Riječ Svetog Oca

Evanđelje danas pripovijeda o susretu Isusa s jednom ženom Kanaankom, izvan područja Izraela (usp. Mt 15,21-28). Traži od njega da joj oslobodi kćer koju muči zloduh, ali Gospodin je ne sluša. Ona inzistira, a učenici mu savjetuju da joj udovolji kako bi prestala, ali Isus objašnjava da je njegovo poslanje namijenjeno djeci Izraelovoj i koristi ovu sliku: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“. A žena, hrabra, odgovara: „Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara“. Tada joj Isus reče: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“ I ozdravi joj kći toga časa (rr. 26.-28.). Ovo je lijepa priča: i to se dogodilo Isusu.

Vidimo da Isus mijenja svoj stav, a to da se on mijenja čini snaga vjere te žene. Zaustavimo se onda kratko na ova dva aspekta: Isusova promjena i ženina vjera.

Isusova promjena. On je svoje propovijedanje upućivao izabranom narodu, potom bi Duh Sveti gurnuo Crkvu na krajeve svijeta. Ali ovdje se događa anticipacija, mogli bismo reći, pri čemu se u epizodi Kanaanke već očituje univerzalnost Božjeg djela. Zanimljiva je ova Isusova raspoloživost, pred ženinim konkretnim slučajem postaje još popustljiviji i suosjećajniji. Bog je takav: on je ljubav, a onaj tko ljubi ne ostaje rigidan u svojim pozicijama. Da, ostaje postojan, ali ne rigidan. Ne ostaje rigidan u svojim pozicijama, već se dopušta dirnuti i potresti, zna kako promijeniti svoje planove. A ljubav je kreativna i mi kršćani, ako želimo nasljedovati Krista, pozvani smo biti otvoreni promjenama. Kako je dobro u našim relacijama, ali i u životu vjere, biti poslušan, istinski slušati, biti ganut u ime suosjećanja i dobra drugih, kao što je Isus učinio s Kanaankom. Spremnost na promjenu. Poslušna srca za promjenu.

Pogledajmo zatim vjeru žene, koju Gospodin hvali, govoreći da je „velika“ (r. 28). Učenicima se samo njezino inzistiranje čini velikim, Isus pak vidi vjeru i hvali je. Isus vidi vjeru, učenici samo ženino inzistiranje. Ako razmislimo o tome, ta strankinja je vjerojatno znala malo, ili uopće nije znala, o izraelskim religijskim zakonima i propisima. U čemu se onda sastoji njezina vjera? Žena nije bogata pojmovima, nego činjenicama: Kanaanka prilazi, pada ničice, inzistira, održava blizak dijalog s Isusom, svladava svaku prepreku da bi mu se obratila. Svladava sve prepreke kako bi mu se obratila. To je konkretnost vjere, koja nije religijska etiketa, – vjera nije religijska etiketa – nego osobni odnos s Gospodinom. Koliko puta se padne u napast da se vjeta pomiješa s etiketom? Ženina vjera nije teološka uglađenost, nego inzistiranje: kuca na vrata, kuca, kuca – ne riječima, nego molitvom. A Bog se ne opire kad ga se moli. Zato što je rekao: „Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se“ (Mt 7,7).

Braćo i sestre, u svjetlu svega ovoga možemo si postaviti neka pitanja. Počevši od Isusove promjene, na primjer: jesam li sposoban promijeniti mišljenje? Mogu li imati razumijevanja i suosjećanja ili rigidno stojim na svojim pozicijama? Ima li nešto rigidno u mom srcu? Što nije postojanost: rigidnost je ružna, postojanost je dobra. I polazeći od ženine vjere: kakva je moja vjera? Zaustavlja li se na pojmovima i riječima ili je stvarno življena, molitvom i djelima? Znam li razgovarati s Gospodinom, znam li inzistirati s njim ili se zadovoljavam recitiranjem neke lijepe formule? Neka nas Gospa učini raspoloživima za dobro i konkretnima u vjeri.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
sa zabrinutošću pratim što se događa u Nigeru. Pridružujem se apelu biskupa za mir u zemlji i stabilnost regije Sahel. Svojim molitvama pratim nastojanja međunarodne zajednice da se što prije pronađe mirno rješenje za dobrobit svih. Pomolimo se za dragi narod u Nigeru. Zazovimo mir i za sva stanovništva ranjena ratom i nasiljem, posebno za Ukrajinu koja tako dugo pati.

Pozdravljam sve vas, vjernike Rima i hodočasnike iz raznih zemalja. Osobito pozdravljam nove bogoslove North American Collegea i želim im dobar formacijski hod. Pozdravljam i zajednicu „de la Borriquita“ iz Cadiza, Španjolska. Zatim pozdravljam Poljake, misleći i na žene i djevojke na hodočašću u svetište Naše Gospe u Piekary Śląskie.

Pozdravljam mlade iz Projekta „Tucum“, koji danas kreću putem Via Lucis (Putem svjetla) kroz talijanske željezničke postaje kako bi susreli osobe koje žive na rubu i donijeli im nadu evanđelja.

Sve vas pozdravljam i želim vam dobru nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja.