijeti danas, da bi se ostvario Božji plan za svijet i došlo njegovo kraljevstvo pravde, bratstva i mira.

Molitva
Gospodine, učini nas svjetlonošama nade,
da tamo gdje je tama zavlada tvoje svjetlo,
a gdje je bezvoljnost ponovno oživi povjerenje u budućnost.
Gospodine, učini nas oruđem svoje pravednosti,
da tamo gdje je isključenost, procvjeta bratstvo,
a gdje je pohlepa, duh dijeljenja s drugima procvate.
Gospodine, učini nas graditeljima Kraljevstva svojega,
zajedno s migrantima i izbjeglicama
i sa svima koji žive na periferijama.
Gospodine, daj da naučimo kako je lijepo
kao braća i sestre zajedno živjeti. Amen.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 9. svibnja 2022.

FRANJO
____________________________________
[1] Sv. Ivan Pavao II., Govor prigodom pohoda Rimskoj Župi sv. Franje Asiškog i Katarine Sienske, zaštitnika Italije (Discorso nella visita alla Parrocchia romana dei SS. Francesco d’Assisi e Caterina da Siena Patroni d’Italia), 26. studenog 1989. 
Ispišite stranicu: