Aktualnosti

U organizaciji Apostolata molitve od 24. travnja do 01. svibnja 2014. godine, vjernici i članovi Apostolata Molitve hodočastili su u Rim te sudjelovali na kanonizaciji naših svetaca Pape Ivana XXIII i  Pape Ivana Pavla II. Hodočašće je organizirao i duhovno pratio p. Zvonko Vlah, nacionalni tajnik Apostolata Molitve u Republici Hrvatskoj  uz pomoć časne sestre Mirjam Radošević koja je za tu prigodu pripremila mali vodić s opisima mjesta koja smo posjetili.

ASIZ

Stigli smo u Asiz, rodni grad svetog Franje Asiškog i sv. Klare gdje je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio p. Zvonko.  Govoreći o životu i liku svetog Franje Asiškog, u homiliji je istaknuo detalj Franjine »obnove« Crkve, te poručio hodočasnicima kako smo svi zajedno pozvani obnavljati svoju Crkvu. Hodočasnici su nakon euharistijskog slavlja pohodili grob sv. Franje, a zatim su prošli starim djelom Asiza, posjetili forum, amfiteatar te crkvu i grob sv. Klare. Zatim smo posjetili baziliku Svete Marije od Anđela, jednu od najvećih crkava u svijetu, u čijem se središtu nalazi i poznata kapelica Porcijunkula.

CASCIA -  Sv. Rita

Stigli smo u Casciu poznatu po sv. Riti – zaštitnici bespomoćnih i beznadnih slučajeva. Tamo smo posjetili baziliku sv. Rite u kojoj se nalazi njezin grob te slavili misu. Njezin život nas uči kako moramo podnositi sve nevolje ovoga života i svakodnevno moliti Boga za ustrajnost u njegovoj milosti.



RIM - VATIKAN 

Uslijedio je potom nastavak puta prema Rimu uz razgledavanje Vječnoga grada, njegovih vjerskih i kulturno-povijesnih znamenitosti.

Posjetili smo katakombe, gdje se nalaze tisuće grobova kršćanskih mučenika (sv. Kalista, sv  Sebastijana, sv. Donatela.) Iz katakombi smo se vraćali najstarijom cestom na svijetu VIA APIA ANTICA - prve popločane ceste, dugačke oko 620 km, a široke 6m. pored crkvice naziva Domine, quo vadis, sagrađene na mjestu gdje je sv. Petar, na bijegu iz Rima,  susreo Krista. Na pitanje Gospodine, kuda ideš – Domine, quo vadis, Isus mu odgovara „Idem u Rim da me ponovo razapnu“. Petar se vraća u Rim gdje biva razapet na križu, u obrnutom smjeru od Krista. Uz cestu VIA APIA je bilo razapeto preko 6500 robova.

Bazilika Svetog Petra u Vatikanu najveća i najveličanstvenija crkva na svijetu, središnja crkva kršćanstva, sagrađena na mjestu gdje su mučeni prvi kršćani, među kojima i sam sveti Petar. Crkva je prepuna svetih relikvija, divnih umjetničkih  djela među kojima je najznačajnija Michelangelova -PIETA, koja prikazuje mrtvog Krista u majčinom naručju. Bazilika je sa križen na vrhu kupole visoka 133 m, široka 211 m, dugačka zajedno sa predvorjem 211 m, površine 15160 m2, može primiti do 60.000 vjernika. Kroz pet vratiju sa bočnim mramornim stupovima koji se nižu duž pročelja, ulazi se u veličanstveni atrij, ukrašen izuzetno dragocjenim mozaicima. Središnja vrata, remek djelo zlatarske umjetnosti, prikazuju likove sv. Petra i sv. Pavla. Posljednja vrata su čuvena u cijelom svijetu „SVETA VRATA“ koja Papa otvara uoči svete godine, simboličnim udarcem posebnim obrednim čekićem na točno određeno mjesto.

U kripti ispod bazilike su pokopani svi Pape. Kad koji papa postane blaženikom  premješta se u Baziliku.

Posjećujemo crkvu svete Marije in Aaracoeli (Aračoeli) koja je Izgrađena na brežuljku u zahvalu Bogu  za prestanak kuge u Rimu. U njoj se nalazi  poznati kip Malog Isusa (Bambino Gesu). te grob posljednje bosanke kraljice Katarine Kosače Kotromanić.

Zatim razgledavamo Baziliku Maria Magiore (Marija Velika) jednu od najvećih rimskih starokršćanskih bazilika, koju je prema predaji dao sagraditi Papa Liberije na mjestu gdje je nakon Gospina ukazanja usred ljeta pao snijeg. U crkvi je smješten ciborij u obliku hrama.

