Aktualnosti

Zagreb, (IKA) – Prof. dr. Zoran Šućur sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Studijskog centra socijalnog rada održao je u poslijepodnevnom dijelu rada 54. teološko-pastoralnoga tjedna u Zagrebu 29. siječnja predavanje "O starim i novim siromasima u hrvatskom društvu: empirijski uvid". Izlaganje je temeljio na podacima ankete o potrošnji kućanstava koje koriste zemlje Europske unije, a kojim Državni zavod za statistiku na godišnjoj razini prikuplja podatke o dohocima i potrošnji. Izabrao je dvije 2007. kao godinu prije ekonomske krize i 2010. nakon pojave gospodarske i socijalne krize. U definiranju tko su to siromašni, koristio je metodologiju EU, prema kojoj su siromašni oni čiji je dohodak manji od 60% prosječnoga dohotka.

Osnovni podaci o opsegu siromaštva i ekonomskim nejednakostima pokazuju da je između navedenih godina siromaštvo poraslo za oko 19%, te da je došlo do rasta ekstremnog siromaštva. Ekstremno siromašni su oni čiji je dohodak manji od jedne trećine prosječnoga dohotka. Tako je s 2,5% u 2007. taj postotak u 2010. porastao na 3,1%.

Nadalje je dr. Šućur ukazao na porast siromaštva svih dobnih skupina i posebno istaknuo udio siromaštva mladih, koji veći od udjela starih, izuzev onih najstarijih. Predstavljajući podatke o teritorijalnom udjelu rekao je kako više od 63% siromašnih živi u ruralnim naseljima, posebice u područjima središnje i istočne Hrvatske, ali s druge strane je porastao rizik građana u urbanim naseljima. To tumači činjenicom da je ekonomska kriza pogodila aktivnosti u kojima sudjeluje urbano stanovništvo.

Među siromašnima povećava se udio kućanstava koja vode radno aktivne osobe (bilo zaposlene ili nezaposlene), raste siromaštvo među bolje obrazovanim osobama te među djecom i mladima. Osobito rastu rizici siromaštva za mlade koji se prvi put pojavljuju na tržištu rada, koji sve duže čekaju na zaposlenje, nemaju prava na naknade za nezaposlene ili ostaju bez posla zbog kratkog staža zaposlenosti ili nesigurnosti zaposlenja (rad na određeno ili povremeni rad).

Također, povećava se udio kućanstava u kojima nijedna odrasla osoba nije zaposlena, koja se u posebnom teškom materijalnom položaju. Novi oblici siromaštva povezuju se s problemima rastuće nezaposlenosti, financijske neizvjesnosti i zaduženosti, transformacije obitelji (povećanje udjela jednoroditeljskih obitelji) i produbljivanja siromaštva.

Osvrnuvši se na problem prezaduženosti građana, istaknuo je kako se tu postavlja pitanje tko bi se trebao baviti tim problemom, je li to zadatak samo socijalne politike ili je tu potrebno staviti naglasak na edukaciju građana prilikom podizanja kredita. U tom vidu istaknuo je i problem izostanka socijalnog rasta koji je pretpostavka otvaranja novih radnih mjesta. Zaključio je da povećanje broja novih siromaha zahtijeva veća ulaganja u mjere aktivne socijalne politike.