Aktualnosti

U sklopu inicijative pape Franje „24 sata za Gospodina“ mladi Trešnjevačkog dekanata okupili su se 5. ožujka na korizmenoj duhovnoj obnovi u Župi sv. Marka Križevčanina. Ovom inicijativom Sveti Otac želio je potaknuti vjernike diljem svijeta da sakrament pomirenja stave u središte i tako spoznaju veličinu Božjeg milosrđa. Vođeni riječima evanđelista Mateja „Milosrđe mi je milo“ (Mt 9, 13), mladi su promišljali o Bogu kao milosrdnom Ocu koji ih neprestano poziva da upoznaju Njegovo milosrđe.

Duhovna obnova započela je duhovnim nagovorom vlč. Damira Ocvirka, župnika Župe Sv. Josipa. U svojem je nagovoru vlč. Ocvirk mladima govorio o važnosti sakramenta pomirenja, naglasivši kako je ispovjedaonica mjesto koje predstavlja čistilište za naše duše. Istaknuo je kako se trebamo pouzdati i uroniti u Božje milosrđe te da Bog svakome od nas daje priliku da se popravimo i obratimo. „Nemojte se umoriti ljubiti Boga, uvijek ponovno započinjati nakon pada. Odazovite se samo isključivo Božjem pozivu, budite sveti. Zalažimo se u neprestanom hodu za Isusom, priznajući da smo slabi i potrebni Božjeg milosrđa.“, riječi su koje je mladima uputio vlč. Ocvirk.



Bogat duhovni program nastavljen je pokorničkim bogoslužjem koje je vodio vlč. Martin Krizmanić, župni vikar u Župi Blagovijesti-Navještenja Gospodinova u Vrbanima i u Župi Bogojavljenja-Sv. Tri Kralja u Vrbanima III. Govoreći o čovjekovom pomirenju s Bogom, mlade je pripravio za sakrament pomirenja kojemu su kasnije imali priliku pristupiti. Nakon pokorničkog bogoslužja uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je vodio vlč. Ivan Vučak, župni vikar Župe Sv. Josipa, a pjesmom i meditativnim tekstovima animirao Duhovni kutak, bend sastavljen od sadašnjih i bivših učenika XI. gimnazije iz Zagreba i vođen profesorom Stjepanom Arnušem.



Duhovna obnova završena je euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Jakov Rađa, koordinator za trajnu formaciju svećenika Zagrebačke nadbiskupije. U svojoj je homiliji, na temelju Isusove prispodobe iz Lukina Evanđelja (Lk 18, 9-14), prikazao dva načina života, jedan po uzoru na farizeja, a drugi po uzoru na carinika. Napomenuo je kako je za tumačenje netom pročitane Božje riječi važno naglasiti mjesto radnje u Evanđelju, a to je Hram. U njemu se točno znalo tko gdje smije stajati, a što je čovjek bio bliže Svetištu nad svetištima, bio je svetiji, važniji u društvu i važniji pred Bogom. Carinik je prikazan kako stoji izdaleka, kuca na vrata Božja i udara se u prsa, pokazujući time iskrenu želju za promjenom. S druge strane, farizej ne dolazi u Hram moliti, on se samo hvali.

Ukazujući na ta dva molitvena odnosa, vlč. Rađa istaknuo je problem podcjenjivanja i ogovaranja drugih ljudi. Pitajući se zašto to radimo, zaključio je kako to činimo da bismo se osjećali bolje i opravdali sami sebe uspoređujući se s drugima. Na kraju svoje homilije, prisutne mlade pozvao je da se uspoređuju s Kristom, a ne s drugima, te da Kristov križ bude njihovo ogledalo. Nakon svete mise mladi su druženje nastavili i u pastoralnom centru.