Objavljeno: 14.06.2014.
„Tomice, čuo sam da želiš u sjemenište!“ Zastao sam, razmislio i odgovorio sam: „DA“
Što reći i kojim riječima pisati ili pak govoriti o svome pozivu kada svatko od vjernika zna da je riječ o „neizrecivoj veličini“ – o Gospodinovu pozivu. Možda najbolje ovako...
U trećem razredu osnovne škole počeo sam ministrirati i posluživati kod oltara Gospodnjeg. Kao dijete nisam previše shvaćao našu vjeru, a ni što se to događa na misi. Kako sam u toj dobroj vjeri rastao, polako je počelo dolaziti i shvaćanje, napose kada je riječ o misi. Sa divljenjem sam gledao svećenika kako propovijeda. Nekad sam se zamišljao kako bi bilo lijepo da mogu i ja ljudima propovijedati i usmjeravati ih prema dobru.
Tako su prolazili moji dani ministriranja. Tada je došao i sedmi razred kad sam polako morao razmišljati kamo ću dalje u srednju školu. Kada bi me netko pitao rekao bih da idem za „župnika“. I tako sam se pune dvije godine zafrkavao s tim pozivom. Kada bih se ujutro probudio, prvo što bi mi palo na pamet bilo bi pitanje: „Ići putem svećenika ili ne?“ Nekako je u to vrijeme odgovor uvijek bio ne.
Kada je završio osmi razred, nisam se previše opterećivao kamo ću dalje u srednju školu, a iskreno nisam ni znao u koju bih krenuo. Tako sam jedne nedjelje ministrirao i ostao u sakristiji što mi se nikada nije dogodilo, jer uvijek bih prvi bio van crkve. Svi su otišli samo sam ja sa župnikom išao prema izlazu i pričali smo o svakodnevnim stvarima. No, odjednom me župnik upita: „Tomice, čuo sam da želiš u sjemenište!“ Zastao sam, razmislio i odgovorio sam: „DA“.
Krenuvši u sjemenište počeo sam izgrađivati i produbljivati Božji poziv. Osjećao sam da pripadam u onu skupinu ljudi na koje je Krist mislio kada je apostolima Petru i Andriji rekao: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Taj sam poziv, duboko vjerujem, osjetio u svojoj duši i od prvog dana želim ga slijediti, iako to nije uvijek lako te se često puta odgovor na Božji poziv s riječju „NE“ čini lakšim izborom.
No, vjerujem da mi je ići upravo onim putem kojim je išao i sam Krist, Veliki Svećenik. Krenuvši na put svećeništva bio sam svjestan što to svećeništvo znači, da donosi i zahtijeva odgovornost. Nije mi bilo lako suočiti se s teškoćama koje mi se javljaju kao budućem svećeniku u uvjetima današnjega vremena, ali uz molitvu i razmatranje i ono najbitnije, uz Božju pomoć, prevladao sam te poteškoće.
Smatram da svećenik treba biti čovjek čiji se svakodnevni susret s Bogom i Kristom očituje u iskrenom svjedočkom životu i vjernom nastavljanju Kristova djela. I zato molim sve one koji će ovo čitati da se mole za mene i sve svećenike kako bismo u tome ustrajali. HVALA!
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
