Aktualnosti

Posljednjega dana trodnevne priprave pred blagdan bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj prvostolnici u nedjelju, 9. veljače euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić.

U prigodnoj homiliji biskup se osvrnuo na misno evanđelje, te podsjetio, kako je ono dio velikog Isusova govora na gori u kojem iznosi značajne upute za one koji žele biti njegovi učenici, apostoli, misionari, svjedoci. Isus upotrebljava slike soli i svjetla koje lako razumijemo, rekao je, te pojasnio kako nam Isus tim kaže da mi možemo i trebamo biti kao sol i svjetlo, kako bi ovaj svijet bio zdravo i poželjno pogodno boravište ljudima.
Vjera je kao žarko svjetlo za nas i naše suputnike i supatnike na zemaljskom hodočašću prema nebeskoj domovini, jer kada nema svjetla sve postaje mutno i nejasno, ne može se razlikovati dobro od zla, ni put koji vodi do cilja od puta na kojem se bez pravog smjera neprestano vrtimo u krug, upozorio je.

Sol ostvaruje svoj smisao kad se daruje, kad žrtvuje samu sebe iz ljubavi za dobrobit drugih. Svijeća obasjava i grije, izgarajući, trošeći samu sebe. Samodarivanjem soli i svjetla osoba oplemenjuje svijet, daje smisao, dobrotu i ljubav kao zrno posijano u zemlju,u svijet u ljude, umirući živi novim, bujnijim životom, a svjetlo spuštajući se na raznolike pojavnosti omogućava da uočimo i zavolimo ljepotu postojanja da se približimo istinu koja odsjeva u njima, istaknuo je propovjednik.

Stoga, nastavio je "osobe koje su po Isusovoj želji prihvatile da budu svjetlo i sol za dobrobit pojedinaca i zajednice u društvenom i crkvenom prostoru, takve osobe pobuđuju i zavređuju poštovanje i zahvalnost". No, upozorio je, kako „nije rijetkost da budu izložene nerazumijevanju i progonu, pa i mučeništvu, ali kad takovi iz naroda Božjega postanu mučenici još jače svijetle ljubavlju i praštanjem".

Tako gdje se preziru osnovne ljudske vrednote, čast, dostojanstvo, obzir, čednost, vjernost i radost, tu se podgrijava mentalitet izdaje i nasilničkog ekstremizma. Blaženi Alojzije bijaše mirisno zrno soli i žarka svjetiljka. Izbaciše ga iz njegova grada na Kalvariju u Lepoglavu uz prethodni igrokaz na prežalosnom sramotnom procesu zločinačkog komunističkog režima.

Njega su mislili ukloniti s hrvatske pozornice, a druge preplašiti da ne idu putem odvažnoga predvodnika, svjedoka istine. A kad je njegovo svjetlo nastavilo žarko sjati s lepoglavske kalvarije, pokušali su prigušiti taj žar zatočeništvom u Krašiću, ali tama nije mogla nadvladati svjetlo, posvjedočio je biskup Pozaić.

Podsjetio je, kako je u doba strahovlade mraka blaženik ispovijedao vjeru i nadu u moć, pobjedonosnu moć svjetla. Čiste savjesti mogao je smireno svjedočiti da je Isus Put, Istina, Život. Obrazlagao je istinu o Bogu stvoritelju, gospodaru i ljubitelju života, obrazlagao je istinu o čovjeku stvoren na sliku Božju, kao muško i žensko i „njih će dvoje tvoriti zajedništvo u braku i obitelji i u ljubavi darivati nove živote".
U tom je kontekstu biskup upozorio „obitelj je put Crkve, put naroda, zločin protiv obitelj, zločin je protiv Crkve i protiv naroda".

Na kraju homilije još je jednom ukazao na svijetli primjer blaženog mučenika Alojzije koji je „bio i ostao svjetlo u tami zabluda i zločinačkih ideologija prošlog stoljeća, a koje još nisu ugasle". U tom kontekstu podsjetio je i na riječi koje je u propovijedi beatifikacije izrekao uskoro sveti papa Ivan Pavao II.
Stoga, ponosni smo i zahvali da je blaženi Alojzije prepoznat i priznat kao dar i svjetlo za Crkvu u Hrvata, za sav katolički svijet, za svakoga čovjeka dobre volje. Blaženi Alojzije bio je nositelj onog ponosa i one radosti o kojoj govori i papa Franjo kad kaže „radost evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa.

Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovne praznine i osamljenosti. S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa". Svakome tko misli i moli, tko vjeruje i nada se, onima kojima je stalo do sadašnjosti i budućnosti lijepe naše domovine, neka ovaj ugledni sin ove blagoslovljene zemlje Hrvatske, blaženi Alojzije bude trajno nadahnuće i zagovor za život u svjetlu i istini, riječi su kojima je biskup Pozaić zaključio homiliju. (IKA)