Bazilka sv. Ivana u Lateranu (lateranska bazilika) – neko vrijeme  bila je sjedište papa. U njoj se nalazi veličanstven tabernakul smješten na papinskom oltaru gdje se čuvaju glave sv. Petra i Pavla.

U zgradi pored Bazilike nalaze se Svete stube, ima ih 22, a po njima se uspinje u skrušenoj molitvi i klečeći (uvijek su pune ljudi, u koju nažalost nismo uspjeli ući upravo zbog velikih gužvi tih dana).

Crkvu Sveti Petar u okovima  dala je izgraditi žena cara Valentinijana želeći ondje pohraniti i sačuvati lance  kojima je bio okovan Sv. Petar. U crkvi se nalazi veličanstveni Mojsijev kip na prijestolju u sjedećem položaju, Michelangelovo remek djelo koji je uspio dočarati  prodoran i ljutit Mojsijev pogled kojim prekorava idolopoklonike. Kažu da se i sam nije mogao nadiviti svom djelu te ga je u jednom trenutku lupio čekićem u nogu i rekao „Progovori!“

Posjetili smo i crkvu sv. Ignacija Loyolskog - osnivača isusovaca, u kojoj smo se pobliže upoznali sa životom sv. Ignacija diveći se svemu što smo imali prilike vidjeti i čuti.

Otišli smo do Fontane di Trevi - djevičanskog izvora - kojeg je izgradio papa Klement XII od poreza na vino, najveće skupljalište turista (mladih i starih koji bacanjem novčića u fontanu priželjkuju ponovni posjet ovom veličanstvenom gradu) te ostale znamenitosti ovog velebnog grada.

KANONIZACIJA PAPE IVANA XXIII i IVANA PAVLA II

Nepregledno mnoštvo ljudi slijevalo se sa svih strana prema bazilici Sv. Petra. U zraku se osjećala molitvena atmosfera, sve je bilo nabijeno optimizmom i velikom radošću. Talijanska policija regulirala je kolone ljudi, a volonteri su nam sa svih strana dijelili vodu.

Konačno, došao je i taj trenutak! U 10 sati započelo je svečano euharistijsko slavlje. U nazočnosti pape u miru Benedikta XVI, više od 150 kardinala, 1000 biskupa, oko 6000 svećenika, te 800 tisuća vjernika okupljenih na Trgu sv. Petra i u okolnim ulicama, papa Franjo je na svečanom misnom slavlju kanonizacije, bl. papu Ivana XXIII. i bl. papu Ivana Pavla II. proglasio svetima.
Svakako, to je bio nezaboravan, dirljiv i milosni događaj u kojeg smo se i mi pridružili molitvom i pjesmom. Bijasmo u tim trenucima ”jedno srce i jedna duša”. Molitva, sabranost, tišina, mir, radost, samo se je to osjećalo u srcima okupljenih vjernika.

MONTECASSINO

Moliti ili čak služiti svetu misu na grobu kojeg sveca uvijek je velik doživljaj svoje vrste. Posjetiti pak Monte Cassino, kolijevku benediktinskog reda i europske kulture uopće, čežnja je mnogih.

MONTE SANT ANGELO

Uslijedio je posjet obližnjem mjestu Monte Sant Angelo na poluotoku Garganu gdje se nalazi špilja ukazanja svetog Mihaela arkanđela. Arkanđeo Mihael na tom se mjestu ukazao četiri puta, 490., 492., 493. i 1656. godine. Prilikom trećeg ukazanja tadašnjem je lokalnom biskupu objavio kako prostor špilje ne treba posvećivati jer ga je on već posvetio svojim prisustvom, a četvrti se put ukazao u vrijeme epidemije kuge kada je tadašnjem biskupu kazao kako će se svatko tko uza se bude nosio kamenčić iz špilje sa znakom križa zaštititi od te smrtonosne bolesti, a tako je i bilo. Sveti Mihael danas se slavi kao zaštitnik vojske i policije.

SAN GIOVANNI ROTONDO

U poslijepodnevnim satima stigli smo u San Giovanni Rotondo, mjesto kojim dominira naslijeđe svetog Pija iz Pietrelcine koji je tamo proveo svojih posljednjih 50 godina života.

Padre Pio, koji je pripadao redu franjevaca kapucina, u San Giovanni Rotondo je stigao 1916. godine, a 20. rujna 1918. tijekom molitve pred raspelom u staroj crkvici svete Marije od milosti primio je dar stigmi koje su ostale otvorene i krvarile točno pola stoljeća, sve do njegove smrti 23. rujna 1968.

Zbog svojih kreposti i potpunog posvećenja za dobro svih duša, padre Pio je za života stekao veliku popularnost. Mnoštvo osoba dolazilo je k njemu na ispovijed, a on im je oživljavao vjeru dijeleći milost. Posebno je osjetljiv bio prema bolesnicima, te je u tu svrhu utemeljio "Kuću za ublažavanje patnji", bolnicu koja je u vrijeme svog otvaranja 1956. godine bila najmodernija u čitavoj Italiji, a i danas dominira San Giovanni Rotondom, mjestom od 26.000 stanovnika.

