Aktualnosti

Na Drugu vazmenu nedjelju, 3. travnja u Župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici proslavljena je svetkovina Božjega milosrđa. Nakon pobožnosti u čast Božjega milosrđa, u 15 sati, središnje misno slavlje predvodio je kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup u zajedništvu s braćom svećenicima: fra Jurom Šarčevićem, provincijalom franjevaca kapucina, fra Brankom Lipšom, kapucinom i dekanom Remetskoga dekanata, o. Mirkom Sadakom, SCJ, župnikom župe u Trnovčici, vlč. Vinkom Tomićem, župnikom u Retkovcu, o. Tomaszom Cybulom, SCJ, župnikom u Požeškim Sesvetama, o. Andrzejom Wośkom, SCJ, koordinatorom Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa i župnikom u Kutinskoj Slatini, vlč. Dragutinom Mostečakom, župnikom u Čučerju te vlč. Markom Vukovićem, tajnikom nadbiskupa.

Brojne je okupljene vjernike kardinal Bozanić na početku homilije upitao: „Zašto smo danas na ovo nedjeljno popodne došli ovamo, i to ovako brojni? Jer osjećamo potrebu za Božjim milosrđem. Svaki čovjek, svjesno ili manje svjesno, negdje u dubini svoje duše osjeća tu potrebu“, rekao je Kardinal, nadovezujući se na riječi sv. Ivana Pavla II. da je Božje milosrđe jedino što može spasiti čovječanstvo.

Nadodao je kako Bog tako lijepo uređuje, povezuje stvari da gledajući unatrag možemo zahvaljivati Bogu za tolike znakove Božje prisutnosti. Upravo prije 11 godina na uočnicu svetkovine Božjega milosrđa, Bog je sv. Ivana Pavla II. pozvao k sebi, njega koji je nadahnut mističarkom sv. Faustinom dublje spoznao Božje milosrđe i Crkvi ga predložio „ne samo na razmatranje, nego na nutarnje predanje, traženje i povjerenje“.

Kardinal je istaknuo kako je isti taj Papa znao često ponavljati kako Božje milosrđe predstavlja granicu zlu, povezujući tu misao i s riječima pape Franje koji je proglasio Svetu godinu izvanrednog jubileja milosrđa i koji je u svojoj knjizi „Božje je ime Milosrđe“ izrekao kako je najveće zlo današnjega čovjeka što ne prepoznaje grijeh.



Nesreća za čovjeka današnjice je ta što nema povjerenja da grijeh može biti oprošten. „Uskrsli je Krist znak Božjega milosrđa. Krist koji je bio osuđen, koji je umro na križu, koji je bio pokopan i uskrsnuo. Bez Uskrsa ne bi bilo pobjede. Uskrsli Krist govori o pobjedi i to zlo se pobjeđuje dobrim, mržnja ljubavlju, smrt uskrsnućem“, rekao je Kardinal, i dodao da Isus obznanjuje da za čovjeka postoji spasenje po snazi sakramenta svete ispovijedi.

„Zlo može oprostiti samo Bog. Bog može čovjeku vratiti mir srca“, rekao je Kardinal prisjećajući se i riječi pape Franje: „Bog se nikada ne umara praštajući, ali se mi umaramo tražeći oproštenje.“

„Bog oprašta. Za svakog čovjeka postoji šansa, prilika da stane pred Boga i da moli oproštenje. Nema zla, grijeha, koji Bog ne oprašta. Ali Bog traži našu slobodu. Mi smo oni koji trebaju stati pred Boga, koji trebamo tražiti oproštenje. Mi smo oni koji primajući milost oproštenja trebaju čuti i poslušati Isusove riječi: Idi, i ne griješi više.“

Poruka koji nosi ova svetkovina je zapravo poziv na otvaranje srdaca Bogu, Isusu, Božjemu milosrđu, „koje želi unijeti u naša srca mir, radost, zadovoljstvo, nadu, a to nam je itekako potrebno“, rekao je Kardinal i zaključio: „Neka nam u tome pomogne Bog koji je bogat milosrđem“.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je brojnim vjernicima, svećenicima koncelebrantima kao i ispovjednicima te kardinalu Bozaniću župnik p. Mirko Sadak, a obratio mu se i o. Andrzej Wośko u ime Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa.

On je istaknuo kako je Trnovčica mjesto na koje bi se mogli primijeniti riječi koje je papa Ivan Pavao II. izrekao u pohodu rodnim Wadovicama: „Ovdje je sve počelo“. Istaknuo je Trnovčicu kao jedno od mjesta iz kojeg je potekla iskra koja je zapalila Domovinu ljubavlju prema Božjemu milosrđu. U ime Koordinacije uputio je Kardinalu zamolbu za dodatni čin ljubavi prema Božjemu milosrđu te da se predviđeni 3. nacionalni susret štovatelja Božjega milosrđa u Mariji Bistrici, na spomendan sv. Ivana Pavla II., 22. listopada o. g., u organizaciji Koordinacije, uzdigne na razinu nacionalnog kongresa Božjega milosrđa kao svojevrstan vrhunac Godine milosrđa.

Na njemu bi se oci biskupi kao pastiri okupili u zajedništvu sa svojim stadom kako bi iskazali zahvalu, slavu i čast neizmjernom Božjemu milosrđu koje je svima nasušno potrebno.