Aktualnosti

Poruka Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika povodom Svjetskog dana turizma - 27. rujna 2010.

Temom Turizam i bioraznolikost, koju je predložila Svjetska turistička organizacija, Svjetski dan turizma želi pružiti vlastiti doprinos obilježavanju Međunarodne godine biološke raznolikosti, kojom su Ujedinjeni narodi proglasili 2010. godinu.

Ta odluka proizlazi iz duboke zabrinutosti "zbog društvenih, ekonomskih, ambijentalnih i kulturnih posljedica koje proizlaze iz gubitka biološke raznolikosti, uključujući tu i nepoćudne posljedice koje za sobom povlači postizanje ciljeva milenijskog razvoja, te želi istaknuti koliko je nužno poduzeti konkretne mjere da se taj trend preokrene" (1).

Bioraznolikost ili biološka raznolikost se odnosi na veliko bogatstvo bićâ koja žive na Zemlji, kao i na osjetljivu ravnotežu postojeće međuovisnosti i interakcije kako među njima samima tako i s fizičkim okolišem u kojem žive i koji ih uvjetuje. Ta je bioraznolikost izražena u raznim ekosustavima, čiji se primjeri mogu naći u šumama, vodama, savanama, pustinjama, koraljnim grebenima, planinama, morima i polarnim područjima.

Svi su oni izloženi trima velikim opasnostima, koji zahtijevaju hitno rješavanje: klimatske promjene, širenje pustinje i gubljenje bioraznolikosti. Ovo je potonje posljednjih godina poprimilo neslućene razmjere. Najnovije studije pokazuju da je danas u svijetu 22% sisavaca, 31% vodozemaca, 13,6% ptica odnosno 27% koraljnih grebena ugroženo ili im prijeti izumiranje (2).

Tim promjenama uvelike pridonose brojni sektori ljudskog djelovanja, a jedan je od njih svakako i turizam, koji se ubraja među najbrže rastuće sektore. U vezi s tim možemo podsjetiti na podatke Svjetske turističke organizacije (WTO). Dok je 1995. godine u međunarodnom turističkom prometu zabilježeno 534 milijuna dolazaka, a 2000. već 682 milijuna, prema predviđanjima koje donosi izvješće Tourism 2020 Vision 2010. godine taj će broj iznositi 1,6 milijardi, te će 2020. narasti na 1,561 milijardu s godišnjim rastom od 4,1% (3).

Tim podacima o međunarodnom turizmu mogu se pridodati podaci o još većem broju turista koji putuju unutar granica vlastite zemlje. Sve to ukazuje na snažni rast toga ekonomskog sektora, koji donosi sa sobom neke važne posljedice po očuvanje i održivo korištenje bioraznolikosti i samim tim opasnost da se ovaj pretvori u ozbiljnu ugrozu okoliša, osobito kada je riječ o neobuzdanom trošenju ograničenih resursa (poput pitke vode i zemlje) i goleme proizvodnje tvarî koje zagađuju okoliš, koje premašuju količinu koju određeno područje može apsorbirati.

Tu situaciju dodatno pogoršava sve veća potražnja turistâ, privučenih nebrojenim prirodnim ljepotama, za prirodnim destinacijama što ima važni utjecaj na posjećene populacije, na njihovu ekonomiju, okoliš i kulturnu baštinu. To može biti štetno ili pak pružiti značajan i pozitivan doprinos očuvanju baštine. Na taj način, turizam u sebi krije neki paradoks. Dok se, naime, s jedne strane javlja i razvija zahvaljujući privlačnosti nekih prirodnih i kulturnih mjestâ, s druge može narušiti njihovu ljepotu ili ih čak uništiti, zbog čega na kraju bivaju isključeni s popisa turističkih destinacija jer su izgubili svoju prvobitnu privlačnost.

Imajući sve to na umu, možemo reći kako turistički sektor ne može sa sebe skinuti odgovornost za obranu bioraznolikosti, već, naprotiv, mora u tome preuzeti aktivnu ulogu. Razvoj toga ekonomskog sektora mora neizbježno uključivati načela održivosti i poštivanja bioraznolikosti. Međunarodna je zajednica pokazala ozbiljnu zabrinutost za ta pitanja i o tim se temama u više navrata očitovala (4). I Crkva želi tome pridružiti svoj glas, u sebi svojstvenoj ulozi, polazeći od uvjerenja da ona sama "za stvoreni svijet snosi odgovornost koju mora i javno iskazivati.

Čineći to, pak, mora štititi ne samo zemlju, vodu i zrak, kao darove stvaranja koji pripadaju svima nego nadasve čovjeka, kako sâm sebe ne bi uništio" (5). Ne ulazeći u pitanje konkretnih tehničkih rješenja, koji ne pripadaju njezinu djelokrugu, Crkva se trudi skrenuti pozornost na postojeći odnos između Stvoritelja, čovjeka i stvorenja (6). Učiteljstvo opetovano potvrđuje odgovornost čovjeka za očuvanje cjelovitog okoliša zdravog za sve, polazeći od uvjerenja da "zaštita okoliša izazov je za cijelo čovječanstvo: riječ je o, zajedničkoj i općoj, obvezi da se poštuje zajedničko dobro" (7).

