Aktualnosti

„Svibanj 2014. Poplave.“ Mnogim ljudima će upravo te riječi ostati duboko urezane u srcima kao suze boli. Iako možda nemaju priliku vidjeti na televiziji koliko ljudi se povezalo, osjećaju našu blizinu. I to je jedino što im možemo dati, a ta blizina zove se ljubav. Ljubav u utješnim riječima, ljubav u dekama, hrani, vodi, svijećama, lijekovima, odjeći, higijeni. Ljubav da nisu ostali sami.

U već siromašne krajeve poplave su donijele ne samo bolesti, ruševine, uginule, mine, već još veće siromaštvo. Mnogo je onih koji su do sada bili bez ikoga, ostali i bez ičega. Majka Tereza kaže: „Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga, tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji.“ Župa Marije Kraljice apostola u Zaprešiću, spremno je, bez razmišljanja, počela dijeliti taj osmijeh i jača ramena, jer je srela te ljude u svome srcu, na onom istom Križu na kojem se nalaze i naše boli.

Već u nedjelju 18. svibnja 2014. počele su prve donacije. Volonteri se nisu međusobno organizirali. Organizirala ih je Ljubav. Narednih dana ljudi su dolazili ostavljajući ne samo hranu i higijenske potrepštine, već i sami sebe. Neki na pola sata, neki na par sati. Kako su jedni dolazili, tako su drugi odlazili. I nije prošao nijedan sat bez ijednog volontera. Svi su pomagali kako su znali i umjeli. Čak i djeca. Pisala su pisma, crtali, ukrašavali ih i donosili svoje najdraže igračke. A koordinator akcije? Postojao je samo jedan. Kad god nismo znali što bi, samo bi ga pogledali i sve bi nam bilo jasno. Nije nam puno trebalo da ga odredimo. Samo smo pogled produžili do vrha crkvenog tornja.



Stari i mladi, bogati i siromašni, iako mnogi postali su jedno. Nema onoga koji naređuje, broji, gleda tko, što, zašto, kako, jer kad je Ljubav na djelu, ona sama po sebi sve objasni. U početku ljudi nisu znali da je dobro donijeti već sortiranu robu, tako da smo uzeli vreće i u njih stavljali što bi našli. Bilo je tu vreća s oznakama: „Ženska odjeća“, „muška odjeća“, „odjeća za mlade“ ili samo „odjeća“, „cipele“, „dječja odjeća“, „higijena“, „pelene“, „hrana“, „dječja hrana i higijena“, „igračke“, „deke, plahte, ručnici“, „jastuci“… voda, mlijeko, čitave kutije s brašnom, šećerom, rižom, tjesteninom…

Kako bi rasteretili Crveni križ i Caritas odlučilo se da se sve stvari prenose vlastitim prijevozom. Odmah su u pomoć priskočili župljani sa svojim kombijima i u dva dana poslali smo čak pet kombija koji su se uputili u Slavoniju i Bosnu i Hercegovinu. Neki župljani koji imaju rođake u BiH kažu da na nekim dijelovima pomoć još nije stigla. Gladni su, žedni i ne mogu iz stana. U nekoliko sati u župi je bilo toliko puno donacija da nam je postalo žao što nemamo prijevozna sredstva kojim bi ih odnijeli, nego samo stoje na skladištu. Kontaktirali smo Grad Zaprešić, Dobrovoljno vatrogasno društvo Zaprešić i Udruženje obrtnika Zaprešić koji su bez imalo razmišljanja priskočili u pomoć. I zaista, na tome im hvala!



Malim koracima gradimo budućnost. Kada bi svatko napravio samo mali korak, uvidjeli bi koliko je to zapravo velik korak za sve potrebne. Kada bi svatko dao samo dio svoga srca, napravio bi se mozaik i ljudi bi zaboravili na predrasude, upiranje prstom u druge, zaboravili bi mržnju i neprijateljstvo. Postali bi jedno. Stvari su prolazne, duša nije. Stvari dođu i prođu, čovjek ostaje. Prvo budimo ljudi, a tek onda sve ostalo. Ako se povežemo, možemo sve! „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18, 20). Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova (Mt 6, 34).“