Aktualnosti

U subotu,  29. ožujka 2014. godine, vjernici na području Karlovačkog dekanata okupili su se u 9 sati ispred crkve sv. Franje Ksaverskog na Švarči, kako bi započeli tradicionalni križni put po Kozjači.

Osim što se odvija redovito, sada već petnaesti po redu, put ovog križnog puta je specifičan jer je ova karlovačka šuma mjesto u kojoj je za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijeno nekoliko tisuća domobrana, logoraša i civila od strane tadašnjeg komunističkog režima.

Okupljene je na početku pozdravio je mons. Ferdinand Vražić, a uvodnu molitvu u pobožnost križnog puta izrekao je vlč. Duje Kurtović, uz kojega su na križnom putu s vjernicima bili i đakon Josip Čulig, te fra Josip Župan.
Noseći križ i hodajući putovima kojima su žrtve stradale na karlovačkom području, posebno se molilo za osobne nakane hodočasnika, ali i buđenje osjećaja za drugoga pored sebe.

Pobožnost Križnog puta završila je molitvom kod križa u Nacionalnom svetištu Sv. Josipa na Dubovcu i euharistijskim slavljem u 14.30 sati koju je predvodio karlovački dekan, prečasni Franjo Tomašević.



U svojoj kratkoj, ali razboritoj propovijedi, dekan je istaknuo da ne smijemo zaboraviti pred Gospodinom biti otvoreni, da osluškujemo njegove poticaje i tako se otvaramo za osluškivanje i služenje svojem bližnjem.
„Riječ Božja nas uvijek nadahnjuje i ispunjava. I sada slušana Riječ Božja je i upozorenje. Pred Bogom nema pravednih, nema nepogrješivih“, istaknuo je u svojoj propovjedi preč. Tomašević, te pozvao prisutne vjernike da uvijek odabiru put strpljivosti, put slušanja i blagosti, put blizine i razumijevanja za one čije postupke ne shvaćamo; kao i put molitve, svjetla, istine, života i ljubavi prema svima onima koje nam je Bog darovao.

Među dvjestotinjak izmorenih, ali duhom i vjerom ojačanih vjernika, bilo je i puno mladih krizmanika iz svih župa, koji će uskoro primiti pečat Duha Svetoga te time postati i punopravni članovi Kristove zajednice Crkve. Lijepo je bilo vidjeti kako se to mnoštvo vjernika svih uzrasta i dobi, nakon cjelojutarnjeg pješačenja i svete mise krijepilo uz pokoju zakusku, ali najviše uz prijateljsko druženje i osmjeh. Time je bio okončan samo jedan u nizu pripremničkih događaja u ovom vremenu korizme a ususret velikom slavlju Kristova uskrsnuća!