Kao što tvrdi Sveti Otac Benedikt XVI. u enciklici Caritas in veritate "vjernik u prirodi prepoznaje čudesan rezultat stvoriteljskog Božjeg zahvata kojim se čovjek može odgovorno služiti kako bi zadovoljio svoje legitimne, materijalne i nematerijalne potrebe, no poštujući nutarnju ravnotežu stvorenoga" (8) a čije korištenje povlači za sobom "odgovornost prema siromasima, budućim naraštajima i svekolikom čovječanstvu" (9). Zato se u turizmu mora poštivati okoliš i nastojati postići savršeni sklad sa stvorenim svijetom, tako da se, jamčeći održivost dobara o kojima ovaj ovisi, ne izazovu nepovratne ekološke promjene.

Doticaj s prirodom je važan. Zato u turizmu treba ulagati truda oko poštivanja i vrednovanja ljepote stvorenog svijeta, u uvjerenju "da brojni ljudi pronalaze spokoj i mir, da osjećaju kako su se obnovili i osnažili kada su u tijesnom dodiru s ljepotom i skladom prirode. Zato i postoji neka vrsta uzajamnosti: u brizi za stvoreno utvrđujemo da se Bog, preko stvorenoga, brine o nama." (10)

Ima nešto zbog čega taj napor predstavlja najveći imperativ do sada. U svome traženju Boga, naime, čovjek otkriva neke putove kojima se približava otajstvu, koji imaju kao polazišnu točku stvoreni svijet (11). Narav i biološka raznolikost nam govori o Bogu Stvoritelju. On se uprisutnjuje u svome stvorenju, "prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu" (Mudr 13, 5), "jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote" (Mudr 13, 3).

Zato čovjek u svijetu, u svoj njegovoj različitosti, "vidi Božji trag, mjesto u kojemu se otkriva njegova, brižna i otkupiteljska, stvarateljska moć" (12). Turizam, stoga, približavajući nas stvorenom svijetu u svoj njegovoj raznolikosti i bogatstvu, može biti prilika za promicanje ili rast religijskog iskustva.

Imajući to pred očima, prijeko je potrebno, štoviše nužno tražiti ravnoteže između turizma i biološke raznolikosti, u kojoj su to dvoje jedno drugom oslonac, tako da ekonomski razvoj i zaštita okoliša ne budu suprotstavljeni i nespojivi elementi, već se teži pomiriti zahtjeve i jednog i drugog (13).

Napori koji se ulažu u zaštitu i promicanje biološke raznolikosti u njezinu odnosu s turizmom razvijaju se, u prvom redu, kroz strategije sudioništva i dijeljenja, u čega su uključeni razni sektori. Najveći dio vladâ, međunarodnih institucija, profesionalnih udruženja iz turističkog sektora i nevladinih organizacija moraju, pogleda uprta u budućnost, braniti nužnost održivog turizma kao jedini mogući oblik kako bi njegov razvoj, istodobno, bio ekonomski isplativ, štitio prirodna i kulturna dobra i predstavljao stvarnu pomoć u borbi protiv siromaštva.

Državne vlasti, zatim, moraju ponuditi jasno zakonodavstvo, koje štiti i jača biološku raznolikost, jačajući dobrobiti i umanjujući troškove turizma, budno pazeći da se postojeća pravila poštuju (14). To zasigurno mora biti popraćeno većim ulaganjem u planiranje i odgoj. U ranjivijim mjestima gdje su uništavanja uzela većeg maha vlasti moraju ulagati i veće napore. Vjerojatno će se u nekima od njih turizam morati ograničiti ili čak izbjegavati.

Stoga se od turističkih poduzeća zahtijeva da "osmisle, razviju i provode svoje djelovanje svodeći na najmanju moguću mjeru negativne učinke na zaštitu održivih ekosustava i općenito okoliša dajući aktivni doprinos njihovoj zaštiti te izravno pružajući dobrobit i uključujući u taj rad mjesne i domorodačke zajednice" (15). Zato će trebati provesti prethodne studije o održivosti svakog turističkog proizvoda, ističući stvarne doprinose kao i moguće opasnosti, polazeći od uvjerenja da se u tome sektoru ne smije težiti najvećoj mogućoj dobiti pod svaku cijenu (16).

Na kraju, sami turisti moraju biti svjesni toga da njihova prisutnost na određenom mjestu nije uvijek pozitivna. U vezi s tim, moraju biti upoznati sa stvarnim prednostima koje ima očuvanje biološke raznolikosti te poučavani održivom turizmu. Oni bi morali isto tako zahtijevati da turistička poduzeća stvarno pridonose razvoju određenog mjesta. Ni u kojem se slučaju ne smije zbog turista i podilaženja njihovim ukusima i željama nanijeti štetu teritoriju ili povijesno-kulturnoj baštini određene destinacije.

