Aktualnosti

U subotu, 8. ožujka, u pastoralnoj dvorani župe Uzvišenja Svetog Križa Začretja, održan je katehetski seminar za Zagorski arhiđakonat. Nakon uvodne riječi predsjednika Povjerenstva za župnu katehezu Zagrebačke nadbiskupije vlč. Tomislava Subotičanca, predavanje je predvodio prof. dr. Milan Šimunović.

Na predavanju je istaknuto kako u današnjem pluralnom svijetu čovjek na 'svoj način' i 'kada želi' izabire što će i na koji način vjerovati, ne mareći za institucionalno uvjetovanje. 'Novo vrijeme' sve jače utječe na proces uvođenja u vjeru, ali i 'stavlja u pitanje' tzv. naslijeđenu vjeru starijih. Na taj način u porastu je 'rascjep između vjere i kulture', a što danas proizvodi i svojevrsnu 'blokadu' evangelizacije, kako ju Crkva zamišlja. Kateheza se više ne može odvijati kao nešto 'izdvojenog', apstrahirajući od niza današnjih izazova, a pogotovo bez uvjerenja da se radi o prvome redu o 'katehezi zajednice', dakle ne samo za djecu i mlade. Ona je djelo cijele Crkve, motor pokretač promjena. Ono što se događa na katehezi mora imati odraza u životu zajednice. Mora voditi računa o shvaćanju Crkve na II. vatikanskom koncilu i pokoncilskih dokumentima, danas na poseban način o apostolskoj pobudnici pape Franje 'Radost evanđelja'.

Osjeća se nužnost 'evanđeoskog razlikovanja' svih događanja. Traži se rješenje u drugačijoj evangelizaciji, različitijoj od jučerašnje, koja vodi prema 'zajedničkom' promišljanju o novom liku kršćanina. Svima je potreban novi navještaj 'radosne vijesti', kao vizija koje su kadre 'spasiti čovjeka', s naglaskom na uvjerljivijem proglašenju Božjeg kraljevstva koje je blizu. Cilj je probuditi 'ulijenjene kršćane', doći do populacije 'udaljenih', te ih sve zajedno ohrabrivati u vjeri da Bog ljubi čovjeka, da se ne umara praštajući. Potreban je i novi pristup, s više strpljivosti i milosrđa, s naglaskom na radosti evanđelja. Pokazujući kako kršćanstvo nije doktorina grijeha (popis zakona i zabrana) nego 'radost Kraljevstva'.

Župna kateheza bi se trebala više usredotočiti na odrasle, postati put prema zrelijoj vjeri.  Također uz katehetske susrete, nužno je pokretanje 'posebnih zajednica' (liturgijskih, biblijskih, molitvenih, karitativnih, obiteljskih). Time bi se daleko više događalo međugeneracijsko prenošenje vjere u župnoj zajednici. U zadaći prenošenja vjere svi kršćani su karike u tom 'lancu' evangelizatora. I ako jedna karika zakaže (nažalost, najčešće je to obiteljska), tada druge karike (župne kateheze) trebaju pojačati svoju ulogu. Djecu i mlade valja odgajati da znaju preuzimati 'katehetske zadaće', da budu misionari Božje ljubavi. Time će se ostvariti cilj kateheze, a to je živjeti po Kristu.

Od presudne je važnosti da se župna zajednica obnavlja kako bi bila mjesto doživljaja i življenja istinskog kršćanskog iskustva, radosnog susretanja s Kristom i 'vježbanja' za svjedočenje vjere. U tom smislu valja sanjati o formiranju 'timova navjestitelja', odnosno educiranijih vjernika laika, koji će pokrenuti nove inicijative, višeoblična katehetska okupljanja. Očekuje se da se neki osposobe kako bi mogli poći i u neke obitelji radi 'prvog navještaja'. Župna kateheza je bitno u službi tog svetog putovanja, kojega nema bez sve 'zrelije vjere', a to znači odgoja vjere i u vjeri.