HR
Simpozij "Kršćanska ljubav - svevremeni izazov" nastavljen je s radom u utorak, 14. rujna u poslijepodnevnim satima u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Dr. s. Margit Riml iz Zamsa održala je predavanje "Milosrdna ljubav - put prema djelotvornom kršćanstvu". U prvom dijelu predavanja govorila je o tri prispodobe milosrđa u evanđelju i to o milosrdnom Samarijancu, ženi preljubnici i izgubljenom sinu. U drugom dijelu konkretnim primjerima pojasnila je kako se milosrđe može primijeniti u konkretnom životu.
Kršćanska tradicija razlikuje tjelesno od duhovnog milosrđa i to podrazumijeva da je to pomoć u najtežim nedaćama koje čovjek može doživjeti. Potreba i patnja drugih u najrazličitijim situacijama danas je drugačija nego prije. Pomoć sve više mora postajati međusobno dijaloško ponašanje. To podrazumijeva i usklađenost 'jezičnih formulacija', kako bi ih u svakodnevnom činjenju mogli prepoznati, rekla je s. Riml, te istaknula kako su se sestre u Zamsu sa suradnicima potrudile dati te nove definicije. Bilo da je riječ o materijalnom ili duhovnom, uvijek je riječ o čovjeku, o njegovoj cjelokupnosti. Mišljenja smo da te definicije o milosrđu trebaju biti most našeg života i našeg djelovanja, rekla je.
Naš cilj mora biti da poučimo neukoga. To prerečeno današnjim jezikom znači podijeliti znanje i iskustvo, protumačiti pitanje. Potom dovesti grešnika na pravi put, prevedeno na današnji jezik značilo bi upozoriti na greške, potaknuti svaku težnju čovjeka. Onome koji sumnja, davati orijentaciju, zajednički utvrditi mogućnosti njegova života i misliti na posljedice. Trpjeti s ljudima, značilo bi nositi zajednička opterećenja. Onaj tko je dosadan i nametljiv, taj sigurno ima i teret u sebi. Trebamo prepoznati potrebitost, učiti biti strpljiv. Naći utjehu za neutješne znači osjećati patnju potrebitih, i priznati nemoć djelovanja. Izdržati šutnju, oprostiti onome tko nas je uvrijedio, danas znači biti spreman na pomirbu. Moliti za živuće i mrtve kod Boga, znači uvijek se međusobno i u životu i u umiranju zalagati kod Boga.
Predavanje je s. Riml završila sa sedam djela milosrđa u današnje vrijeme koje je sastavio biskup Erfurta Joachim Wanke. On je ljudima postavio pitanje koje bi djelo milosrđa s njihovog stajališta bilo najpotrebnije. Dobio je zanimljive odgovore iz kojih je izveo ta djela milosrđa: kazati čovjeku pripadaš nama, slušam te, govorim dobro o tebi, idem korak s tobom, dijelim s tobom, posjećujem te i molim za te.
Dr. Stjepan Baloban održao je predavanje "Potrebni i socijalno isključeni u Hrvatskoj". Na početku postavljaju se pitanja tko su potrebni i socijalno isključeni u Hrvatskoj, kako se država u širem smislu i društvo odnosi prema njima, kako se Crkva i pojedine crkvene ustanove, redovničke zajednice i župe, biskupije odnose prema takvim ljudima, u kojoj mjeri su hrvatski građani zabrinuti za životne uvjete takvih ljudi, a u kojoj mjeri su spremni konkretno pomoći, rekao je predavač te upozorio kako je na sva ta pitanja teško dati odgovor.
Naglasio je kako se u posljednjih desetak godina tim pitanjima bave i hrvatski teolozi koji surađuju sa stručnjacima. Dvije crkvene institucije Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve i Hrvatski Caritas 2004. godine proveli su veliko empirijsko istraživanje „Praćenje siromaštva u Hrvatskoj". Osim toga, unutar više drugih projekata koje vode profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu istraživalo se uz razna druga pitanja, i pitanja iz ove tematike.
U Hrvatskoj posjedujemo određene pokazatelje s obzirom prije svega na odnos prema siromašnima, potrebnima i socijalno isključenima. O tome se i piše prije svega u teološkim časopisa, a i u dijelu katoličkoga tiska. No, drugo je pitanje koliko se na temelju tih pokazatelja razvija svijest o odnosu prema potrebnima uopće siromašnima, koliko je ta svijest prisutna u crkvenom životu uopće, upozorio je dr. Baloban. Pojasnio je kako se pod pojmom potrebni podrazumijeva siromašni. No, uz one tradicionalne oblike poznate, izvana vidljive, postoje i noviji oblici koji se na prvi pogled ne vide, a dugoročno su veoma opasni.
Trenutačna kriza može proizvesti još više novih oblika siromaštva, npr. nemogućnost otplaćivanja kredita ili život na kredit može osobe ali i njihove obitelji odvesti u dužničko ropstvo. Uz kategoriju potrebnih vezuje se i kategorija socijalno isključenih što podrazumijeva ljude koji iz ovog ili onog razloga ostaju po strani: ne posjeduju ravnopravne uvjete za napredovanje poput drugih. Riječ je o rizičnim skupinama koje u budućnosti mogu veoma lako upasti u siromaštvo.
Odnos prema siromašnima potkrijepio je rezultatima Europsko istraživanje vrednota iz 1999. i 2008. godine, a potom je istaknuo kako je socijalni nauk skriveno blago koje nam je na dohvat ruke, a opet tako daleko i nepoznato. Čini se da smo u Hrvatskoj prilično daleko od prepoznatljivog socijalnog govora Crkve u konkretnom životu, primijetio je. Siromašni, potrebni i socijalno isključeni su briga cijeloga društva. Države i njezine institucije nitko ne može osloboditi od konkretne brige za one koji su slabiji, ranjiviji ili nisu dobili istu šansu za uspjeh u životu. Kršćani, crkvene zajednice kao i velik broj redovničkih zajednica imaju posebnu zadaću u odnosu na potrebne i socijalno isključene.
Ona proizlazi iz socijalne dimenzije kršćanstva koja je na različite načine prisutna u Crkvi od njezinih početaka. Prije više od tri i pol stoljeća sv. Vinko i sv. Lujza prepoznali su kairos i nesebično su ga živjeli i drugima dijelili. Velika Vinkovska obitelj je do danas nastavila njihovo djelo služeći Bogu po sestri i bratu čovjeku, posebnom onom siromašnom, napuštenom, i od društva i ljudi ostavljenom. Takvih je bilo, bit će, takvih ima i danas u hrvatskom društvu. Nisu li upravo oni kairos za život i rad vaših redovničkih zajednica, rekao je dr. Baloban. Rad prvog dana simpozija završio je molitvom Večernje u kapeli Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa. (ika)