U pastoralu turizma se važni napor mora osobito ulagati u odgoj za kontemplaciju, koji će pomoći turistima otkriti Božji trag u velikom bogatstvu bioraznolikosti. Tako, u turizmu koji se razvija u skladu sa stvorenim svijetom odjeknut će ona hvala koju je spjevao psalmista: "Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ" (Ps 8, 2).

Vatikan, 24. lipnja 2010.

+ Antonio Maria Veglio

Predsjednik

+ Agostino Marchetto

nadbiskup tajnik

______________________

(1) Organizacija Ujedinjenih naroda, Rezolucija A/RES/61/203 odobrena na općoj skupštini od 20. prosinca 2006.

(2) Usp. J.-C. Vié, C. Hilton-Taylor i S. N. Stuart (ur.), Wildlife in a Changing World. An analysis of the 2008 IUCN Red List of Threatened Species, International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, Gland, Švicarska, 2009., str. 18: http://data.iucn.org/dbtw-wpd/edocs/RL-2009-001.pdf.

(3) Usp. http://www.unwto.org/facts/eng/vision.htm.

(4) Tu u prvom redu treba spomenuti dokument Povelja o održivom razvoju, koja je odobrena na Svjetskoj konferenciji o održivom turizmu održanoj na španjolskom otoku Lanzarote od 27. do 28. travnja 1995. Svjetska turistička organizacije (WTO), World Travel & Tourism Council (WTTC) i Savez za Zemlju (Earth Council Alliance) 1996. godine su zajednički sastavili Agendu 21 za turističku industriju i putovanja: prema ambijentalno održivom razvoju, koja pretače u plan djelovanja za turizam Agendu 21 za promicanje održivog razvoja Ujedinjenih naroda (usvojene na sastanku na vrhu o Zemlji održanom u Rio de Janeiru 1992.). Druga značajna referentna točka je Izjava iz Berlina, završni dokument Međunarodne konferencije ministara za okoliš o bioraznolikosti i turizmu, koja je održana u glavnome gradu Njemačke od 6. do 8. ožujka 1997. Ovaj potonji dokument, po svojem sadržaju, utjecaju, širenju i potpisnicima, vjerojatno predstavlja najvažniji doprinos. Nekoliko mjeseci kasnije potpisana je Izjava iz Manile o socijalnom utjecaju na turizam, u kojoj je istaknuta važnost niza principa u vezi turističke održivosti. Kao plod Svjetskog sastanka na vrhu o ekoturizmu, kojeg je WTO organizirao u svibnju 2002., uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) objavljena je Izjava iz Quebeca o ekoturizmu. U sklopu Sastanka o biološkoj raznolikosti 2004. godine su objavljene Direktive o bioraznolikosti i razvoju turizma. Svim tim dokumentima međunarodnog karaktera treba dodati brojne vodiče i kompendije dobrih praksi koje je u vezi s tom temom objavio WTO, među kojima ističemo dokument pod naslovom Prema održivijem razvoju: vodič za tvorce politike, objavljen 2005. u suradnji s UNEP-om. (5) Benedikt XVI., Enciklika Caritas in veritate, 51: AAS 101 (2009.), str. 687. (hr. pr. Caritas in veritate. Ljubav u istini, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, srpanj 2009.).

(6) Usp. Benedikt XVI., Poruka za proslavu XLIII. Svjetskog dana mira 2010., 8. prosinca 2009., br. 4: L'Osservatore Romano, br. 290 (45.333), 16. prosinca 2009., str. 6.

(7) Pontificio Consiglio "Giustizia e Pace", Compendio della Dottrina Sociale della Chiesa, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 2004., br. 466 (hr. pr., Papinsko vijeće "Iustitia et pax", Kompendij socijalnog nauka Crkve, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.). Usp. Ivan Pavao II., Enciklika Centesimus annus, 40: AAS 83 (1991.) str. 843.

(8) Benedikt XVI., Enciklika Caritas in veritate, 48, nav. mj., str. 684.

(9) Isto.

(10) Benedikt XVI., Poruka povodom XLIII. Svjetskog dana mira 2010., br. 13, nav. mj., str. 5.

(11) Usp. Katekizam Katoličke Crkve, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 1997., br. 31.

(12) Papinsko vijeće "Iustitia et pax", Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 487, nav. mj.

(13) Usp. Isto, br. 470.

(14) Usp. Benedikt XVI., Enciklika Caritas in veritate, 50, nav. mj., str. 686.

(15) Svjetski summit o ekoturizmu, Zaključno izvješće. Izjava iz Quebeca o ekoturizmu, 22. svibnja 2002., Svjetska turistička organizacija i Program Ujedinjenih naroda za okoliš, Madrid, 2002., preporuka 21.

(16) Usp. Svjetska turistička organizacija, Opći etički kodeks za turizam, 1. listopada 1999., čl. 3 §4: http://www.unwto.org/ethics/full_text/en/full_text.php?subop=2.

ika