Na duhovnom planu padre Pio bio je organizator prvih molitvenih skupina 1940. godine, koje je u godinama njihova procvata, odmah po završetku II svjetskog rata, papa Pio XII nazvao "rasadištem vjere i ognjištem ljubavi".

Zbog velikog broja vjernika koji su hrlili vidjeti padre Pija, od 1956. do 1959. godine u San Giovanni Rotondu izgrađena je nova, mnogo veća crkva svete Marije od milosti, koja se nalazi u neposrednoj blizini stare crkvice, a nedavno je izgrađena velika hodočasnička crkva posvećena svetom padre Piju koja je otvorena 2004. godine. Na velikom prostoru ispred crkve misnom slavlju može prisustvovati i 30.000 vjernika, a u njezinoj bogato oslikanoj unutrašnjosti nalazi se i tijelo padre Pija.

Papa Ivan Pavao II proglasio je padra Pija svetim u lipnju 2002. godine, a on je zaštitnik služitelja civilne vojne službe i katoličkih mladića.

LANCIANO

Stigli smo u Lanciano, mjesto u kojemu se u 8. stoljeću dogodilo prvo i najveće euharistijsko čudo u Crkvi. Tada je tijekom služenja svete mise u crkvi svetog Legoncijana svećenik iz reda svetog Bazilija posumnjao u prisutnost krvi i tijela Kristova u Euharistiji, pa su se prilike preobrazile u pravu krv i pravo meso koji su ostali sačuvani do današnjih dana iako su već gotovo 13 stoljeća izloženi atmosferskim prilikama. Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća tada najugledniji talijanski profesor anatomije i patološke histiologije Odoardo Linoli izvršio je znanstvenu analizu kojom je potvrdio kako je meso pravo meso, a krv prava krv koji pripadaju ljudskoj vrsti, te da imaju istu krvnu grupu AB. Meso je mišić srca i u njemu se u sekciji mogu vidjeti svi njegovi dijelovi. Meso i krv koji su nastali pretvorbom tijekom Euharistijskog čuda.

MANOPELLO

Prema kršćanskoj tradiciji, Isus je obrisao lice u rubac, koji mu je pružila pobožna žena Veronika, za vrijeme Križnog puta. Sveta Veronika iz Jeruzalema srela je Isusa duž Križnog puta (lat. Via Dolorosa) na putu prema Kalvariji. Kada je zastala obrisati krv i znoj s njegova lica sa svojim rupcem, Isusova slika, odraz njegova lica ostao je utisnut na platnu. Događaj je obilježen kao šesta postaja Križnoga puta. Prema nekim verzijama, Veronika je kasnije otputovala u Rim predstaviti rubac rimskom caru Tiberiju. Prema legendi, rubac posjeduje čudesne osobine: gašenja žeđi, liječenja sljepoće, pa ponekad čak i podizanja mrtvih. Priča nije zabilježena u svom sadašnjem obliku sve do srednjeg vijeka, a zbog toga je vjerojatno povijesna. Ne spominje se u Evanđeljima. Relikvija se čuva u svetištu u Manoppellu, mjestu u Abruzzu, podno Majelle, nedaleko od Pescare.

LORETO

Prema svetištu Loreto krenuli smo s pjesmom: Majko Božja Loretska, moli se za nas, mi smo tvoja dječica blagoslovi nas,... Kad smo u daljini ugledali tvrđavu svetišta,  naše su se misli mogle svesti u rečenicu: „O Marijo, Prečista Djevice, mi dolazimo u tvoju Svetu Kućicu, gdje si bila začeta bez grijeha i rođena donoseći radost svijetu.“. Preko Gospina trga polako smo ušli u baziliku Svetišta Svete kućice. Ljepotu ove bazilike nije moguće opisati s par rečenica, a tek osjećaje koje čovjeka preplave kad zastane pred kipom Djevice loretske u Svetoj kućici gdje smo imali i svetu misu u jutaranjim satima.

CIAMPO

Posjetili smo i talijanski Lurd, Marijansko svetište u kojoj smo imali pobožnost molitve krunice a zatim smo oduševljeno razgledali postaje križnoga puta i divili se ljepoti prirode i samog okruženja toga mjesta po prekrasnom sunčanom vremenu.

ZAKLJUČAK

Hvala ti Gospodine! Toliko je toga zbog čega bismo samo Njemu trebali iskazati i zahvalnost, i hvalu i čast. Sve nam je od njega došlo i sve nam je bilo na dobro. I zapravo – sve je bilo čudesno i predivno.