HR
Od 28 – 29. lipnja ov. godine u Babinu Polju na otoku Mljetu novoosnovana “Udruga Pavla apostola - mljetskog brodolomca” organizirala je Okrugli stol na temu Vrednovanje opisa (Dj. ap. gl- 27 – 28) svetopavlovskog brodoloma u vodama jadranskog otoka Melite s aspekta metereološke znanosti.
Ugledni hrvatski metereolozi dr. Milan Hodžić iz splitskog metereološkog zavoda te mr. Ivan Čačić i mr. Milan Sijerković ( koji zbog obaveza nisu bili prisutni, ali su poslali skraćenu verziju referata koja je pročitana) iz zagrebačkog, polazeći od činjenice da se klimatska obilježja vremena u Južnom Jadranu nisu bitno promjenila od razdoblja kada se zbio brodolom lađe sv. Pavla kod jadranskog otoka Milete do današnjih dana u predavanjima pod naslovima.
Retrosperktivna predviđanja metereoloških događanja u vrijeme brodoloma lađe sv. Pavla na jadranskom otoku Meliti ( Sijerković, Čačić) te Brodolom sv. Pavla 60. godine na Jadranu (“Adria”) na otoku Mljetu i vjetrovi na Južnom Jadranu (Hodžić) iznijeli su rezultate svojih proučavanja klimatskih prilika te vrstu, broj, nazive, trajanja i druga obilježja vjetrova na Južnom Jadranu koji se pojavljuju periodično svake godine i u današnjem vremenu.
Njih su usporedili s opisom klimatskih prilika i vjetrova koji su prema opisu sv. Luke u Djelima apostolskim ( gl. 27 i 28 ) prouzručili brodolom lađe sv. Pavla pokraj jadranskog otoka Melite i zaključili da između tog opisa i današnjih klimatsko - vremenskih obilježja nema nesuglasice, već naprotiv da su međusobno u veoma visokom stupnju sukladnosti. Na tom temelju može se s znanstvenom pouzdanošću držati da su južni vjetrovi lađu sv. Pavla doveli i razbili u vodoma otoka Mljeta a ne Malte, što se pokazalo netočnim.
Ostali predavači osvrnuli su se na problem vjetra u djelima stožernih filomalteških pisaca J. A. Ciantara (M. Demović) J. Smitha (prof. kapetani d. plovidbe M. Brajović i I. Đurđević), te H. Balmera ( dr. N. Kličan) i utvrdili da su navedeni pisci krivo zaključili, što je potvrdio i kapetan d. plovidbe dr. Antun Ničetić u predavanju Zašto Mljet a ne Malta, kako su vjetrovi mogli lađu baciti i na otok Maltu, jer su svoje prosudbe donijeli na temelju izgleda i plovidbenih mogućnosti jedrenjaka 17. stoljeća i jer su nedovoljno poznavali konstrukciju, plovidbene mogućnosti i putove antičkih trgovačkih brodova za prijevoz žita iz afričke Aleksandrije do Rima.
O nazivima vjetrova u Djelima apostolskim (euroklidon i euroakvilon) svoja tumačenja iznio je prof. Božo Baničević. U okviru svoga izlaganja priopćio je do sada nepoznati arheološki podatak kako je 1624. godine na putu iz Hvara prema Budvi prolazeći pokraj Mljeta u svoj dnevnik zapisao apostolski vizitator Oktavijan Garzadori da je sv. Pavao na Mljetu doživio brodolom.
Na zaključcima tih znanstvenika početkom 20. stoljeća F. Bulić i R. Vimer crpili su svoje protudokaze u poznatoj polemici s Vickom Palunkom tvrdeći da se svetopavlovski brodolom zbio ne u blizini Mljeta, kako je tvrdio Palunko nego u vodama Malte što se pokazalo netočnim.
Međutim, najveće iznenađenje predstavljaju uglavnom do danas manje poznati podatci o pronalasku ostataka lađe svetog Pavla i nadgrobne ploče zapovjednika rimskih imanja bivše rimske oblasti Narone (ager Naronitatanus)Publija pod čijom upravom su bili posjedi Pelješca i Mljeta. O tim arheološkim nalazima govorili su: Dr. Josip Moser koji je na skupu izvijestio o podmorskom arheološkom nalazu na lokaciji Pod Škojem na jugoistočnoj obali Mljeta za koje se može s velikom znanstvenom pouzdanošću držati da su dio aleksandrijske lađe s kojom je sv. Pavao putovao u Rim, a koja se razbilila kod otoka Melite u Jadranskom moru.
