Aktualnosti

O pravima roditelja i pravima djeteta govorilo se 3. travnja 2014. na tribini Zajednički vidici u organizaciji Ureda za vjeronauk u školi i pod moderiranjem prof. dr. sc. Valentine Mandarić, predstojnice Ureda. Studenti teologije i Katehetskog instituta, vjeroučitelji i drugi djelatnici raznih odgojnoobrazovnih ustanova okupili su se da poslušaju predavačice prof. dr. sc. Aleksandru Korać Graovac, profesoricu s Pravnog fakulteta, te Milu Jelavić, dipl. iur., donedavnu pravobraniteljicu za prava djece.

Predavačica Mila Jelavić svoje je izlaganje naslovila Odgovornost i ljudska prava, stavljajući naglasak na pravni okvir ove aktualne i važne teme, a govoreći o zaštiti djece i dječjih prava te odnosa u obitelji. Prava djece podvrsta su ljudskih prava, jamči ih Ustav, a određena su Konvencijom o pravima djeteta, koja ima iznadzakonsku snagu, a stječu se rođenjem.

Temeljna načela Konvencije jesu da jamči pravo na život, opstanak i razvoj, nediskriminaciju te da je u najboljem interesu djeteta. Odgovornost odraslih za poštivanje dječjih prava odnose se na dvije osnovne socijalizacijske sredine djeteta – obitelj i odgojnoobrazovne ustanove. Predavačica osobito naglašava kako dijete zbog razvojnih ograničenja ne može štititi svoja prava te ga pravima treba učiti, ali također dijete treba učiti i dužnostima.

Roditelji su prvi pozvani na pravilno podizanje i razvoj djeteta, što obuhvaća skrb o djetetovim potrebama, odgoj djeteta, čuvanje i njegovnje djeteta, brigu o školovanju, nadziranje djeteta pri druženju s drugom djecom, zastupanje i uzdržavanje djeteta i dr.

U školovanju dijete ima pravo na izbor obrazovanja, zanimanja, zaposlenje i svestrano obrazovanje. Roditelji su pak obvezni odazivati se na roditeljske sastanke i informiranje o napretku djeteta, ali i za djetetovo redovito polaženje nastave i ispunjavanje školskih  obaveza. U školi dijete susreće modele, uzore prema kojima se dijete može ravnati i u koje se ugleda. Dužnosti su stoga odgojnoobrazovnih djelatnika uvažavati mišljenje djece, poštovati osobnost, savjest i vjeru djece. Prava djece, međutim, ne isključuje njihove obveze, naglašava predavačica.



Drugo je predavanje prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac započela izrekom, koja kaže kako je za odgoj djeteta potrebno cijelo selo. Pozivajući se na zakonski okvir koji nudi već ranije spomenuta Konvencija o pravima djeteta, predavačica naglašava kako je Konvencija u vrijeme kad je donesena dočekana gotovo kao „tempirana bomba kojoj je cilj razoriti obitelj“.

Roditeljsko je pravo naravno pravo te se roditelj svoje roditeljske skrbi ne može odreći osim odlukom nadležnih tijela. Pravo je roditelja, međutim, slobodno odlučivati i o odgoju djece. Odgovornost se društva, s druge strane, odnosi najprije na državu koja je odgovorna pomoći roditeljima da ostvare prava djeteta.

Nadalje, svaki je pojedini dionik tog društva dužan reagirati i obavijestiti nadležne vlasti o zlostavljanju djece. Razine odgovornosti društva tako obuhvaćaju svu djecu (opći zakonski okvir) te konkretno svako pojedino dijete. Društvo stoga ne samo da se suzdržava od miješanja, nego se u pojedinim slučajevima i aktivno mora uključiti u brigu za dijete.

Danas pak, naglašava predavačica, nisu ujednačene politika djelovanja i djelovanje socijalnih radnika. Korać Graovac to oslikava kroz nekoliko aktualnih primjera: ponajprije kroz organizaciju nastave vjeronauka (problem prava djeteta i roditelja na izbor vjeronauka, osiguranje uvjeta za učenike koji ne pohađaju nastavu vjeronauka), pitanje obveze cijepljenja djece, seksualnog (zdravstvenog) odgoja...

Predavačica nudi način određenja prema tim problemima kroz test razmjernosti pri ograničavanju prava, na način da si postavimo nekoliko pitanja: ima li ograničenje kad je propisano zakonom legitiman (smislen) cilj; je li sredstvo za ostvarenje legitimnog cilja prikladno; može li se uz manje ograničenje prava ostvariti taj cilj; stavljanje u odnos dva dobra koja se razmatraju. Važno je stoga informirati se i djelovati na individualnoj razini. Predavanje je zaključeno aktualnim i izazovnim pitanjem za osobno razmišljanje: jeste li spremni prijaviti zlostavljanje djeteta ako znate za to?