Aktualnosti

Zagreb, (IKA) – Prvo predavanje drugoga dana 54. teološko-pastoralnog tjedna u srijedu, 29. siječnja o temi "Teologija oslobođenja i opredjeljenje za siromašne" održao je prof. dr. sc. Josip Grbac s Teologije u Rijeci.

U uvodnom dijelu predavač je istaknuo kako unatoč činjenici, da je teologija oslobođenja nastala i razvila se 60-tih i 70-tih godina u Južnoj Americi, u okruženju koje obiluje određenim političkim, gospodarskim, kulturnim i crkvenim specifičnostima, nedvojbeno je da se problematika ove teologije nije zaustavila na južnoameričkom zemljopisnom i misaonom podneblju, nego je postala izazov upućen Crkvi u cjelini i društvu kao takvom.

Stoga se govor o teologiji oslobođenja i opredjeljenju za siromašne ne ograničava na analizu postignutoga južnoameričke teologije oslobođenja, na uvažavanje pozitivnoga i kritiku negativnoga, nego nam se postavlja legitimno pitanje u čemu nam teologija oslobođenja može biti izazov ili putokaz kako opredjeljenje za siromašne ostvariti u našoj Crkvi i u našem društvu, pojasnio je dr. Grbac.

Istaknuo je kako etika koja proizlazi iz teologije oslobođenja ne postavlja imperativ „biti dobar", nego „kako se osloboditi?". Tako, istaknuo je dr. Grbac, oslobođenje postaje drugi naziv za fundamentalnu etiku.
U osvrtu na situaciju u Hrvatskoj, tj. što mi u Hrvatskoj možemo naučiti iz teologije oslobođenja i njezinog zalaganja da siromasi u najširem smislu riječi postanu subjekti teološkog razmišljanja, crkvene prakse, ali i političkih opredjeljenja, dr. Grbac je upozorio kako je u Latinskoj Americi opredjeljenje za siromašne bilo shvaćeno ponajprije kao politički problem koji se nije mogao ostvariti zbog diktature manjine.

Činilo se da je posezanje za političkom borbom za vlast jedini put nadvladavanja nepravdi te se činilo da Crkva nema alternative nego podupirati dolazak na vlast onih koji će nepravdu otkloniti. U Hrvatskoj, međutim, barem naizgled, većina podupire i godinama je podupirala vlast koja se pokazala neosjetljivom po pitanju smanjenja siromaštva. Dakle, kod nas nema smisla izravno djelovanje Crkve po pitanju borbe za vlast. Jer su se sve dosadašnje politike u Hrvatskoj pokazale neosjetljivima za problem siromaštva. Problem je, dakle, u nedovoljnoj svijesti kod ljudi, u javnom mnijenju iz kojega dolaze politički lideri.

Dokle je tako, bez obzira tko došao na vlast, neće prepoznati važnost opredjeljenja za siromašne na političkom planu, rekao je dr. Grbac, te u tom kontekstu istaknuo kako je stoga Crkva pozvana mijenjati društvenu svijest koja će postati osjetljivija za problem siromaštva.
Predstaviti opredjeljenje za siromašne kao kriterij evanđeoskog stila življenja, ali i kao kriterij političkog opredjeljenja kršćana.

To nije izravno uključivanje Crkve u borbu za vlast. To je rad na pretvaranju opredjeljenja za siromašne u politički, gospodarski i kulturni prioritet u Hrvatskoj. Ali u bazi, u školama, obiteljima, Crkvi, u akademskim institucijama. Nedovoljno je da to opredjeljenje ostane krepost koja će krasiti samo elitu najboljih vjernika, rekao je, te ustvrdio kako je u Hrvatskoj politički dio teologije oslobođenja teško primjenjiv.

To je potkrijepio činjenicom „raznih trivijalna pitanja kojima se u posljednje vrijeme bavimo, a siromaštvo se povećava. Pogotovo kršćani u Hrvatskoj nisu nikada došli na ideju da pokušaju svoj kršćanski identitet ostvariti i učiniti učinkovitim putem političke borbe".
Stoga je u zaključnoj riječi dr. Grbac posvijestio izazov za Crkvu.

Naime, u Crkvi je briga za siromašne uvijek smatrana dužnošću, ali onom pozitivnog tipa. Negativne dužnosti obvezuju apsolutno (Ne ubij!), dok su pozitivne (Poštuj život!) dobrovoljne i ostavljaju mogućnost izbora. Nužno je problem siromaštva i dužnost njegova smanjivanja smjestiti u tzv. negativne dužnosti. „Ne zatvaraj oči, srce pred patnjom siromaha!" Zar to za kršćanina ne može biti isto tako apsolutna zapovijed kao ona „Ne ubij!", zaključio je prof. Grbac.