Aktualnosti

Od utorka 8. travnja do ponedjeljka 14. travnja dvije Caritasove djelatnice, dvije volonterke i jedan volonter dostavili su sto paketa za korisnike - osobe s invaliditetom i umirovljenike - na adresama razasutim od središta do rubnih dijelova Grada Zagreba.
 
Uz pomoć značajne donacije Hrvatske katoličke misije u Essenu i župnika Stjepana Penića, na kojoj Caritas Zagrebačke nadbiskupije srdačno zahvaljuje, korisnicima su podijeljeni paketi koji su se satojali od šunke, jaja, brašna i hrenovki - a uz to i toplu riječ te zagrljaj ohrabrenja i utjehe u teškim životnim prilikama, uzrokovanima malim primanjima, nezaposlenošću, bolestima...
 
»Bolest vam danas oduzme sva primanja. Lijekove si morate plaćati sami, a za njih nemate dovoljno novaca. Nakon godinu-dvije dana bolesti dođete u situaciju da ne više ne možete plaćati niti režije. Evo, mi smo bez struje već četiri godine«, kaže pedestgodišnja Dubravka, koja ima dva karcinoma, a bolesna je oko pet godina. Sa svojih 1.700,00 kuna živi sa suprugom, koji je nezaposlen već šest godina. »Caritasova pomoć dođe mi kao rođendanski dar, kojega, doduše, već dugo nisam dobila. To je nešto prekrasno!«
 
Gospođa Mara je osoba s invaliditetom. Živi sa suprugom, koji je nezaposlen već oko tri godine, od njezinih 1.500,00 kn mirovine. »Preživljavamo«, kaže ova šezdesetpetgodišnjakinja, od srca zahvalna Caritasu na ovom uskrsnom daru.
 
Baka Manda je sa svojim suprugom došla u Zagreb iz Bosne prije devetnaest godina. Bili su spremni vratiti se ali su njihovu obnovljenu kuću dobili drugi. »Živimo loše, na tuđemu. Ništa nigdje nemamo«, tužnoga srca priznaje majka dvije kćeri, koje svojim roditeljima ne mogu puno pomoći jer i sami skromno žive, a k tome školuju i djecu.
 
Sedamdesetšestgodišnja baka Kata u Zagreb došla iz Žepča 1994. godine. Strahuje da joj je rak  zahvatio kralježnicu jer je do sada više puta imala tu opaku bolest - najprije na grlu, zatim na želudcu i nosu pa na još jednom mjestu. »Dok mi je sin radio privatno sam se liječila deset godina. Nakon dvadeset sedam godina rada on je ostao bez posla. Sada živimo od moje penzije. Nemamo ni za stanarinu ni za režije. Digla sam kredit da mogu platiti grijanje. Pomoć Caritasa znači mi jako puno«, priznaje ona sa suzama u očima dok blaži tugu oslikavajući pisanice voskom, kako je to radila nekada za mladosti u svom dragom kraju.
 
»Režije još nekako platimo ali nemamo za hranu«, kaže šezdesetpetgodišnja Ana, koja sa svojim  šezdesetdvogodišnjim suprugom i sa sinom živi u montažnom objektu. Njezina i suprugova mirovina zajedno iznose oko 2.800,00 kuna ali imaju kredit kojega otplaćuju. Krizu su osjetili prije dvije godine, no tada im je njezin brat počeo pomagati plaćajući režije. Kada više nije mogao, rekao im je da zatraže pomoć od Caritasa da bi imali barem što jesti. U proteklih godinu dana Caritas im je dvaput dao pomoć u hrani. »Ta pomoć puno nam je značila«, kažu oni.
 
»U današnjoj teškoj situaciji nemaš se kome obratiti za pomoć nego Caritasu, a u Caritasu siromašni pomažu siromašnima jer imućan se teško nečega odriče«, zaključuje gospođa pedesetosmogodišnja gospođa Marija te napominje: »Svaka pomoć jako nam puno znači.« Ekonomski problemi kod njih su započeli prije četiri godine, kada je njezin danas već šezdesetgodišnji suprug ostao bez posla. Nedugo nakon toga ona se razboljela - pojavili su se problemi sa štitnjačom i živcima. Radi operacija i bolesti, nakon trideset pet godina staža otišla je u invalisku mirovinu od 1.720,00 kuna. U dozvoljenom minusu je dvije godine pa je tražila dozvoljeni dodatni minus. U dugu su i dvije-tri rate kredita. U čitavoj toj teškoj situaciji svijetla točka života su im dvadesetjednogodišnje kćeri, studentice: »Nakon tolikih godina i silnoga truda dobili smo djecu i sretni smo zbog njih. Hvala Bogu, zdrave su i dobre. Hoće učiti. Zbog moje bolesti - a operirala sam obje ruke, a sada mi je otišla i vratna kralježnica - kada god mogu, pošteđujuju me svih kućanskih poslova.« Caritasu su se obratila prošle godine, a od tada su pomoć primili dvaput - jednom po 800,00 kuna studenticama za školovanje, a hranu jednom u hrani.
 
Gospodin Marko je srčani bolesnik, ima problema s nogama, operirao je oči, a slabo i čuje. Već je dvadeset godina u mirovini. Živi sa sinom koji je nezaposlen, a ima problema vidom. Prilikom jedne prometne nezgode, auto koji je sletio s ceste oštetio im je kuću i srušio kat. Od tada žive u maloj prizemnoj prostoriji, koja je nekada bila samo kuhinja. Caritas su zamolili za pomoć prije godinu dana, a zbog zdravstvenog stanja nisu mogli sami doći po hranu, već im je istu dostavio šogor.
 
Gospođa Ljubica živi sa suprugom i sinom. Hrane se u pučkoj kuhinji. Suprug joj je u starosnoj mirovini, a godinama je bio bez posla. Radio je na crno i nije redovito dobivao plaću. Nedavno im je na bankomatu ostala katica pa im je nepoznati lopov ukrao veću svotu novaca. To ih je dodatno pogodilo. Posjet Caritasovih djelatnika i uskrsni dar ugodno je iznenadio i razveselio gospođu Ljubicu, koja već neko vrijeme pije lijekove za smirenje. (CZN)