Razlozi za to su slijedeći:
1.Činjenica je da je lađa na kojoj je doživio brodolom Apostol Pavao bila aleksandrijska jer se to u Djelima apostolskim izričito tvrdi (Dj 27, 6), te da je prevozila žito što se zaključuje iz činjenice jer su mornari, da olakšaju lađu neposredno prije brodoloma u more izbacili izvjesnu količinu žita (Dj 27, 38). Postavlja se pitanje, kako je ta lađa prevozila žito – kao razasuti teret ili u hambarima; ako u hambarima – kako su izgledali i od čega su izgrađeni. Na to nam daje odgovor naše podmorsko arheološko otkriće 10 potopljenih kamenih sanduka pronađenih na jednom mjestu na otoka Mljeta
2.U neposrednoj dakle blizini otočića Škoj veliki – Škoj mali pronađeno je na dubini od 30 i 32 metra deset velikih kamenih sanduka (hambara za prevoženje žita) koje u dubrovačkom kraju nazivaju pilo i kamenica. Kako se žito u aleksandrijskim lađama nije moglo prevoziti kao razasuti teret, već uskladišteno u kamene sanduke koji su ga štitili od morske vode i općenito od vlage jasno je da je tih deset pronađenih kamenih sanduka dio potonule aleksandrijeske lađe. Sanduci su imali svoje poklopce na kojima su moranari i putnici namjernici, spavali ili sjedili. Svaki od spomenutih sanduka mogao je uskladištiti jedan kubični metar žita, pa ako se ne pokaže da je njihov broj i za koji sanduk veći, može se držati da je potopljena lađa prevozila 10 kubika žita što nije malo.
3. Sveti Luka u svom opisu iskazuje da su mornari izbacivanjem dijela žita olakšali lađu odlučili skrenuti brod u lučicu te su se pri tom nasukali na dvomorni greben tako da je prvi dio lađe nasjednuo na hrid a zadnji dio ostao u moru kojeg su lomili valovi. I tu prestaje izvještaj svetog Luke o lađi koja ga više ne zanima. Međutim istražitelje svetopavlovskog brodoloma i te kako zanima njezina sudbina nakon brodoloma.
Rekonstrukcijom događaja uočava se da se zadnji dio lađe odvojio i s pet kamenih sanduka potunuo zasebno malo nakon brodoloma jer su kameni sanduci nađeni u prirodnom položaju s otvorom prema gore. Vjerojatno se je ispod kamenih sanduka sačuvao nepomičan drveni dio lađe kojeg morske struje nisu mogle premještati, a kojeg je morska voda pod pritiskom kamenih sanduka konzervirala. Drugih pet sanduka pronađeni su u kosom položaju pa se može pretpostavljati da su se odvojili od drvenog dijela i potonuli kao razasuti teret.
Pronađeni sanduci , treba smatrati, bili su čvrsto ugrađeni u drveni dio aleksandrijeske lađe te su skupa s drvenim dijelom sačinjavali prirodno izgrađenu cjelinu. Oni nisu mogli biti naknadno unešeni u lađu, već su se polagali na pod na samom početku izgradnje broda, a zatim uklješćivali gredama kako bi postali nepomični dio lađe. Zanimljivo da se mnogi pisci koji su polemizirali o mjestu brodoloma sv. Pavla nisu sjetili kamenog dijela aleksandrijeske lađe, kojeg je trebalo pod vodoma tražiti jer je gotovo neuništiv.Nalazište kod Pod Škojem na Mljetu svakako odmah treba dobro zaštiti te što prije učiniti dodatna istraživanja.
4. Da se zaista radi o lađi svetog Pavla ne možemo sa 100% -nom sigurnošću tvrditi, ali jer se na toj lokaciji ne spominje nikakvi drugi brodolom osim Pavlovski to treba držati da su zaista pronađeni ostatci lađe sv. Pavla. Valjalo bi neizostavno još ovu stvar potvrditi i suvremenim kemijsko-atomskim analizama (C-14 i drugo) te tako dokazati da sačuvani pronalasci zaista potječu iz prvog stoljeća nakon Krista.
Otkriće pak dr. Zdenka Luke Žeravice nadgrobne ploče rimskog obnašatelja vlasti Publija, o kojem je sveti Luka iskazao da je Pavla ugostio na svom imanju pruža nadu da će se razriješiti u korist Mljeta i ime Publije. Nadgrobna ploča pronađena je na rimskom groblju u Janjini nasuprot Mljetu. Natpis upućuje na dva Publija – oca – Publija Anaja Apera i sina mu Publija Mlađeg. Anaj Aper bio je i član vijeća naronske oblasti “quatuor virum iure iucundo”.
Uz navedene teme, napomenimo da se raspravljalo i o zmiji otrovnici prigodom stote godišnjice udomljavanja mungosa na otoku Mljetu o čemu je predavanje održao dr. Jerko Matoš. U okviru Okruglog stola Zlatko Pavetić nam je pokazao idejnu prezentaciju kipa sv. Pavla mljetskog brodolomca kojega Udruga kani postaviti na Škoju malom kod Korita, te repliku antičke aleksandrijske lađe koja bi imala, osim turističke atrakcije, i stalnu izložbu dokumentacije o dubrovačkoj tradiciji svetopavlovskog brodoloma na Mljetu.
Ovdje je prigoda da osporim nedavne novinske napise i televizijski izvještaj u kojima se tvrdilo da u antikvarijatu gosp. Z. Bauka u Splitu postoji mjedeni odljev pronađen na Mljetu koji prikazuje brodolom sv. Pavla. Taj mjedeni odlijev nema veze s svetopavlovskim brodolomom već predstavlja prizor kopiran iz poznate “rake”sv. Šime u Zadru, pa se mole novinari da ubuduće o brodolomu sv. Pavla ne šire dezinformacije.
Miho Demović
