Aktualnosti

 
Molitva, sveta misa, priče o svecima od malih nogu sam smatrao privlačnima i nešto što sam htio nasljedovati ili oponašati. Tako sam često znao s pet godina „slaviti“ misu svome dvije godine mlađem bratu, promatrati noćno nebo tražeći jesu li zvijezde oblikovale i moje ime kao sv. Maloj Tereziji, ili se pak budio u božićnoj noći dok bi svi spavali da odem razgovarati s Isusom u jaslicama. Premda djetinja, ova me duhovnost uvelike oblikovala i često bih joj se vraćao u onim teškim trenucima kušnji koje prolaze oni koji se već kao djeca odluče odazvati na duhovni poziv.

Kako sam rastao i upisavši sjemenište, nikada neću zaboraviti treći razred gimnazije, kada sam upao u jednu krizu u kojoj sam htio odustati od svoga poziva; opisat ću taj trenutak ovako: kako sam oduvijek volio let i avione, razmišljao sam o tome da postanem pilot, međutim kako sam imao problema sa sluhom i sinusima, nikada ne bih prošao sistematski.

Tada sam počeo razmišljati o tome da postanem kardiolog; to me privuklo radi iznimne humanosti i požrtvovnosti kojima bi takav rad bio obojen, no nisam baš bio briljantan u kemiji i biologiji pa vjerojatno nikad ne bih uspio upisati Medicinski fakultet. Na kraju, privlačila me i meteorologija, ali sam bio loš matematičar i fizičar, stoga sam odustao i od te ideje.

Kako je kriza s vremenom prošla, upisavši bogosloviju i zaredivši se za đakona, te u iščekivanju dana kada ću postati svećenik, shvaćam koliko sam zapravo u duhovnome zvanju ipak uspio ostvariti da budem pilot, kardiolog i meteorolog: kao svećenik moći ću poput pilota voditi i pokazivati ljudima put u Nebo, poput kardiologa liječiti slomljena srca, te poput meteorologa čitati i prepoznavati znakove vremena.

Premda je duhovni poziv jedna neiscrpna stvarnost o kojoj se može mnogo pričati i reći, ovdje ću ipak stati, jer ako sam već kao dijete nešto naučio, onda je to da je poslanje svećenika ostati u svakoj prilici malen, neznatan i ponizan.